Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, October 18, 2013

Dnevnik - Utorak, 24.01.1995.

19:23h Draga Nađa,
izgleda da se je naša ljubav okončala baš tamo gdje je i počela - na hodniku u Drugoj gimnaziji. Sva moja maštanja, želje i snovi o posljednjem danu, "večeri u utorak", sveli su se na Cosby Show i prilog o Winoni Ryder na RATART-u, nekoliko MTV spotova i gomilu uzaludnih telefonskih poziva.
Cijeli dan smo se ganjali telefonom. Prvo sam ja njega nazvala - nije bio kod kuce. Potom je on mene zvao od prijatelja - ja sam bila na matematici, ostavio je poruku da se javim njegovoj sestri koja mi je dala prijateljev broj. Ja ga nazovem na taj broj, ali on je već otišao kući. Nazovem ga ponovo kući i njegova mama mi kaže da okrenem neki treći broj. Tu se javi neki zreliji ženski glas (?!) i kaže "Je li to Selma? Nxxxx te cijeli dan pokušava dobiti? Izašao je, ali će se vratiti za dvadesetak minuta, najbolje da ga nazoveš oko tri sata".  Međutim, u tri sata Merisa nije bila kod kuće, Ivane su bile u školi, tako da sam ja ostala bez telefona i - na cjedilu!
Išla sam danas na matematiku, ali Nataša nije došla. Jutro je osvanulo bez snijega, a temperatura je bila oko 10 stepeni C, tako da sam obukla bermude i martinke (nadala sam se da će možda doći). Puhao je neki jak vjetar, nosio sve pred sobom. Došli smo samo Bakir, Ćamil, Melika i ja. Dok smo stajali kao kreteni na onom HODNIKU, čekajući našu dragu profesoricu koja se nije pojavila, počela je padati kiša. Melika je otišla kući, a Bakir, Ćamil i ja smo (pošto smo zaboravili ponijeti kišobran) stajali u učionici i gledali kroz prozor kako se kiša postepeno pretvara u snijeg. Nakon sat vremena sam izgubila strpljenje, nabila kapuljaču i došla kući potpuno mokra. Zbog toga mi roditelji nisu dozvolili da večeras izađem, jer su se plašili da ću dobiti upalu pluća. Bilo mi je užasno krivo, molila sam ih, objasnila razlog, ali su bili neumoljivi: "Nema veze, pozdravila si se ti već sa njim".
Osjećam se kao da smo "otrgnuti" jedno od drugog. Nesposobna sam da razmišljam i plače mi se. Najgore je što smo svi u jednoj sobi i ne mogu da se isplačem za onim što je bilo prekrasno, a čega više nema.
P.S. U BiH se, izgleda, nešto dešava. Uznemirili su se svi - u poltici i u vojsci.
P.P.S. Upravo je spot Almanaha!

Dnevnik - Ponedjeljak, 23.01.1995.

17:32h Draga Nađa,
Prehlađena sam i ne mogu izaći nigdje iz kuće, a srijeda, ta prokleta srijeda, se bliži. Jučer sam ga srela - imali smo odmor na matematici, kada se je on vraćao sa informatike:"U utorak MORAŠ sa mnom izaći. Pa moramo izvršiti tu opkladu!" uz nezaboravan smiješak.
Mamu abnormalno glava boli, a ja sam sinoć sanjala neki ružan san. Tako se plašim!!!
Snijeg se topi i neki strašan vjetar puše.
Sabina je bila kod mene, gledale smo neki film na Srni.
Psiholozi su me u klubu ocijenili na osnovu priče koju smo pisali kao nekog ko ima "sve kanale otvorene" (na toj priči je zasnovan moj roman) - vjerovanje, osjećanje, društvenost, imaginacija, realnost, aktivnost.
Na TV-u je bila sada emisija sa mnogo bolnih ratnih slika (među njima i slika malog Ibrahima koji je poginuo). Vidjeli smo da je poginuo i jedan tatin učenik, njemu jako drag. Sada smo svi potreseni, neka težina visi u zraku. Plašim se za mamu, ovo ju je dotuklo.
U Sarajevu je u 13h temperatura bila 10 stepeni C, konačno je otoplilo.
Htjela bih da se isplačem, da se opustim, ali nikako ne mogu.
Kiša pada. Strah me je za mamu.
Voli te
Tvoja Selma
Dnevnik - Petak, 20.01.1995.

19:50h Draga Nađa,
Grickam košpice i tako liječim napaćene živce - danas su se, jadni, umorili jako.
Krenimo, dakle, od početka:
Jučer me je telefonom zvao Nxxxx (prva riječ je bila "Selmice ljubavi", a neću ni govoriti kakve je gluposti poslije toga valjao - nisam znala da li da se smijem ili da plačem). Ponovo me je pozvao da izađemo (ono neizbježno "Hoćemo li izaći? Gdje???").
Dogovorili smo se da mu se javim oko 17h, što sam i učinila (jedva sam dočekala peticu!).
Došao je sa Švabom, stajali smo na ogradi kod Sašine zgrade. Sve vrijeme me je nešto gledao, osmjehivao se i namigivao. Kakav foler!
Pričali su gluposti o nekim curama iz Hrasnog "sa kojima će profurati sutra"(stvarno su mogli smisliti nešto pametnije!).
I tako je moj dan bio buran, uzbudljiv, maybe nezaboravan. Ah, da - danas sam mu "naslutila" da će dobiti pasoš. Ide u srijedu. Nervira me njegova umišljenost.
Danas sam bila na konsultacijama iz matematike - trajale su svega 15 minuta. Vraćala sam se kući sa Selmom D.
Sky News: u Kobeu je opet bio zemljotres. Tragičan bilans: 4300 mrtvih, najmanje 6000 nestalih.
Rusi su zauzeli predsjedničku palaču u Groznom, ali se Čečeni ne predaju.
Dnevnik - Utorak, 17.01.1995.

