Sarajevo
Neka ovo i ne bude pjesma, ali barem
govorim ono što osjećam.
Sada bi bila potrebna revolucija, ali hladni su oni koji nekoć bijahu vreli.
Kad ubijana i silovana zemlja zove u pomoć Europu,
u koju je povjerovala, oni zijevaju.
Kad njihovi državnici biraju podlost, ne čuje se
glas da to nazove pravim imenom.
Lažna je bila pobuna mladosti što se zanosila obnovom
Zemlje, i to pokoljenje samo sebi izriče presudu.
Primajući ravnodušno vapaj onih što ginu, jer to su mračni
barbari što se međusobno ubijaju.
I život sitih više vrijedi od života gladnih.
Sada je vidljivo da je njihova Europa od početka bila
opsjena, jer njena su vrata i temelj ništavilo.
Ništavilo, kao što ponavljaju proroci, rađa samo ništavilo
i opet će oni biti kao stoka koju vode na klanje.
Kada bi samo zadrhtali i u posljednjem trenu
shvatili da će od tada riječ Sarajevo značiti
istrebljenje njihovih sinova i obeščašćenje
njihovih kćeri
Pripremaju to uvjeravajući sebe: "Mi smo barem zaštićeni",
dok ono što će se srušiti dozrijeva
u njima samima.
Berkley, august 1993
Czeslav Milosz
No comments:
Post a Comment