Pisma u ratu

Pisma su u ratu bila jedini način komunikacije sa vanjskim svijetom. Dopisivali smo se u početku putem Crvenog križa, kasnije su ljudi koji su dolazili i odlazili iz Sarajeva nosili naša pisma.
Jednom prilikom, na vrata mi je pismo od prijateljice iz Zagreba donio PRAVI poštar!
Sada put od Koševskog brda do Grbavice traje oko 5-10 minuta automobilom ili 15-20 minuta šetnjom. 1992. godine su pisma sa Grbavice putovala čak mjesec dana i više!
Jedan od najsretnijih trenutaka u ratu je bio kada mi je tata, vrativši se sa posla, donio pismo od moje prijateljice Jasmine. Iako je živjela na Čobaniji, mjesecima se nismo vidjele! Moja pisma je nosio tata u školu gdje je radio, tu ih je predavao kolegici-teti Amri, koja je bila Jasminina komšinica iz zgrade.
Pisma smo nekada dobivali i od potpuno nepoznatih ljudi - slala su ih djeca i tinejdžeri iz Evrope skupa sa paketićima u kojima se moglo naći svašta: od postera do čokolade. Hvala na njihovoj pažnji i brizi! Svaki put kada vidim da neko organizuje sličnu akciju, potrudim se napraviti paketić koji će možda obradovati nekoga na drugom kraju svijeta.





Dnevnik Nedjelja, 20.06.1993.

07:57h Draga Majo,
Tek sam se probudila i odmah sam uzela dnevnik i olovku da ti napišem pismo o svemu što se je sinoć izdešavalo.
1. Tako bih se voljela pomiriti sa XXXXX! Tek sam jučer samoj sebi priznala da mi se on još uvijek pomalo sviđa! Smislila sam neki tekst i ispričala to Ivani, koja je trebala da posreduje u pomirenju. Uvijek se sjetim ljeta '92. kada smo Merisa i ja buljile kroz prozor, jer zbog granatiranja nismo mogle izaći! Bili su tako slatki on i Merisin XXXXX (prošlo je 7 mjeseci od njegove pogibije). Đoletova pjesma "Prva ljubav" me uvijek podsjeti na njih. U januaru 1993. smo XXXXX i ja profurali, ali smo 24.februara prekinuli, ni sama ne znam zašto. Bilo je to na sankaškoj stazi - pred svima je izbila užasna svađa. Od tada ne razgovaramo. Nije ni sada htio da se pomiri i Ivanu je grubo odbio.
2. Nož u srce! Mxxxx se zabavlja sa Anelom!!! Nela mi je to plačući saopštila. Kada je došla uplakana, mislila sam da se nešto dogodilo njenom bratu, koji je na liniji. Za Mxxxx sam mislila da je frajer i da je pametan, da ne fura sa djevojkama kao što je Anela (koja se isprsi sa cigaretom u ustima i vodi svog psića pekinezera, a ima sve jedinice u školi).Sinoć sam ga sanjala da svira pjesmu "Ne volim januar". Toliko su se meni i Neli zgadili da nam se od njih pričinjavaju spodobe sa vampirskim licem!
P.S. Danas smo imali prvu probu sa onom dječurlijom za priredbu. Užasno su glupi!

Dnevnik Subota, 19.06.1993.

21:15h Draga Majo,
Možeš li zamisliti šta smo sada otkrili? - Mxxxx fura sa ANELOM!!!! Tako sam ogorčena! Pošto je u sobi potpuni mrak, detaljnije ću o tome pisati sutra.

Dnevnik Petak, 18.06.1993.

11:49h Draga Majo,
Prelistavala sam "Male novine" i pročitala tekst o Palčićima! U meni se opet probudila želja da pjevam u tom dječijem horu (koju sam odavno zakopala u srcu)!
Danas smo u školi imali muzičko (dobila 5) i maternji (pismena vježba- posredni opis lika). Sa 4.časa smo kolektivno "luftali", a 5. i 6. nismo ni imali.
15:59h Sve više i više sam zaluđena Palčićima! Ja znam da moram uspjeti! MORAM pjevati u Palčićima! Ovaj put će biti dug i težak, a ja ga moram proći uzdignute glave (i sa visokim moralom)! Od sada ću da izvještavam o mom daljem radu na tome.
Za početak ću:
1)nazvati "Male novine" i pozvati njihove predstavnike i Palčiće na našu priredbu
2) ako ovaj prvi plan ne upali, biranim riječima saopštiti mami kako bi ona pokušala nešto uraditi

Dnevnik Četvrtak, 17.06.1993.

19:54h Draga Majo,
Sada, nakon što se prestalo pucati, sjedim u svojoj sobi i pišem tebi pismo. Bila sam kratko vani, ali smo morali ući u kuću, jer su počele padati granate. Očekujem Merisu da mi dođe. Maloprije sam plakala, jer su mi se mama i tata rugali zato što smo smislili da organizujemo maskenbal ili "Djeca pjevaju hitove". Oni smatraju da su to moje "fiks-ideje" (iako su samo polovično moje ideje).

Dnevnik Četvrtak, 17.06.1993.

Draga Majo,
Jao da vidiš danas provale! Kao i obično krenem ja oko pet do devet u školu(dakle, kasnim)... kada sam stigla ugledam ispred škole sve nastavnike i učenike (ne daj Bože, da su granatu bacili!). Pomislila sam da smo izbačeni iz prostorija škole, kad ono: izgubili ključ!!! Tako smo u školu ušli tek u pola jedanaest, pa smo imali samo tri časa od po 20 minuta. Kao i obično, sjedila sam sa Sabinom. Na času maternjeg smo učili "Mirandolinu", geografiju je pitala, na fizici smo učili Arhimedov zakon. Morali smo odmah poslije škole da brišemo kući, jer se počelo pucati.
P.S.Jučer sam došla na izvanrednu ideju o knjizi! Kratak sadržaj: u jednom primorskom selu žive djevojčica Kristina i dječak Danijel. Oni su na raspustu. Skupa sa grupom svojih prijatelja slučajno pronalaze tajna vrata među stijenama. U prostorijama su mašine za krivotvorenje novca. Svoju tajnu nikome ne odaju i redovno se sastaju u jednoj napuštenoj kući smišljajući pakleni plan. Jednom prilikom, dok su pretraživali sklonište, banda ih uhvati i kidnapuje. Oni se napokon lukavstvom uspiju spasiti. Prijave bandu policiji i za to dobiju nagradu.

Dnevnik Srijeda, 16.06.1993.

Draga Majo,
Eh...kada ti kažem šta se dogodilo, garantujem da ću te oboriti sa nogu! Naime, tata je stavio prijedlog na dnevni red DA ĆE MOŽDA DOBITI POSAO U JUŽNOAFROČKOJ REPUBLICI! Hej, ba - JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA?!! To me je natjeralo da naučim lekciju iz geografije o istoimenoj zemlji.
P.S. Danas smo iz hemije imalo kontriš (Periodni sistem) - sigurno ću dobiti 1!!!