Ljudi koji su mislili na nas...

Maloprije me je na FB prijatelj Mustafa podsjetio na pjesmu moje najdraže grupe The Cranberries....
I danas se rasplačem nakon slušanja....

http://www.youtube.com/watch?v=asywK5J7LiU

I would like to state my vision,
Life was so unfair.
We live in our secure surroundings,
And people die out there.

Bosnia was so unkind.
Sarajevo changed my mind.
And we all call out in despair.
All the love we need isn't there.
And we all sing songs in our room.
Sarajevo erects another doom.

Sarajevo, Sarajevo, Sarajevo, Sarajevo.
Bosnia was so unkind.
Sarajevo, Sarajevo, Saraje-
Bosnia was so unkind.

Sure things would change if we really wanted them to.
No fear for children anymore.
There are babies in their beds,
Terror in their heads,
Love for the love of life.

When do the saints go marching in? [X4]
Walk on tip toe...

This is Sarajevo!

Dnevnik Ponedjeljak, 23.05.1994.

Draga Nađa,
pijuckam sok, jedem čokoladu...za ručak sam jela HRENOVKE, MAJONEZU I TVRDO KUHANO JAJE! Šta kažeš na to??! Zar to nije haos??! Moj stomačić nije baš naviknut na takvu hranu....
Najvažnija novost od danas jeste ta da smo u sred bijelog dana napravili dernek kod Farisa! Bile smo Ivana R.,Sabina, Mirza, Dino, Faris i ja. Pušili smo cigarete, pili kafu i puštali "Azru" i "Zabranjeno pušenje". Osjećala sam se kao pravi tinejdžer!
Sinoć je u kafiću na Obali gdje izlaze sarajevska raja bio maskembal. Ja nisam mogla ići, jer mi nisu dozvolili mama i tata. Kažu da je bilo pravo!Imam takvu želju da izlazim naveče u grad!
Moram pisati lektiru, referat iz hemije i učiti "Odbranu i zaštitu". Još moram oprati suđe! Upomooooooćććć!!!!
Sučan je i topao dan, ptičice cvrkuću. Naveče sve tako divno miriše.
Dobila sam na poklon kolonjsku vodu koja miriše kao krem aza sunčanje i budi uspomene.

Dnevnik Petak, 20.05.1994.

Draga Nađa,
Danas smo Mary i ja cijelo poslijepodne bile u gradu! Prvo smo gledale predstavu "Husein-beg Gradaščević", pa smo šetale. Srele smo Jasminu i još mnogo poznate raje. Idem ručati makarone sa KEČAPOM!

Dnevnik Utorak,17.05.1994.

Draga Nađa,
danas mi je bio baš ispunjen dan. Mama me je probudila (na jedvite jade) u 8h (sinoć sam legla u ponoć). Doručkovala sam hapicu i odjurila na kompjutere. Bilo je super!!! Sjedila sam sa jednom Anelom sa Ciglana, koja je malo nafurana, ali ok. Zaljubila sam se u računare! Meni je sve bilo novo, jer nisam imala mnogo iskustva sa kompjuterima, ali ovo i jeste kurs za početnike. Igrali smo i igrice "Tetris" i "Packman".Kod ulaza u tunel sam srela Farisa koji je vodio svog psića veterinaru, pa smo se skupa zaputili na Ciglane.
Bilo je jako toplo i "skuhala" sam se u teksas-košulji i bijelim farmericama.
Jedna novost: mama i tata su mi naručili kod Baroša SILIKONSKA SOČIVA!!! Skakala sam od radosti!
Nabrzaka sam rucala i odfurala kod Sabine da završimopitanja za hemiju. Ostalo je još samo da ih sortiramo.
Otišli smo u školu (Ivana, Dea i ja), a Sabina je došla na 3.čas. Imali smo bosanski, engleski, matematiku, hemiju. Poslije škole sam izašla vani. Kod nas su bili gosti, tako da je cijela kuća zadimljena.

Dnevnik Nedjelja, 15.05.1994.

Draga Nađa,
Danas sam cijeli dan bila u gradu! Prvo sam prijepodne bila na Ciglanama sa mamom i tatom - išli smo na roditeljski sastanak za kurs kompjutera. Ispostavilo se da mama i tata znaju većinu roditelja i da je pola njih radilo u "Energoinvestu".
Kada sam došla kući, presvukla sam se (obukla sam bermude, mamine najlonke, smeđe-ljubičasto-crnu košulju, mamine crne cipelice i stavila traku za kosu. Bila sam sa Ivanama, Nelom i Altijanom. Predstava je umjesto u 13h počela u 14h, te smo za to vrijeme sjedili u Velikom parku i parkiću kod "Svjetlosti". Došla sam kući u 16:30h, mama i tata su izludili.
Jutros sam od 8h, pa skoro sve do 11h plakala, uopće se nisam mogla zaustaviti. Uhvatila me je bila neka nostalgija i nisam mogla da se smirim.
Moja sočiva koštaju 500DM!!! Izgleda da su mi ove šoferšajbe suđene (fuuujjjjj!). Danas i jučer sam ih nosila bez pauze. Tako su ružne!
21h Osjećam se kao dami je neko bacio klavir na glavu.Tužna sam, depresivna i razočarana. Osjećam se odbačeno.

