Draga Nađa,
imamo struju i ja slušam radio. Maloprije sam gledala film „Bosanci“ koji je napisao i režirao Mike Kirsch. Film je haos. Skontala sam da smo mi Sarajlije neka posebna rasa, gostoljubivi i neobični, nekako drugačiji.
Odlučila sam da napišem knjigu (napisala sam već 58 strana), nadam se da će ličiti na nešto.
Jučer sam u dva navrata bila u gradu: prvi put sam išla sa mamom u kupovinu, a drugi put da gledamo predstavu u Kamernom „Tetovirana ruža“. Bilo nas je mnogo i izgledali smo kao stado ovaca. Dovukli smo se nekako do Kamernog i tamo sreli Mxxxx. Nekako se sve vrijeme podlo smijuljio, baš me je nervirao. Bilo je veoma sparno i zagušljivo, a ja bolesna, stiješnjena između ljudi dva puta većih od mene-mislila sam da ću umrijeti! Nakon pola sata čekanja su nam rekli da je predstava otkazana.
Izlazak na svjež zrak je još više pogoršao moju glavobolju.
Neraspoložena sam i plašim se da ću opet večeras imati noćne more.
Mrzim rat! Da nije rata,s ada bih bila na Grbavici sa svojom rajom i skupa bismo izlazili na Obalu. Hoću kući!!!!
Trebao bi u Sarajevo doći Papa Ivan Pavao II, grad je izlijepljen posterima sa njegovim imenom.
No comments:
Post a Comment