18:37h Draga Nađa,
danas je tačno šest godina od kako sam slomila nogu na skijanju na Stupnju.
Maloprije smo dobili struju i navodno da ćemo je imati stalno pod uslovom da trošimo samo 2-3 kWh dnevno, mjesečno to dođe 100 kWh. Super! Plin još nije došao, ali su moji naložili pećicu (jer ne smijemo uključivati TA peć, grijalicu, šporet, usisivač i sl). Krčkaju se DVA PILEĆA BATAKA sa rižom i krompirom! Mljac, mljac!
Vani je stravično hladno - već tri jutra je temperatura -14 stepeni C, sve je zaleđeno (ledena kora je debela 10-15 cm), ljudi bez prestanka padaju. Ne mogu vani.
Trudim se da ne mislim na Nxxxx. Mrzim ga! Osjećam se kao narkoman na odvikavanju.
(najgore je što sam, prije svega, jako razočarana).
Na TV-u je emisija "Kako se raspadala Jugoslavija" - upravo je intervju sa Raifom Dizdarevićem.
Kada imaš struju, možeš raditi šta želiš! Divno, divno, divnooooo!!!
Volim te,
Tvoja Selma

19:55h Draga Nađa,
u Japanu se je dogodila stravična katastrofa - od posljedica zemljotresa je poginulo preko 1200 ljudi, a isto toliko se vode kao nestali. Grad sa preko milion stanovnika je sav u plamenu.

Dnevnik - Ponedjeljak, 16.01.1995.

14:48h Draga Nađa,
Danas sam razgovarala sa Nxxxx čitavih sat vremena! Fuj, kako je ufuran! Mrzim ga! Umišljen je do daske. Gad! Prvo mi je pričao o tome kako je spavao sa nekom djevojkom prije nekoliko dana, onda me je "pozvao na kafu" (što NEĆE biti izvodljivo).
Ne mogu ti opisati koliko me nervira svojom prokletom umišljenošću.
On ZNA da sam ja zatelebana u njega i zbog toga se tako ufurano ponaša. Kaže - ON će pitati mog tatu da izađemo skupa i siguran je da neće biti problem. Pa baš neka pokuša!
Još me je nalijepio zašto idem na matematiku bez njega?! Pa šta on misli?!
Danas sam bila na konsultacijama iz bosanskog.
Gledala sam film "Nemoralna ponuda" - fantastičan je.
Voli te
Tvoja Selma

Thursday, October 17, 2013

Dnevnik - Subota, 14.01.1995.

15:04h Draga Nađa,
dani prolaze sporo, debilno...
Jučer sam bila u "kazni" jer sam preksinoć zakasnila deset minuta.
Dosadno mi je...crtam, radila sam malo matematiku.
DANAS SU OTVORENI PLAVI PUTEVI! Priča se, odnosno zvanično je bilo na radiju da u utorak trebamo dobiti struju za stalno. Tata misli da se nešto debelo muti. Vidjet ćemo...
Omer se je ošišao kao đakon. I ja ću se šišati, dosadila mi je duga kosa.
Good bye!
Tvoja Selma
Dnevnik - Četvrtak, 12.01.1995.

12:30h Draga Nađa,
upravo sam došla iz škole, gdje sam se - blago rečeno - smrzla! Šerifa nas je izradila - uopće se nije pojavila, tako da sam otišla sa Sabinom i sa njenim razredom bila na likovnom.
Međutim, nisam ti se javila da govorim o tome kako su mi se ruke ukočile od hladnoće, već... jutros sam, kada sam išla sa Sabinom u školu, srela Nxxxx kod Šipada. On je išao da se slika za pasoš. Pozvala sam ga, ali je imao neke obaveze u Olimpijskom komitetu. Rekao mi je da gubim opkladu.
Jučer mi je dan bio skroz happy. Oko 9h sam pošla do Ivane R. da uzmem neke enciklopedije za referat iz likovnog, kad - bum! Naletim na njega! Jao, a ja sam bila u helankama i sa naočalama! Jako ružno me je odmjerio. Krenuo je prema gradu, kratko smo pričali, samo u prolazu... ali je meni cijeli dan bio haos pošto sam ga see. Merisa je otišla kod tetke, Ivane su bile cijeli dan u školi, nisam se imala kome jadati!
Imali smo struju od 15-23h.
Imam još jednu dobru vijest - dobili smo stan! Danas su mama i tata podigli rješenje. Super.
Izvini zbog nepovezanih rečenica, please!
Volim te.
Tvoja Selma
P.S. Snijeg pada...