Blog Early Blossom u časopisu "Karike"
http://onabih.ba/wp-content/uploads/2013/12/KARIKE_18-broj-web2.pdf
strana 14
Draga Renata, mnogo hvala na razgovoru i strpljenju!
Tuesday, April 8, 2014
Saturday, November 16, 2013
Jedan dio materijala sa bloga Early Blossom se je našao i u knjizi "Djetinjstvo u ratu"! :-)
Mnogo hvala Jasminku Haliloviću na ideji za projekat i pozivu za učešće!
Više o knjizi možete naći na web-stranici:
http://www.djetinjstvouratu.com/
http://www.udruzenjeurban.ba/djetinjstvo-u-ratu/
Na engleskom jeziku:
http://www.warchildhood.com/
Video-zapis sa promocije knjige "Djetinjstvo u ratu" - 05.02.2013., Dom mladih, Sarajevo
http://vimeo.com/59174114
Mnogo hvala Jasminku Haliloviću na ideji za projekat i pozivu za učešće!
Više o knjizi možete naći na web-stranici:
http://www.djetinjstvouratu.com/
http://www.udruzenjeurban.ba/djetinjstvo-u-ratu/
Na engleskom jeziku:
http://www.warchildhood.com/
Video-zapis sa promocije knjige "Djetinjstvo u ratu" - 05.02.2013., Dom mladih, Sarajevo
http://vimeo.com/59174114
Saturday, October 19, 2013
Dnevnik - Nedjelja, 29.01.1995.
22:22h Draga Nađa,
nekada bih za događaje koji su se danas zbili pisala stranice i stranice prepune uzdaha i ljubavnih izjava, ali ja se osjećam samo iznerviranom, malčice razočaranom i zasićenom - nakon duuugog predavanja koje nam je držao Mxxxx potpuno sam "ispeglana".
Naime, Ivana F., Merisa i ja smo svratile do njega da ga pitamo da li ima knjigu "Zlatarevo zlato" koja njima treba za lektiru (a on ima bblioteku kod kuce). Knjigu nije imao i zauzvrat nas je počeo gnjaviti. Prvi put sam primijetila da može ponekad biti jako dosadan! Posadio nas je oko sebe, kao malu djecu i počeo da pametuje o odnosima između muškaraca i žena (kako treba da budemo cool, da ne "vučemo dečke za nos" i sl). Ne mogu reći da nije tu bilo i nekih korisnih savjeta (prigodnih za moj slučaj), ali nije više bilo one euforije, uzbuđenja, straha kada sam ga vidjela (možda samo malo u početku, ali više zato što mi je bilo neprijatno i što nisam htjela da se prospem). Potpuno sam se ohladila od njega. Sada bar znam da imam prijatelja i to dobrog, sa kojim mogu razgovarati, kojem se mogu povjeriti i od njega zatražiti savjet. Drago mi je zbog toga.
Bila sam na matematici - sjedila sam sa jednim Tarikom iz drugog, kritičan je.
U Drugoj se otvorio klub - fantastičan je. Bar svi mogu ući!
Odlučila sam da se prebacim tamo, ali su roditelji protiv. Kažu "Kada smo te molili da upišeš Drugu, jer je bliže, nisi htjela. Sada ostani lijepo u Prvoj, to si htjela".
Volim te,
Tvoja Selma
P.S. Zaboravih ti reći da sam bila na kompjuterima - Omerovoj generaciji su dijelili diplome. Izradili su slike sa naše dodjele diploma, super su! Na kompjuterima nas je ganjala neka talijanska TV, a na matematici smo uspjeli zbrisati od nekih nasih novinara.
22:22h Draga Nađa,
nekada bih za događaje koji su se danas zbili pisala stranice i stranice prepune uzdaha i ljubavnih izjava, ali ja se osjećam samo iznerviranom, malčice razočaranom i zasićenom - nakon duuugog predavanja koje nam je držao Mxxxx potpuno sam "ispeglana".
Naime, Ivana F., Merisa i ja smo svratile do njega da ga pitamo da li ima knjigu "Zlatarevo zlato" koja njima treba za lektiru (a on ima bblioteku kod kuce). Knjigu nije imao i zauzvrat nas je počeo gnjaviti. Prvi put sam primijetila da može ponekad biti jako dosadan! Posadio nas je oko sebe, kao malu djecu i počeo da pametuje o odnosima između muškaraca i žena (kako treba da budemo cool, da ne "vučemo dečke za nos" i sl). Ne mogu reći da nije tu bilo i nekih korisnih savjeta (prigodnih za moj slučaj), ali nije više bilo one euforije, uzbuđenja, straha kada sam ga vidjela (možda samo malo u početku, ali više zato što mi je bilo neprijatno i što nisam htjela da se prospem). Potpuno sam se ohladila od njega. Sada bar znam da imam prijatelja i to dobrog, sa kojim mogu razgovarati, kojem se mogu povjeriti i od njega zatražiti savjet. Drago mi je zbog toga.
