Dnevnik - Četvrtak, 12.01.1995.
12:30h Draga Nađa,
upravo sam došla iz škole, gdje sam se - blago rečeno - smrzla! Šerifa nas je izradila - uopće se nije pojavila, tako da sam otišla sa Sabinom i sa njenim razredom bila na likovnom.
Međutim, nisam ti se javila da govorim o tome kako su mi se ruke ukočile od hladnoće, već... jutros sam, kada sam išla sa Sabinom u školu, srela Nxxxx kod Šipada. On je išao da se slika za pasoš. Pozvala sam ga, ali je imao neke obaveze u Olimpijskom komitetu. Rekao mi je da gubim opkladu.
Jučer mi je dan bio skroz happy. Oko 9h sam pošla do Ivane R. da uzmem neke enciklopedije za referat iz likovnog, kad - bum! Naletim na njega! Jao, a ja sam bila u helankama i sa naočalama! Jako ružno me je odmjerio. Krenuo je prema gradu, kratko smo pričali, samo u prolazu... ali je meni cijeli dan bio haos pošto sam ga see. Merisa je otišla kod tetke, Ivane su bile cijeli dan u školi, nisam se imala kome jadati!
Imali smo struju od 15-23h.
Imam još jednu dobru vijest - dobili smo stan! Danas su mama i tata podigli rješenje. Super.
Izvini zbog nepovezanih rečenica, please!
Volim te.
Tvoja Selma
P.S. Snijeg pada...
Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.
No comments:
Post a Comment