Dnevnik - Utorak, 17.01.1995.
18:37h Draga Nađa,
danas je tačno šest godina od kako sam slomila nogu na skijanju na Stupnju.
Maloprije smo dobili struju i navodno da ćemo je imati stalno pod uslovom da trošimo samo 2-3 kWh dnevno, mjesečno to dođe 100 kWh. Super! Plin još nije došao, ali su moji naložili pećicu (jer ne smijemo uključivati TA peć, grijalicu, šporet, usisivač i sl). Krčkaju se DVA PILEĆA BATAKA sa rižom i krompirom! Mljac, mljac!
Vani je stravično hladno - već tri jutra je temperatura -14 stepeni C, sve je zaleđeno (ledena kora je debela 10-15 cm), ljudi bez prestanka padaju. Ne mogu vani.
Trudim se da ne mislim na Nxxxx. Mrzim ga! Osjećam se kao narkoman na odvikavanju.
(najgore je što sam, prije svega, jako razočarana).
Na TV-u je emisija "Kako se raspadala Jugoslavija" - upravo je intervju sa Raifom Dizdarevićem.
Kada imaš struju, možeš raditi šta želiš! Divno, divno, divnooooo!!!
Volim te,
Tvoja Selma
19:55h Draga Nađa,
u Japanu se je dogodila stravična katastrofa - od posljedica zemljotresa je poginulo preko 1200 ljudi, a isto toliko se vode kao nestali. Grad sa preko milion stanovnika je sav u plamenu.
Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.
No comments:
Post a Comment