Dnevnik Subota,14.05.1994.

Draga Nađa,
cijelo jutro maštam...Imam tako veliku želju da odem na more! Pitam se kako je ljudima koji žive u zemljama u kojima nema rata? Kako je njima lijepo, kako se provode...a mi ovdje truhnemo u ovoj prokletoj opsadi...
Iako se stvarno ne smijem požaliti:ovih dana se manje puca, relativno je mirno, često imamo struju, tramvaj vozi od Baš-čaršije do Alipašinog, prodavnice su proradile, cijene padaju, rade pozorišta i kino...
Teta Vera je došla u posjetu sa Grbavice. Ja je, srećom, nisam još vidjela. Strašno sam nostalgična ovih dana, pa je bolje da je ne sretnem.
Mislimd a nemam više nikakvih novosti osim što Ivana R., Sabina, Andrea i ja ozbiljno učimo za test iz hemije.

Dnevnik Petak,13.05.1994.

Draga Nađa,
Maloprije sam se vratila iz škole, gdje smo se dobro nasmijali.
Naime, trebala je da počne biologija. Htjeli smo kolektivno luftati sa časa, ali je neko došao na sjajnu ideju da se sakrijemo u učionicu VIII2, koja je bila prazna (svi smo ušli osim Danijela i Tahira). Dobro smo se zabarikadirali klupama i stolicama i tamo mahnitali. Dogovarali smo se za malu maturu: sta ćemo donijeti od hrane, kako ćemo sve to organizovati. Kada je prošlo dovoljno dugo vremena, svi smo se vratili u svoju učionicu. Kroz prozorčić na vratima (zbog čega nas zovu zoološki vrt) smo ugledali zabrinutu biologičarku koja ide sa pedagogicom(kojoj se je očito biologičarka išla žaliti), te smo svi mirno sjeli na svoja mjesta, a Faris i ja smo počeli tumačiti lekciju iz biologije koja je taj dan na redu. Njih dvije su ušle u razred potpuno zbunjene. Biologičarka kaže da nam i nije bio neki fol, ali smo se svi ipak super nasmijali.
Vani je tako lijep i topao dan!
24:34h Upravo sam završila sa gledanjem filma "Nedeljna matura". Prije toga sam sa Mary gledala Beverly Hills. Američki tinejdžeri su me zaludjeli. Blago njima!

Dnevnik Četvrtak,12.05.1995.

Draga Nađa,
Dok sam večerala (palačinke!) čula sam na radiju vijest da su Amerikanci izglasali da se ukine embargo na uvoz oružja za Bosnu. Haos! Pišem ti na-vrat-na-nos, ali zaista nemam vremena. Moram crtati likovno. Jučer sam nacrtala odličan rad na temu "Djeca u ratu". Olgica kaže da će nekoliko najboljih radova (među njima i moj) ići na izložbu i takmičenje, a potom i na međunarodne izložbe.
Večeras sam bil avani sa Ivanama i Merisom, a kasnije je došla i Nina. Naravno, sjedile smo na ogradi na okuci, pod divnim procvjetalim mirisnim kestenom. Bilo je odlično! Nismo uopće tračale, već smo raspravljale o životu, perspektivama, vjeri...Nedostaju nam dečki.
Danas sam morala svoju pismenu vježbu iz bosanskog (na temu "Glasam za ljubav") pročitati pred cijelim razredom. Poslije su svoj rad pročitale i Ivana i Envina.
Inače, nema ništa novo, osim što sada skoro cijelid an nosim cvike.
U Sarajevu su pale cijene hrane, izbor je veći. Pojavila su se čak i jaja.
Zanimam se za engleski, radim po knjizi za II razred srednjeg usmjerenog obrazovanja.

Dnevnik Subota,07.05.1994.

