Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Monday, October 17, 2011

Dnevnik Srijeda, 28.12.1994.

Draga Nađa,
dobili smo stan! Mama još uvijek ne zna sve detalje. Maloprije su ona i Omer bili u stambenom. Nadamo se samo da nije poludodjela.
Sinoć me je zvala Nina Š i pričale smo 35 minuta! Svidja joj se neki Francesco koji je IV razred, svira gitaru i u zodijaku je vodolija. Jako sam se obradovala!
Sinoć smo Ivane, Selma i ja bile kod Sabine S. Ona je imala struju, pa smo slušale muziku i gledale fotografije. Ko zna koliko ćemo još biti ovako skupa?! Bilo je divno ovo naše druženje...
Jutros mi je bila Merisa, pisale smo ljubavne pjesme i zezale Omera. Inače, Omera pubertet polako hvata, grozan je! Izmišlja pjesme i pravi grimase. Matematiku rastura, voli novac i stalno nam svima nabija na nos koliko smo mu love dužni.
16:36h Maloprije sam se vratila iz Kluba žena "Marrie Stopes" - bila je zabava povodom Nove godine!Srele smo Nerinu i sa njom pričale. Dobili smo poklone na tomboli - ja sam dobila donji veš, Nerina je dobila kremu za lice i ruke. Potkrovlje u lamperiji je bilo okićeno, uz okićenu jelku, kolače, sokove i uštipke. Super!
P.S. Ivana F. ima struju, pa ću ići kod nje čim se mama i tata vrate od tetke Lele. Imamo plin, ali ja ga se tako plašim! Tatin prijatelj se je prije 2-3 dana sav spržio: eksplodirao je plin u kupatilu. Svi su ventili bili zatvoreni, pa pretpostavljaju da je plin prošao kroz odvode za ventilaciju. Pisala bih ti još, ali me bole oči i pored tri svijeće.

Dnevnik Utorak, 27.12.1994.

Draga Nađa,
shvatila sam da volim Mxxxx. Vjerovatno se pitaš šta je to uticalo da tako naglo zamrzim Nxxxx, kada sam još jučer do ušiju bila zaljubljena u njega. Naime, sinoć smo bili kod Ivane F. na rođendanu. Bile su i njene prijateljice Sanela i Branka. Prvo smo pričale sa Ivaninim dečkom iz Visokog, koji je super. Ne znam uopće kako mi je palo na pamet da zovemo Nxxxx. Uglavnom, Branka je okrenula broj i počela ga zezati. Rekla je da je ljubomorna na Zvjezdanu, Sanju i Selmu. A znaš šta joj je on rekao? "Svaka od njih ima kod mene prolaz 90% i mogu "pokupiti" koju god želim - a jednom se mogu ljubiti, a od druge prepisati". Fuj! Zgadio mi se! Odvratan je! (Samo najgore je to što svaki put ovako kažem, ali kada ga vidim, pošizim i opet sam u visinama). Kako su muškarci nekada grozni!
U ljutnji smo Merisa i ja poslije nazvale Mxxxx. Izmislila sam neki razlog (u kojem doduše ima istine): zovem ga jer se moja prijateljica Merisa interesuje za njegovog prijatelja. Rekla sam mu da su on i njegova djevojka fin par (iako ih nikada nisam vidjela još skupa), kako bih se izvukla. On se je nasmijao, potom je šutio kao da mu je bilo neugodno. Bio je vrlo ljubazan i pažljiv, rekao je da mu je "milo što sam ga se sjetila", da uopće nisam dosadna, zahvaljivao se što sam ga nazvala, itd itd.
Uh, on je ipak moja prva i do sada u mom životu jedina prava ljubav!

Dnevnik Ponedjeljak, 26.12.1994.

Draga Nađa,
Danas je Ivani F. rođendan. Druga Ivana je uspjela izraditi fotografije - haos su ispale! Maloprije me je zvala xxxx, joj kako grozno izgleda! Kosu je posula hidrogenom, sada joj je svijetlo smeđa. Nedavno je bježala od kuće, ali se je vratila.
Mislim na dotičnog. Omer me pred mamom i tatom cijelo veče zeza za njega. Radim matematiku, mučim se, veze nemam. Smazala sam kolač. Jučer smo za ručak imali piletinu - dva bijedna, ali vrijedna batačića za nas četvero - sa rižom. jeli smo kao izgladnjeli. Užas! Mizerno!

