Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, November 4, 2011

Dnevnik Utorak, 03.01.1995.

19:47h Draga Nađa,
kada bi sto godina pogađala ne bi mogla pogoditi ko je upravo bio kod nas večeras!
Naime, Selma D.nas je pozvala da dođemo večeras kod nje, jer je bila sama u kući. Ivane F. i R. su morale učiti, Merise nije bilo, tako da smo otišle samo Sabina i ja. Ne znam uopće šta mi je bilo da okrenem Nxxxx telefon! Pričali smo i dogovorili se da ćemo se naći na kraju puteljka. Bila sam grozno uzbuđena i stalno gledala kroz prozor, dok se na kraju sa Merisom i Ivanom R (koje su u međuvremenu došle) nisam pokupila i otišla da ga sačekam. Bila sam ubijeđena da neće doći, ali kada sam došla do garaže 23, kod naše bandere-stajao je Nxxxx! Poljubio me je (u obraz). Da se ne bih počela tresti pred njim, isfolirala sam da moram nešto do kuće (samo sam se javila mami) i ostala malo u haustoru. Bilo me je stid da kažem da mi je izlaz samo do 7h pa sam rekla kako će mi doći tetkica i moram da joj pravim društvo. Otišli smo svi skupa kod Selme koja se je zamalo onesvijestila kada nas je sve ugledala na vratima! Samo što smo sjeli, došla je Selmina mama! Predstavili smo Nxxxx kao Merisinog rođaka iz Zenice. Ona ga je počela ispitivati kako je u Zenici, da li se tamo puca, imaju li struju i sl. On je bio učtiv i snalažljiv, tako da nije bilo problema. Selmina mama nas je nagovarala da sviramo, ali smo se izvadili na čangrizavu komšinicu. Pričali smo o svemu i svačemu.... saznala sam jednu lošu vijest: on treba ići iz sarajeva za dvije sedmice!!!Kladili smo se u poljubac da li će uspjeti otići ili ne.
Međutim, kako niti jedna stvarna priča nema sretan kraj - tako je i sa ovom mojom. Moja mama je bila sa Merisinom mamom kod tetke Lele i ona je rekla kako sam "podigla Merisu sa večere kako bih je sa nekim upoznala". Umjesto da kažem istinu (što bi bilo bezbolnije), ja sam se zapetljala rekavši da je to bio sabinin rođak koji je VIII razred, itd. Tata mi je zabranio da izlazim. Mami sam jutros ispričala ko je bio u pitanju, ali sam rekla varijantu da se njemu sviđa Merisa.
Žvaćem žvaku USA '94 (one su sada u modi, baš kao i Beverly Hills, Barbie, Petar Pan, Super Mario). Zavladala je opća manija ovih žvaka. Omer ih kupuje zbog sličica, a to meni pravo dobro dođe.
I tako, draga Nađa, ja sam ti u pravo gadnim g.... i ne znam šta da radim. Ako me roditelji objese, a Nxxxx raja isprosipaju.....ostaje mi jedino da čekam dalji razvoj situacije...

Dnevnik Utorak, 03.01.1995.