Bila sam na matematici - sjedila sam sa jednim Tarikom iz drugog, kritičan je.
U Drugoj se otvorio klub - fantastičan je. Bar svi mogu ući!
Odlučila sam da se prebacim tamo, ali su roditelji protiv. Kažu "Kada smo te molili da upišeš Drugu, jer je bliže, nisi htjela. Sada ostani lijepo u Prvoj, to si htjela".
Volim te,
Tvoja Selma
P.S. Zaboravih ti reći da sam bila na kompjuterima - Omerovoj generaciji su dijelili diplome. Izradili su slike sa naše dodjele diploma, super su! Na kompjuterima nas je ganjala neka talijanska TV, a na matematici smo uspjeli zbrisati od nekih nasih novinara.
Dnevnik - Subota, 28.01.1995.
14:54h Draga Nađa,
Ubit ću se od dosade! Sunčan dan - snijeg koji je jučer napadao, sada se topi.
Rado bih izašla vani, ali nemam sa kim. Opet je došla ona kćerka tatinog prijatelja, rade matematiku. Zlo mi je od nje. Mislim da sam zapravo ljubomorna. Ona ima život kakav ja želim da imam: slobodno izlazi u grad, ide u Slogu, pred Akademiju, mada ima keca iz matematike. Ja imam pet iz matematike, izlazim ispred zgrade (i to do 19h!), tek ponekad odem u grad i u Kamerni, koncerti su misaona imenica!Ja se trudim i učim, mada znam da zapravo to uopšte nije važno u životu. Njena mladost neće biti sa knjigom, već će je provesti uživajući i opet će sigurno bolje proći od mene u životu. Sada bih najradije zaplakala, ali moram da se suzdržim. Gledam je -tako se super obukla (karirana crvena košulja, crvene samtarice, crna rolka, maslinasta jakna, crveni ruksak i martinke). Ovo što sada radim je tako ružno, ne treba zavidjeti ljudima niti biti ljubomoran. Provodi se - pa šta? Neka uživa, neka je sretna.
Rado bih prošetala svoje martinke, voljela bih otići kod Melise da joj čestitam rođendan.
Merisa me je sinoć iznervirala - posudila mi je Anu Karenjinu da pročitam...ja nisam uspjela završiti ni prvi dio, a ona je došla po svoje knjige, jer ih želi dati nekom drugom na čitanje.
Pokušavam biti happy.
I <3 you!
Tvoja Selma
14:54h Draga Nađa,
Ubit ću se od dosade! Sunčan dan - snijeg koji je jučer napadao, sada se topi.
Rado bih izašla vani, ali nemam sa kim. Opet je došla ona kćerka tatinog prijatelja, rade matematiku. Zlo mi je od nje. Mislim da sam zapravo ljubomorna. Ona ima život kakav ja želim da imam: slobodno izlazi u grad, ide u Slogu, pred Akademiju, mada ima keca iz matematike. Ja imam pet iz matematike, izlazim ispred zgrade (i to do 19h!), tek ponekad odem u grad i u Kamerni, koncerti su misaona imenica!Ja se trudim i učim, mada znam da zapravo to uopšte nije važno u životu. Njena mladost neće biti sa knjigom, već će je provesti uživajući i opet će sigurno bolje proći od mene u životu. Sada bih najradije zaplakala, ali moram da se suzdržim. Gledam je -tako se super obukla (karirana crvena košulja, crvene samtarice, crna rolka, maslinasta jakna, crveni ruksak i martinke). Ovo što sada radim je tako ružno, ne treba zavidjeti ljudima niti biti ljubomoran. Provodi se - pa šta? Neka uživa, neka je sretna.
Rado bih prošetala svoje martinke, voljela bih otići kod Melise da joj čestitam rođendan.
Merisa me je sinoć iznervirala - posudila mi je Anu Karenjinu da pročitam...ja nisam uspjela završiti ni prvi dio, a ona je došla po svoje knjige, jer ih želi dati nekom drugom na čitanje.
Pokušavam biti happy.
I <3 you!
Tvoja Selma
Dnevnik - Petak, 27.01.1995.
15:52h Draga Nađa,
tmuran, kišovit, HILJADITI sarajevski ratni dan polako prolazi, a ja križam još jedan datum na svom kalendarčiću. Kiša se je polako pretvorila u snijeg, koji je pravo zapadao. Mrzim snijeg - podsjeća me na njega. Gdje li je sada?
Cijeli dan neko bez prestanka pušta onu glupu pjesmu od E.T-ja "Sve od jučer danas ne vrijedi". Ne volim je, ali me polako slama. Ako je još jednom čujem, poludjet ću.
