Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, October 18, 2013

Dnevnik - Ponedjeljak, 16.01.1995.

14:48h Draga Nađa,
Danas sam razgovarala sa Nxxxx čitavih sat vremena! Fuj, kako je ufuran! Mrzim ga! Umišljen je do daske. Gad! Prvo mi je pričao o tome kako je spavao sa nekom djevojkom prije nekoliko dana, onda me je "pozvao na kafu" (što NEĆE biti izvodljivo).
Ne mogu ti opisati koliko me nervira svojom prokletom umišljenošću.
On ZNA da sam ja zatelebana u njega i zbog toga se tako ufurano ponaša. Kaže - ON će pitati mog tatu da izađemo skupa i siguran je da neće biti problem. Pa baš neka pokuša!
Još me je nalijepio zašto idem na matematiku bez njega?! Pa šta on misli?!
Danas sam bila na konsultacijama iz bosanskog.
Gledala sam film "Nemoralna ponuda" - fantastičan je.
Voli te
Tvoja Selma

Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)