Draga Nađa,
svašta se jučer izdešavalo!
Jutros sam išla da mi uzmu mjeru za MARTINKE!!! Čika Marko je obećao da će pokloniti meni i Omeru po jedan par za Novu godinu!
Zvala sam od Merise Mxxxx (maloprije) i čestitala mu NG. Zahvaljivao se je i rekao da više ne govorim kako sam dosadna, jer da sam dosadna on ne bi razgovarao sa mnom(?!). Pričali smo o NG, on je bio na nekim raznim dernecima, sve je ispričao gdje su bili i šta su radili, bilo im je sjajno. Curu (srećom)nije spominjao.
Mama je bolesna, ima užasnu glavobolju. Ja se tako plašim! Naveče kada legne, ja je budim i smišljamm razloge da je zovnem, samo da vidim je li sve u redu! Tako se plašim da je ne izgubim! Svoje osjećaje nikome ne mogu reći, a ne mogu ti opisati koliko me je strah!
Jučer sam lijepila slike i postere po zidovima.
Sinoć me je zvao Nxxxx kod Merise!!!Pričali smo duže od pola sata. Ispričao mi je kako ga je zvala neka Branka i zezala na telefon, a on misli da je to ista osoba koja zeza i mene na telefon u njegovo ime(??!!), jer je u stvari ljubomorna na njega i mene, da je to vjerovatno neko ko nas zna i ko nas viđa da skupa idemo kući (???!!!).Jao, uvalila sam se u g.... i ne znam kako sada da se izvučem iz toga! Plašim se da ne stradaju osobe koje nisu krive (npr Nela na koju on sumnja). A ako kažem istinu, ispast će još veća glupost! Pričao je kako je bio sa rođakom na nekom derneku na Alipašinom za NG i kako je zaglavio sa nekom curom, ali "to je samo za provod, jer samo je jedna prava, a sve ostale su bez veze" (??!!!)
Pričao je kako ne želi više ići na matematiku, jer mu osim mene tamo niko od raje ne odgovara, ali kako će ipak u nedjelju ići na informatiku, kako bismo se nas dvoje mogli skupa vraćati kući (???!!!). Kada je to ponovio drugi put, ja sam mu rekla "Zar ti stvarno misliš da se ja osjećam počašćeno što se vraćam sa tobom kući?". On se je na to jako uvrijedio i onda sam na kraju morala da kažem da ja njega volim (kao druga, naravno), na šta su se Ivane, Sabina, Merisa i Selma (koje su slušale cijeli razgovor) povikale "ooooooo" i ja sam morala da spustim slušalicu. Nervira me što se ponekad "zanesem" Nxxxx, smjestim g ameđu zvijezde, a on ispadne totalni kreten i ja se razočaram. Senida mi je rekla da joj je Nxxxx tražio jutros moj broj telefona (tj Merisin) sa opravdanjem da me "reda radi mora nazvati za NG". Pa stvarno je smrad!
Struje nema, voda je jutros dolazila, plin dolazi svaka 24h (očekujemo ga oko 14h). U kući je hladno, jučer je pao neki idiotski mokri snijeg i jutros se je sve zaledilo.
Ljudi masovno u Sarajevu umiru od srčanog udara.
Mama se opet žali da je boli glava. Joj.Strah me je!
P.S. Treba da se otvore Plavi putevi. Jutros su Srbi prekršili primirje: minobacačka granata ispaljena sa Grbavice je pogodila 7.sprat hotela Holiday Inn u kojem su smješteni stranci. Nije bilo žrtava.
Od jutros rade tramvaju na relaciji Baš-čaršija - Remiza, kao i neke kombi-linije.
U Čečeniji se ra nastavlja.
Najnoviji vic:
Sreli se Suljo i Mujo u Zagrebu. Jedan došao iz Bosne, drugi iz Čečenije.
"Kako je u Sarajevu?", pita Mujo
"Grozno", reče Suljo. "A u Čečeniji?"
"Sarajevski".

Dnevnik Nedjelja, 01.01.1995.

14:42h Draga Nađa,
Maloprije sam se probudila! Jutros sam došla u 7h od Ivane i odmah, nakon što sam skinula sočiva, sam se bacila u horizontalu. Oko 12h sam ustala, jer mi je bilo muka, pa sam uzela kašičicu sode i pola sata hodala uz-kuću-niz-kuću, tako da sam uspjela spriječiti grozno riganje i povraćanje, iako mi se je sve bućkalo u stomaku. Nije ni čudo, šta sam sve sinoć pojela! Pomfrit, krompiruša, tzv sirnica, šape, torta od hljeba, rolat, torta sa tzv pudingom, kolač sa tzv pudingom, tzv pica, torta od humanitarnog keksa, "cedevita" od limuna, uštipci, oblatne, bombone...samo je dio toga! Bilo je ludo i nezaboravno! Ovo je prvi put da sam Novu godinu dočekala bez roditelja (ako se izuzme prinudno dočekivanje 1993. bez mame koja je tada bila na Grbavici), prvi dernek na kojem sam ostala do 7h ujutro i prva potpuno besana noć u mom životu! I ne samo meni, već i svim prisutnim na derneku!Doživljaj za pamćenje! Sada mi sve to izgleda kao lijep san, potpuno nestvarno! Odbrojavanje posljednjih sekundi 1994.godine, čestitanje, urlanje, smijeh, posipanje vodom (to nam je bio ko fol šampanjac u nedostatku pravog)...Mnoštvo detalja koje bih htjela da zapišem, mnoštvo osjećaja koje bih htjela da zapamtim.
Danas je mamin rođendan. Došli su adžo Beko i čika Eso. On se je sjetio maminog rođendana i donio joj je cvijeće!
Ovaj prvi januarski dan je tmuran i kišovit, većina ljudi još uvijek spava...
Ova je NG tako podsjećala na one mirnodopske! Struja i klopa su osnovni faktori koji je čine različitom od prethodne dvije. Želim Tebi i sebi i svojoj porodici i svim prijateljima sretnu i uspješnu Novu godinu, iako se ja (iskreno rečeno) jako plašim ove 1995.!
Moje želje su:
1.Da svi budemo živi, zdravi i na okupu
2.Da dođe mir
3.Da budem odličan đak
4.Da imam mnogo mnogo prijatelja
5.Da se zbližim sa Mxxxx
6.Da profuram sa Nxxxx
7.Da imam više slobode kod roditelja
9.Da me vole raja
10.Da održavam vezu sa starim prijateljima
P.S. Za Novu sam obukla samtane bermude petrolej-plave boje, narandžastu rolku, peace na lančiću, smajli hippy oko vrata na kožici, uz šarenu maramu koja sadrži narandžastu, oker i plavu

Dnevnik Subota,31.12.1994.