Danas je pedeset godina od zatvaranja Aušvica. Svijet izgleda ne primjećuje da postoji novih hiljadu Aušvica u Bosni. Bilo je grozno. Gledam slike i plačem.
Pa Bosna je isto što i Aušvic.
1000 DANA OPSADE SARAJEVA
50 GODINA OD OSLOBAĐANJA AUŠVICA
APSURD, ZAR NE?
15:52h Draga Nađa,
tmuran, kišovit, HILJADITI sarajevski ratni dan polako prolazi, a ja križam još jedan datum na svom kalendarčiću. Kiša se je polako pretvorila u snijeg, koji je pravo zapadao. Mrzim snijeg - podsjeća me na njega. Gdje li je sada?
Cijeli dan neko bez prestanka pušta onu glupu pjesmu od E.T-ja "Sve od jučer danas ne vrijedi". Ne volim je, ali me polako slama. Ako je još jednom čujem, poludjet ću.
Danas je pedeset godina od zatvaranja Aušvica. Svijet izgleda ne primjećuje da postoji novih hiljadu Aušvica u Bosni. Bilo je grozno. Gledam slike i plačem.
Pa Bosna je isto što i Aušvic.
1000 DANA OPSADE SARAJEVA
50 GODINA OD OSLOBAĐANJA AUŠVICA
APSURD, ZAR NE?
Dnevnik - Četvrtak, 26.01.1995.
14:51h Draga Nađa,
danas u Sarajevu počinje manifestacija "1000 dana opsade". Divim nam se kako smo mogli izdržati toliko!
Žurim, jer moram da učim, pa ću se samo kratko javiti: dan je topao, sunčan, onaj prokleti snijeg se je otopio. Nema snijega, ali postoje dvije dobre stvari: 1) napokon mogu sjediti u my room 2) mogu nositi martinke.
Cijeli dan sam slikala, pomalo raspremala sobu. Jutros sam bila kod Ivane F., jadale smo se jedna drugoj. Zvala sam Nxxxx, tj njegovu sestru da je pitam da li se javio. Nije još uvijek. Uplašena sam.
Imam sve manje nade da ću ga ikada više ponovo vidjeti.
Čujem kako Merisin telefon zvoni, uporno već pet minuta. Ko zove?
Uostalom, kao da on sada uopšte mari za mene.
Počeo je puhati neki snažan vjetar, donijet će kišu.
Bye.
Tvoja Selma
14:51h Draga Nađa,
danas u Sarajevu počinje manifestacija "1000 dana opsade". Divim nam se kako smo mogli izdržati toliko!
Žurim, jer moram da učim, pa ću se samo kratko javiti: dan je topao, sunčan, onaj prokleti snijeg se je otopio. Nema snijega, ali postoje dvije dobre stvari: 1) napokon mogu sjediti u my room 2) mogu nositi martinke.
Cijeli dan sam slikala, pomalo raspremala sobu. Jutros sam bila kod Ivane F., jadale smo se jedna drugoj. Zvala sam Nxxxx, tj njegovu sestru da je pitam da li se javio. Nije još uvijek. Uplašena sam.
Imam sve manje nade da ću ga ikada više ponovo vidjeti.
Čujem kako Merisin telefon zvoni, uporno već pet minuta. Ko zove?
Uostalom, kao da on sada uopšte mari za mene.
Počeo je puhati neki snažan vjetar, donijet će kišu.
Bye.
Tvoja Selma
Friday, October 18, 2013
Dnevnik - Srijeda, 25.01.1995.
16:13h Draga Nađa,
"Sve je dobro što se dobro završi" - ili ako posmatramo kao ekvivalenciju "Sve što je dobro završi se dobro".
Sinoć nisam izašla, nisam se pozdravila i baš sam zbog toga bila kahar, tako da sam se zamalo rasplakala kada sam jutros išla sa Merisom
(pauza: mama i tata upravo plešu na sred sobe! Ha-ha-ha! To je kao neki valcer uz pjesmu "Tri slatke riječi". Sada su prestali, jer je tata poblijedio, a mami se zavrtilo u glavi)
nastavak: kada sam jutros sa Merisom išla po hljeb. Kada smo se vratile, svratila sam do nje da mi pokaže svoje nove cipele (a la martinke). Telefon je zazvonio, Armin je podigao slušalicu i.... bio je to on!!! Zamalo se nisam onesvijestila! Glas mu je bio nekako...ne mogu reći tužan, ali...prilično "povučen". Dogovorili smo se u 10:10h na prelazu kod bandere. Međutim! Ja sam pokušavala da se izvučem iz kuće, ali nisam nikako mogla zbrisati - nisu pomogli ni Ivana R (da odem k'o fol po knjigu), ni kanta za smeće, ništa... Nina mi je poslije rekla da ga je vidjela sa balkona - dolazio je i čekao pola sata! Slatkiš! Bila sam potpuno zgažena, zgužvana, ubijena... grozno, grozno, grozno sam se osjećala!
