Dnevnik - Petak, 06.01.1995.

13:47h Draga Nađa,
Protekla tri dana se osjećam kao da me je neko sažvakao, moj stomak "centrifugira" svaki put kada pomislim na Nxxxx. Samo o njemu pričam, samo na njega mislim, ne mogu da učim, apetit mi je opao, noću ga sanjam. To je tako žalosno! Svake večeri se lickam i mirišem prije nego što izađem i u petnaest do šest stanem na čeku pokraj bandere. Ako ga večeras ne nazovem, poludjet ću! Nadam se da će sve proći bez posljedica.
Omer se upravo glupira, oblači se za sankanje. Jučer sam se i ja sankala - bila je to KARDINALNA greška! Jedva što sam se izborila da me tretiraju kao nešto malo starije od djeteta, sve je propalo i opet sam beba.
Jučer su se skupa spuštali na sankama Altijana i Emir, bili su tako slatki i sretni. Ivana F. i ja smo se samo tužno pogledale. Obje nas muče isti problemi - lijepi, pametni, ali ufurani frajeri koji ti se počnu udvarati, a onda te ostave na cjedilu.
Pričala sam upravo sa roditeljima o školi i mojoj glupoj razrednici koja nas je jučer u 8h ujutro dovukla u školu (koja je hladnija od frižidera!) kako bi nam čitala o tome da se treba redovno kupati i prati kosu 2-3 puta sedmično! Ćao!
P.S. U Americi se je promijenila vlada. Žele nam ukloniti embargo na uvoz oružja. Mi se -NADAMO. Sve se uglavnom vrti oko toga (na političkoj sceni).
Čečeni su odbranili Grozni! Rusi su pretrpjeli poraz od mnogo slabije vojske od sebe.