Draga Nađa,
Možeš li zamisliti šta sam jela danas za ručak?-Pečeno pile i krompiriće! Došli su Jaca i Anes iz Zenice u Sarajevo i svašta su nam donijeli.
Cijeli dan smo vani grali badmintona.
Čitam knjigu "Najljepše priče klasične starine - II dio". Tako volim grčke mitove!
Ovih dana je strašno dosadno, osim frke u školi: na Idinu inicijativu sam dobila opomenu za vladanje (pismenu ili usmenu, ne znam?). Najbolji učenik sa opomenom za vladanje, ha-ha-ha!
Sinoć i preksinoć je padala kiša, ali me to nije spriječilo da ne izađem vani. Mi se (naša mala raja) osjećamo tako napušteno...visimo na donjoj ulici, ili smo na vrhu ograde ili on the okuka, ali sve je tako glupo...a toliko sam čekala maj i proljeće!
Od preksinoć mi je izlaz do 20:30h. Upravo tada se i smrači.

Dnevnik Četvrtak, 05.05.1995.

Draga Nađa,
Mxxxx je vani i to sa mojim drugaricama! A ja ne mogu izaći!!!Gledam ga skrivena iza zavjese...sa mojim đozlucima na nosu...jedva čekam sočiva...
Danas su dvije godine od kako smo izbjegli sa Grbavice.

Utorak, 03.05.1995.

Draga Nađa,
Jutros sam išla u bolnicu "Koševo" kod očnog ljekara da vježbam stavljati sočiva. Upoznala sam mnogo raje.
Također smo danas mama i ja išle da upišemo mene i Omera na SOROS kurs kompjutera na Ciglane.
VRIJEME STRAŠNO BRZO PROLAZI! NE ŽELIM TO!
20:26h Upravo je dolazila Andrea da me nešto pita iz biologije i rekla mi je da su sve moje drugarice vani. Ja sam mami i tati sada govorila o tome kako me je jednostavno stid da kažem da moram kući u 8:15h, dok sva moja raja iz razreda tek tada izlaze-i to u grad! (i ostaju sve do 10h). Žalim samu sebe i teško mi je. Osjećam se nesretno i tužna sam.

Dnevnik Ponedjeljak, 02.05.1994.

Draga Nađa,
Danas sam imala mnogo uspjeha na poslovnom, ali ne i na ljubavnom planu. Imat ću na kraju tromjesečja sve petice, što je super. Na međurazrednom takmičenju iz matematike sam osvojila drugo mjesto. Ćamil je bio prvi, a Melika treća. Prvo dvoje ide dalje na takmičenje, Melika je rezerva. Bila sam sva happy.
Upravo mi je mama rekla da će se Naida vratiti u Sarajevo, tata je otišao po nju, Lejlu i njihovu mamu u Travnik. Haos! Skupljamo se malo po malo. Nadam se da ćemo opet jednog dana biti stara ekipa iz VI3. Ja inače stalno mislim na Grbavicu, moju raju, školu, garaže...
Jučer sam cijeli dan bila vani i igrala badmintona.

VIII1 Ratna škola

Ivana R., Sabina, Andrea, Dženita, Faris, Dino, Ćamil, Dženana, Alma, Elvira i ja

Dnevnik Nedjelja, 01.05.1994.

Draga Nađa,
U Sarajevu se održava manifestacija povodom Praznika rada: došli su predstavnici svih sindikata svijeta kako bi ovdje proslavili 1.maj i dali podršku Sarajevu.
Evrovizija je bila fantastična: pozornica je izgledala kao grad (sve uz pomoć svjetiljki i reflektora) za šta je potrošeno čak 4,5MW struje! (da je nama tolika struja!). Voditelji su bili elegantni, pjesme perfektne, konkurencija velika. Dejan je imao tremu i zabrljao je već na početku. Dobili smo ogroman aplauz, ali smo imali samo 39 poena. Pobijedila je Irska sa pjesmom "Rock n' roll kids".

Dnevnik Subota,30.04.1994.

Draga Nađa,
Danas je "Evrovizija". BiH predstavljaju Alma Čardžić i Dejan Lazarević sa pjesmom "Ostani kraj mene" (komponovali su je Edo i Adi Mulahalilović). Pjesma nije loša, mada ne vjerujem da će se plasirati među pobjednike. Jutros sam gledala spot i strašno mi se svidio. Inače, sada malo češće gledam MTV kada imamo struje. Najveći hit su pjesme "Without you" od Mariah Carey i "Under the same Sun" od The Scorpions.

Dnevnik Srijeda, 27.04.1994.

Draga Nađa,
Danas smo išli u Narodno pozorište gledati "Hasanaginicu". Prokuhali smo dok smo došli, bilo je jako toplo. Ja sam obukla roza majicu koju sam dobila od tete Jasmine za rođendan, teksas-jaknu, farmerice i londonke. Kosa mi je bila puštena i na usne sam stavila karmin. Na predstavi su bili i Melisa i njena raja. Glavni glumci su bili Nada Đurevska i Jospi Pejaković.
Tetka Lela je sinoć došla iz Splita: donijela nam je banane, vodu za sočiva, žvake i neke sitnice za mamu.
Struju imamo gotovo bez prestanka. Voda dolazi svaki drugi dan. Plina također ima dovoljno. Nevjerovatno!
Jučer i danas dovoze teške ranjenike iz Goražda. Među njima je bila i mama od Selminog dečka Damira.