Još je došla kćerka tatinog prijatelja da joj tata objašnjava matematiku - tata je zakasnio cijelih 40 minuta i ja sam morala biti sa njom. Izletila sam par stvari za Nxxxx i ispostavilo se da ga ona poznaje!
Usput sam čula navodnu priču o tome kako ja imam 8 kečeva u školi! Ha-ha-ha!
Kada je ona NAPOKON otišla, šmugnula sam kod Merise i okrenula broj. Javio se je on, što me je jako obradovalo: "Izgubila si opkladu, znaš li to? Čim se vratim, moramo je izvršiti!". Ja sam se samo na ove njegove words smijala. Vjerovatno bismo pričali još sat vremena, ali je Merisa morala ići. Poželjela sam mu sreću (i od svoje silne sreće zaboravila čestitati rođendan). Prva mu je utrka 06.02. Vraća se za 15 dana, ako se vrati. Nadam se, nadam se, nadam se...
Voli te
Tvoja Selma
P.S. Topi se snijeg koji je jučer pao.
16:55h Joj, evo sada je pjesma, ona tužna sjetna pjesma Josipe Lisac "Ovaj svijet nade". Ubija me.
"Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku nekad nikne neki divan cvijet
Možda, tko zna, jedna od sretnih, jedna od tisuću, bit ću baš ja, tko zna"
On za pet minuta odlazi... ko zna da li ću ga ikada više vidjeti?
P.S. U Sarajevo je umjesto generala Michaela Rosea došao general Rupert Smith
16:13h Draga Nađa,
"Sve je dobro što se dobro završi" - ili ako posmatramo kao ekvivalenciju "Sve što je dobro završi se dobro".
Sinoć nisam izašla, nisam se pozdravila i baš sam zbog toga bila kahar, tako da sam se zamalo rasplakala kada sam jutros išla sa Merisom
(pauza: mama i tata upravo plešu na sred sobe! Ha-ha-ha! To je kao neki valcer uz pjesmu "Tri slatke riječi". Sada su prestali, jer je tata poblijedio, a mami se zavrtilo u glavi)
nastavak: kada sam jutros sa Merisom išla po hljeb. Kada smo se vratile, svratila sam do nje da mi pokaže svoje nove cipele (a la martinke). Telefon je zazvonio, Armin je podigao slušalicu i.... bio je to on!!! Zamalo se nisam onesvijestila! Glas mu je bio nekako...ne mogu reći tužan, ali...prilično "povučen". Dogovorili smo se u 10:10h na prelazu kod bandere. Međutim! Ja sam pokušavala da se izvučem iz kuće, ali nisam nikako mogla zbrisati - nisu pomogli ni Ivana R (da odem k'o fol po knjigu), ni kanta za smeće, ništa... Nina mi je poslije rekla da ga je vidjela sa balkona - dolazio je i čekao pola sata! Slatkiš! Bila sam potpuno zgažena, zgužvana, ubijena... grozno, grozno, grozno sam se osjećala!
Još je došla kćerka tatinog prijatelja da joj tata objašnjava matematiku - tata je zakasnio cijelih 40 minuta i ja sam morala biti sa njom. Izletila sam par stvari za Nxxxx i ispostavilo se da ga ona poznaje!
Usput sam čula navodnu priču o tome kako ja imam 8 kečeva u školi! Ha-ha-ha!
Kada je ona NAPOKON otišla, šmugnula sam kod Merise i okrenula broj. Javio se je on, što me je jako obradovalo: "Izgubila si opkladu, znaš li to? Čim se vratim, moramo je izvršiti!". Ja sam se samo na ove njegove words smijala. Vjerovatno bismo pričali još sat vremena, ali je Merisa morala ići. Poželjela sam mu sreću (i od svoje silne sreće zaboravila čestitati rođendan). Prva mu je utrka 06.02. Vraća se za 15 dana, ako se vrati. Nadam se, nadam se, nadam se...
Voli te
Tvoja Selma
P.S. Topi se snijeg koji je jučer pao.
16:55h Joj, evo sada je pjesma, ona tužna sjetna pjesma Josipe Lisac "Ovaj svijet nade". Ubija me.
"Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku nekad nikne neki divan cvijet
Možda, tko zna, jedna od sretnih, jedna od tisuću, bit ću baš ja, tko zna"
On za pet minuta odlazi... ko zna da li ću ga ikada više vidjeti?
P.S. U Sarajevo je umjesto generala Michaela Rosea došao general Rupert Smith
Subscribe to:
Posts (Atom)