Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, November 4, 2011

Dnevnik Subota,31.12.1994.

11:17h Draga Nađa,
vani je strašno nevrijeme. Vjetar nosi sve pred sobom, kiša lije...zar nije malo neobično vrijeme za ovo doba godine?
Jutros sam se probudila u 07:30h, otišla sa Merisom po hljeb, potom raspremala kuću što radim i sada.
Neko se u Asimovoj zgradi ženi/udaje - čuju se svatovi.
Moram raspremati!Ćao!
12:59h Počeo je da pada divan snijeg. Krupne pahulje padaju, padaju...prava novogodišnja atmosfera! Crtam, odnosno vježbam crtanje.Doviđentos
14:56h Bila sam malo kod Merise, zatim ručala supu, crvenu rižu i haringu iz konzerve u sosu od paradajza. Otišla sam kod tete Jasmine po neke lijekove koji su stigli iz Zenice. Pričala sam malo sa Jacom preko telefona.
Pritisak plina se je sasvim smanjio, struje još uvijek nema.
18:34h Struje nema, nema i nema...mama je napravila pitu (ko fol sirnicu), a ja tortu u obliku srca koju sam ukrasila raznobojnim zrncima šećernim (od tete Sane) u obliku broja '95.Ponijet ću je kod Ivane, gdje ćemo slaviti NG. Još nisam sigurna šta ću obući. Sve je nekako čudno i sasvim se malo razlikuje od prošle dvije ratne "nove godine". Tata leži na kauču, Omer sjedi pokraj njega, tranzistor trešti, mama pere suđe. Meni se plače, nekako mi je teško. Čak se dvoumim da li da uopće idem kod Ivane ili da ostanem sa roditeljima? Uspomene naviru, stari prijatelji, Grbavica, Mxxxx, maj '93., matematka, prošlo ljeto...Poludjet ću!
21:39h Evo nas kod Ivane: dvije Ivane, Merisa, Džena, Selma, Andrea, Nina, Nerma i ja. Imamo gomilu hrane, toliko da pet dana možemo jesti. Gledamo novogodišnji program na TVBiH (imamo struju!), slušamo Beatlese i Zabranjeno pušenje. Sve u svemu: not bad!
21:42h Merisa speaking(odnosno writing): Nije loše, zezamo se, slušamo se, gledamo se itd itd Mrsko mi je dalje pisati ovim perom. Happy New Year! Ćao!
21:47h Nermina-Nina: Novu 1995. slavimo kod Ivane. Sjajno je. Moja draga Selma, tebi i tvom dnevniku, tj Nađi želim sve najbolje u Novoj 1995.godini!
- Draga Selma, sjeti se nas, Beatlesa i ovog dočeka Nove godine, drugačije od dosadašnjih za sve nas! Tvoja Ivana F.
- Draga Sally, nadam se da ćeš se nekada sjetiti nas i ovog dočeka Nove 1995. Želim ti sve najbolej u životu, i ljubavi naravno.Tvoja drugarica Andrea
- Draga naša Selma, evo nas kod mene na dočeku Nove godine. meni je haos, nadam se da se i vi svi sjajno zabavljate. želim da nam ova Nova 1995.godina donese mnogo dobrog, ako ništa bar više konvoja. Sjeti me se ponekad! Voli te i pozdravlja tvoja drugarica Ivana R.
- Draga Selma, puno smijeha, uspjeha u Novoj 1995.godini, ali i narednih 100 godina od srca ti želi Džena
01h 01.01.1995. Prvo javljanje ove godine! Svi smo se prejeli i polijegali po kauču osim Nine i Andreje koje se još uvijek ne daju: plešu kao lude! Selma je otišla kući. Trenutno trešti Crvena jabuka
04:51h Još se držimo! Svi smo kao pijani, samo se keslamo i glupiramo, jedemo, idemo, zezamo se, slušamo muziku. Sve je tako čudno i zaista niko nije normalan! Svi smo mi budale, što bi Ivana R. rekla i trebaju nam pelene! Od cijelog programa na TV-u samo je RAT ART bio haos. Jao ovi debili ovdje se upravo gađaju ostacima torte koju je Ivana F donijela i koju smo raskupusali i raskečkali. Merisa i Džena su čak malo i spavale. Ludnica!!! Svima nam je pozlilo!
SRETNA NOVA GODINA!

No comments:

Post a Comment