11:17h Draga Nađa,
vani je strašno nevrijeme. Vjetar nosi sve pred sobom, kiša lije...zar nije malo neobično vrijeme za ovo doba godine?
Jutros sam se probudila u 07:30h, otišla sa Merisom po hljeb, potom raspremala kuću što radim i sada.
Neko se u Asimovoj zgradi ženi/udaje - čuju se svatovi.
Moram raspremati!Ćao!
12:59h Počeo je da pada divan snijeg. Krupne pahulje padaju, padaju...prava novogodišnja atmosfera! Crtam, odnosno vježbam crtanje.Doviđentos
14:56h Bila sam malo kod Merise, zatim ručala supu, crvenu rižu i haringu iz konzerve u sosu od paradajza. Otišla sam kod tete Jasmine po neke lijekove koji su stigli iz Zenice. Pričala sam malo sa Jacom preko telefona.
Pritisak plina se je sasvim smanjio, struje još uvijek nema.
18:34h Struje nema, nema i nema...mama je napravila pitu (ko fol sirnicu), a ja tortu u obliku srca koju sam ukrasila raznobojnim zrncima šećernim (od tete Sane) u obliku broja '95.Ponijet ću je kod Ivane, gdje ćemo slaviti NG. Još nisam sigurna šta ću obući. Sve je nekako čudno i sasvim se malo razlikuje od prošle dvije ratne "nove godine". Tata leži na kauču, Omer sjedi pokraj njega, tranzistor trešti, mama pere suđe. Meni se plače, nekako mi je teško. Čak se dvoumim da li da uopće idem kod Ivane ili da ostanem sa roditeljima? Uspomene naviru, stari prijatelji, Grbavica, Mxxxx, maj '93., matematka, prošlo ljeto...Poludjet ću!
21:39h Evo nas kod Ivane: dvije Ivane, Merisa, Džena, Selma, Andrea, Nina, Nerma i ja. Imamo gomilu hrane, toliko da pet dana možemo jesti. Gledamo novogodišnji program na TVBiH (imamo struju!), slušamo Beatlese i Zabranjeno pušenje. Sve u svemu: not bad!
21:42h Merisa speaking(odnosno writing): Nije loše, zezamo se, slušamo se, gledamo se itd itd Mrsko mi je dalje pisati ovim perom. Happy New Year! Ćao!
21:47h Nermina-Nina: Novu 1995. slavimo kod Ivane. Sjajno je. Moja draga Selma, tebi i tvom dnevniku, tj Nađi želim sve najbolje u Novoj 1995.godini!
- Draga Selma, sjeti se nas, Beatlesa i ovog dočeka Nove godine, drugačije od dosadašnjih za sve nas! Tvoja Ivana F.
- Draga Sally, nadam se da ćeš se nekada sjetiti nas i ovog dočeka Nove 1995. Želim ti sve najbolej u životu, i ljubavi naravno.Tvoja drugarica Andrea
- Draga naša Selma, evo nas kod mene na dočeku Nove godine. meni je haos, nadam se da se i vi svi sjajno zabavljate. želim da nam ova Nova 1995.godina donese mnogo dobrog, ako ništa bar više konvoja. Sjeti me se ponekad! Voli te i pozdravlja tvoja drugarica Ivana R.
- Draga Selma, puno smijeha, uspjeha u Novoj 1995.godini, ali i narednih 100 godina od srca ti želi Džena
01h 01.01.1995. Prvo javljanje ove godine! Svi smo se prejeli i polijegali po kauču osim Nine i Andreje koje se još uvijek ne daju: plešu kao lude! Selma je otišla kući. Trenutno trešti Crvena jabuka
04:51h Još se držimo! Svi smo kao pijani, samo se keslamo i glupiramo, jedemo, idemo, zezamo se, slušamo muziku. Sve je tako čudno i zaista niko nije normalan! Svi smo mi budale, što bi Ivana R. rekla i trebaju nam pelene! Od cijelog programa na TV-u samo je RAT ART bio haos. Jao ovi debili ovdje se upravo gađaju ostacima torte koju je Ivana F donijela i koju smo raskupusali i raskečkali. Merisa i Džena su čak malo i spavale. Ludnica!!! Svima nam je pozlilo!
SRETNA NOVA GODINA!