Dnevnik Nedjelja, 25.10.1994.

Draga Nađa,
upravo sam kod Merise (koja trenutno ispunjava ukrštenicu u ABC zabavniku), pišem, pišem, pišem... Danas sam sa dotičnim išla u školu. Omer, Maida, Rusko, on i ja smo preživjeli prave avanture dok smo se dogegali do kluba. Ja zamalo nisam pala sa zida visokog 2,5 metra - ali tu je bio moj "vitez" i uzeo me je u naručje! Sjedili smo skupa, dok on nije otišao na informatiku. Ko će dočekati petak da ga ponovo vidim?!! Intervjuisali su nas za Radio "Corridor" - to je emisija na Radio M od 16-19h svakog posljednjeg petka u mjesecu. Čisto sranje! Isprosipala sam se kao debil, grozno, grozno, grozno!
Iako je dotični bio pravo fin prema meni, ja sam bila užasno ljubomorna. Svi su se zatelebali u njega i on može imati djevojku koju poželi i zašto bi baš mene izabrao?! Moji me non-stop zezaju za njega, ne znam šta da radim. U klubu je za sada pravo dobro, to mi je kao drugi razred.
Danas je Božić. Bila je frka u školi, jer nismo znali kome da čestitamo Božić, a kome ne. Tako smo npr čestitali Zvjezdani, koja ne slavi ovaj Božić, a nismo čestitali Adriani kojoj je zaista praznik. Ivana R. i F. su sinoć bile na koncertu, kažu da je bilo super! Bila su sva poznata raja, uključujući i Mxxxx i njegovu curu.

Dnevnik Subota, 24.12.1994.

Draga Nađa,
snijeg, snijeg, snijeg...posvuda taj bijeli pokrivač...sve se je pretvorilo u jedno veliko klizalište! Cijeli je grad kao neka nova Zetra! U mojim se mislima taj čarobni veo isprepliće sa jednim likom. Kroz maglu vidim crnu kosu i blistavi osmjeh, ruku koja se spušta na moje rame... sve je tako čudno, nestvarno, sniježno...Ali zašto ti ja sada, Nađice, govorim ovako pjesnički, kada ti možeš da shvatiš šta se zbiva u meni i sa par običnih riječi? U grlu me grebe kožica suhe šljive iz kompota, kojeg pokušavam dokrajčiti spuštajući malu čajnu kašiku u šolju i dižući je ka svojim usnama.
Danas sam išla i vraćala se sa njim sa matematike. Zezali smo se, ja sam se po običaju glupirala i jednom se pošteno razvalila usput. Idilu su nam kvarili prvi put Maida, drugi put Ćamil. Dotični je pokušao Ćamilu objasniti kako će prići curi koja mu se sviđa, tako što mu je rekao "Ne radi se to tako. Gedaj!" i potom lagano spustio ruku na moja ramena, tako nježno da sam mislila da ću se istopiti, privio me uz sebe i dodao "Eto vidiš. Sada nema više priče". Ja sam se zbunila i drhtala. On je krenuo prema kući mojim putem, ali sam ja odlučila da idem drugom cestom, pokraj crvenih nebodera. Sada kada na to pomislim, mrak mi padne na oči. Tako me boli to što se non-stop provaljujem i što imam osjećaj da sam glupa i ružna i mrzim samu sebe.
Večeras je Ponoćka, ali moji me ne žele pustiti u grad na finale rock festivala u Selju, jer se plaše granatiranja. Grozno! Zašto uvijek ja moram biti izuzetak?

Friday, October 7, 2011

Dokumentarac Sarajevo Revisited

Nadam se da se autori filma neće ljutiti zbog postavljanja linka na blog:


Obavezno pogledati film!

Izvinjenje vjernim čitateljima:)

U posljednjih mjesec dana nisam bila u mogućnosti redovno pisati blog. Uskoro slijedi nastavak, nemojte izgubiti strpljenje!!!