Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, November 4, 2011

Dnevnik Nedjelja, 01.01.1995.

14:42h Draga Nađa,
Maloprije sam se probudila! Jutros sam došla u 7h od Ivane i odmah, nakon što sam skinula sočiva, sam se bacila u horizontalu. Oko 12h sam ustala, jer mi je bilo muka, pa sam uzela kašičicu sode i pola sata hodala uz-kuću-niz-kuću, tako da sam uspjela spriječiti grozno riganje i povraćanje, iako mi se je sve bućkalo u stomaku. Nije ni čudo, šta sam sve sinoć pojela! Pomfrit, krompiruša, tzv sirnica, šape, torta od hljeba, rolat, torta sa tzv pudingom, kolač sa tzv pudingom, tzv pica, torta od humanitarnog keksa, "cedevita" od limuna, uštipci, oblatne, bombone...samo je dio toga! Bilo je ludo i nezaboravno! Ovo je prvi put da sam Novu godinu dočekala bez roditelja (ako se izuzme prinudno dočekivanje 1993. bez mame koja je tada bila na Grbavici), prvi dernek na kojem sam ostala do 7h ujutro i prva potpuno besana noć u mom životu! I ne samo meni, već i svim prisutnim na derneku!Doživljaj za pamćenje! Sada mi sve to izgleda kao lijep san, potpuno nestvarno! Odbrojavanje posljednjih sekundi 1994.godine, čestitanje, urlanje, smijeh, posipanje vodom (to nam je bio ko fol šampanjac u nedostatku pravog)...Mnoštvo detalja koje bih htjela da zapišem, mnoštvo osjećaja koje bih htjela da zapamtim.
Danas je mamin rođendan. Došli su adžo Beko i čika Eso. On se je sjetio maminog rođendana i donio joj je cvijeće!
Ovaj prvi januarski dan je tmuran i kišovit, većina ljudi još uvijek spava...
Ova je NG tako podsjećala na one mirnodopske! Struja i klopa su osnovni faktori koji je čine različitom od prethodne dvije. Želim Tebi i sebi i svojoj porodici i svim prijateljima sretnu i uspješnu Novu godinu, iako se ja (iskreno rečeno) jako plašim ove 1995.!
Moje želje su:
1.Da svi budemo živi, zdravi i na okupu
2.Da dođe mir
3.Da budem odličan đak
4.Da imam mnogo mnogo prijatelja
5.Da se zbližim sa Mxxxx
6.Da profuram sa Nxxxx
7.Da imam više slobode kod roditelja
9.Da me vole raja
10.Da održavam vezu sa starim prijateljima
P.S. Za Novu sam obukla samtane bermude petrolej-plave boje, narandžastu rolku, peace na lančiću, smajli hippy oko vrata na kožici, uz šarenu maramu koja sadrži narandžastu, oker i plavu

No comments:

Post a Comment