Jednom prilikom, na vrata mi je pismo od prijateljice iz Zagreba donio PRAVI poštar!
Sada put od Koševskog brda do Grbavice traje oko 5-10 minuta automobilom ili 15-20 minuta šetnjom. 1992. godine su pisma sa Grbavice putovala čak mjesec dana i više!
Jedan od najsretnijih trenutaka u ratu je bio kada mi je tata, vrativši se sa posla, donio pismo od moje prijateljice Jasmine. Iako je živjela na Čobaniji, mjesecima se nismo vidjele! Moja pisma je nosio tata u školu gdje je radio, tu ih je predavao kolegici-teti Amri, koja je bila Jasminina komšinica iz zgrade.
Pisma smo nekada dobivali i od potpuno nepoznatih ljudi - slala su ih djeca i tinejdžeri iz Evrope skupa sa paketićima u kojima se moglo naći svašta: od postera do čokolade. Hvala na njihovoj pažnji i brizi! Svaki put kada vidim da neko organizuje sličnu akciju, potrudim se napraviti paketić koji će možda obradovati nekoga na drugom kraju svijeta.
