Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, June 3, 2011

Dnevnik Srijeda,16.03.1994.

Draga Nađa,
Upravo su moji roditelji iskomplimentirali Mxxxx: da je antitalenat, da mu je "slon stao na uho", da izgleda i zavija kao vukodlak, da nema veze sa gitarom i sa muzikom itd itd Možda bih mu trebala prenijeti ove krasne riječi hvale? Inače, sinoć su on, Neno, Buba, Nikolino i ostali svirali i pjevali ispred zgrade.

Dnevnik Utorak,15.03.1994.

Draga Nađa,
Jučer poslijepodne smo bili kod Melise na Bajramu. Došle smo Merisa, Sabina, Nermina i ja. Melisa je rekla da pozovemo i Nenu i Mxxxx, ali je Neno rekao da ga je stid ići u prljavoj trenerci. I tek što smo došli kod Melise i počeli jesti kolače, čuli smo da neko zove ispod prozora "Melisa!". Bili su to oni! Sjedili smo jako dugo i pričali o svemu, super je bilo. Mislim da su nas prestali smatrati bebicama.
Počeli smo skupljati jezičke bisere nastavnika: "...to je jedan treb'o da bude zidne novine", "otkucan list na običnom listu, onaj kako se kaže, uFaćen spajalicama", "mlađa omladina", "da nam se u nekoliko kažu", "želio bi' da zaželim" itd itd itd
Danas sam bila fina i skupljala poene kod staraca. Dolazili su ljudi kod nas na žalost zbog majke, a ja sam dočekivala goste, pomagala da se pravi kafa, operu šoljice i sl. Moram biti fina kako bi me pustili na koncert u "Slogu".

Dnevnik Subota, 12.03.1994.

Draga Nađa,
Majka je jutros imala još jedan moždani udar i sada je u komi. Mama plače i čeka tatu da dođe s posla. Atmosfera je užasna. Ja sam veoma tužna i tako mi je žao majke.
10:20h Majka je maloprije umrla...

Dnevnik Srijeda,09.03.1994.

Draga Nađa,
Prije petnaestak minuta je došla struja. Uživam u atmosferi kakvu odavno priželjkujem: sama u sobi za pisaćim stolom, prigušeno svjetlo, muzika koju volim. Jutros sam polijepila postere po sobi, nema više ni centimetra slobodnog prostora. U školi je bilo fino, sjedila sam sa Farisom i pričali smo.

Dnevnik Utorak, 08.03.1994.

Draga Nađa,
Jučer i danas je bio užasan dan. Strahovito sam tužna i neraspoložena. Moja jadna majka je na umoru. Jučer joj je pozlilo i od tada je jako loše. Mislili smo da neće preživjeti noć.
Mama je za moj rođendan napravila samo bombice i slane kiflice (od tijesta za hljeb), jer šećera imamo samo za osnovne potrebe. Dobila sam mnogo poklona: od Merise svilenu traku za kosu i crni češalj na bijele tufnice, od Ivane R.kao što sam ti već rekla pismo i knjigu, od Ivane F.privjesak za ključeve, od Nele knjigu "Nečista krv", Andrea mi je poklonila "Jade mladog Vertera", Selma knjigu "Nada" i lančić, Nerma traku za kosu, mala Merima četkicu za zube i kaladont. Jako sam se obradovala poklonima. Kako mi je nekada izgledalo veliko i nedostižno imati 14 godina! Od rođendana sam napravila veliki događaj, ali šta sada to znači?! Sve je to svakako glupost, niti ću moći osvojiti Mxxxx sa jednom godinom više, niti ću imati duži izlaz naveče, niti će me roditelji posmatrati kao odraslu! Samo ću imati više obaveza, pogotovo ako se odlučim upisati u Prvu gimnaziju.
Na Alenov koncert nisam uspjela otići, jer mi roditelji nisu dopustili da idem u grad. Faris iz razreda mi je rekao da koncert u stvari i nije bio čemu, da nije bilo mnogo raje i da je Neno pravo loše svirao. Bila sam jako ljuta i tužna što propuštam koncert, pa mi je sada malo lakše.

16:07h Upravo sam došla iz škole.Dobila sam 5 iz lektire, ali sam užasno uradila pismenu vježbu iz engleskog. Sa hemije smo luftali! I to zamisli, pobjegli su odlični učenici, a propaliteti su se vratili na čas!?! I to nas je hemičarka još vidjela kako bježimo!
Majka je jako loše. Uopće ne zna za sebe.
Danas je u Sarajevu proradio prvi tramvaj od početka rata! Sarajevo je opet grad! Sarajevo živi! U nedjelju će se održati i prva fudbalska utakmica na Stadionu "Koševo"!

Dnevnik Ponedjeljak, 07.03.1994.

Draga Nađa,
Danas je moj četrnaesti rođendan. Mama i tata su mi rekli da više nisam dijete (ali su dodali da imam, što je najgore, dječiji razum). Pa ja sam sada u istoj grupi za humanitarnu pomoć kao Mxxxx! (14-18 godina)
Rođendan su mi čestitali do sada mama, tata, Omer, majka i Ivana R. Merisa se još uvijek nije sjetila da je moj rođendan. Jutros smo išli po hljeb i Ivana R.mi je poklonila knjigu i divno pismo!
Sinoć sam na radiju čula jednu divnu Tifinu pjesmu:  "Hej, Grbavice". Jučer je u Sarajevu bio miting Grbavičana koji ne žele podijeljeno Sarajevo. Također su se jučer u Ljubljani održali protesti za podršku BiH. Prisustvovao im je i predsjednik Slovenije Milan Kučan.
Inače, dan je počeo svađom sa mamom u vezi sa tim šta ću danas obući u školu. Imam osjećaj da će ovo biti najružniji, najtužniji i najgluplji dan u mom životu. Baš sam neraspoložena.