Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Tuesday, March 29, 2011

Dnevnik Nedjelja, 30.05.1993.

08:25h Cijelu noć i cijelo jutro se puca. Dok ovo pišem, odjeknula je granata.

13:14h Užasno se puca. Ruke mi drhte, strah me je. Preko trideset granata je palo na Koševsko brdo. Svi smo u dnevnoj sobi, na podu, pod stolom. Najviše me je strah od početka rata, čak više nego kada smo bili na Grbavici. Prije nekih sat vremena sam vidjela kako posvuda lete geleri kada je granata pala u blizini. Dragi dnevniče, ti sigurno ne možeš osjetiti ovaj strah-ovo je gore nego kada odgovaraš istoriju, gore od jedinice, ovaj strah od zvuka granate. Drugačiji je od svih drugih strahova i osjećaju ga i odrasli i djeca podjednako.

20:10h Maloprije sam bila na balkonu, kada je pao bicikl. Tata je skočio, misleći da je u sobu uletjela granata. Oko 15h se počelo smirivati, ali mi još uvijek ne dozvoljavaju da izađem vani. Radila sam engleski i francuski, do kraja odštampala "Saru" i sada se crvam, dosadno mi je. Tako je divno vani, a ja ne smijem izaći! Otvorila sam širom prozor i slušam Mxxxx kako pametuje.
Jučer me je tata vidio kod raje na ogradi (zapravo ispod balkona), ali mi je samo uputio značajan pogled i smiješak.
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)