Dnevnik Subota, 23.04.1994.

Draga Nađa,
Vani je divno proljetno poslijepodne i sve odzvanja od košarkaških lopti koje udaraju o beton. Sva raja su vani. Sve komšije su u svojim baštama, okopavaju i sade povrće. Dakle svi su vani, a ja jadnica ležim u krevetu sa temperaturom, nakon što sam cijelu noć povraćala! Ništa ne mogu da jedem, stalno spavam, malaksala sam. Merisa me je obišla nekih pola sata, sada sa mojim tatom vježba matematiku. Ovih dana mi je jako dosadno-ne smijem da čitam i pišem dok se ne priviknem na naočale. Jučer sam ih konačno dobila i prvi put stavila na oči. Tako kretenski izgledaju da žalim samu sebe (što inače nemam običaj).

Dnevnik Petak,22.04.1994.

Draga Nađa,
Jučerašnji dan mi je donio neprilike. Išla sam kod očnog ljekarau Vrazovoj. Dugo smo čekali da dođemo na red. Kada sam napokon ušla u ordinaciju, doktorica zamalo nije pala u nesvijest kada sam počela "lupati" brojeve sa tablice. Izmjerila mi je dioptriju kompjuterski i putem stakalaca: na lijevom oku imam dioptriju -6,5, a na desnom -4,75! Potpuno sam ćorava! Mama i tata su se gotovo šlagirali. Otišli su po gradu tražiti stakla za naočale, a ja sam se vratila kući. Našli smo samo neki glupi okvir od plastike (najljepši od svih mogućih). Jutros sam ponovo išla očnom ljekaru, ovaj put na Kliniku za očne bolesti na Koševo. Dr Viđen (koji je mami valjda neki rođak) nam je rekao da je najbolje da nosim kontaktna sočiva, što me je jako obradovalo! Dogovorili smo se da će mama dati novac i recept tetki Leli kada bude išla u Zagreb da mi kupi sočiva i vodu za sočiva. Obzirom da imam zabranu čitanja i pisanja dok ne dobijem naočale, moram prekinuti sa pisanjem.
P.S.Mxxxx-a nikako ne viđam.
P.P.S. Jučer smo sreli u gradu Ninelinu mamu. Rekla nam je da je Ninela dobro i da se lijepo oporavila od ranjavanja, te da će se Nina možda vratiti u Sarajevo.

Dnevnik Utorak,19.04.1993.

Draga Nađa,
U Sarajevu je jučer održan miting podrške Goraždu.Htjeli smo "luftati" svi iz škole, ali smo se na kraju vratili. Sutra imamo kontriš iz matiša i historije. Upomoć!!! Razmišljam da ne odem na historiju, ali ne znam kako to izvesti. Danas sam dobila 5 iz matematike i dvije petice iz bosanskog.
Nastojim da se oblačim i ponašam kao klošar: poderane tole, koša duga šlampava, tenisice, teksas-jakna...Ma haos! Friz je pletenica podignuta u pundžu. Kretenski otkačeno! Čitam knjigu "Mi djeca sa Kolodvora Zoo". Riječ je o mladoj fikserici (mojoj vršnjakinji) koja se mora prostituisati kako bi zaradila novac za drogu.
Pošto mi je dosadilo da ti pišem (idem čitati knjigu), sada ću da te pozdravim.
P.S.U humanitarnoj pomoći smo prošle sedmice dobili SIR TRAPIST i JUICE. Teta Vera nam je poslala paketić u kojem je bio pileći parizer - zar to nije divno?! (nakon dvije godine )

Kamerni teatar 55

Koncerti:)

Naslov u dnevniku je "Sarajevo nekad i sad"

Dnevnik Četvrtak,14.04.1994.

Draga Nađa,
Upravo sam se posvađala sa mamom, jer mi ne vjeruje da učim kada se zatvorim u sobu. Po nesreći je upala u sobu baš kada sam prepisivala tekstove pjesama! Na kraju sam se rasplakala. Tačno je da se zatvaram u svoju sobu, ali ne mogu joj objasniti da su mi oni dosadni i da želim biti sama. Trebala sam joj prenijeti šta je nastavnica fizičkog rekla: "Vaši su roditelji sada u klimaksu-to je vrijeme seksualnog propadanja, dok ste vi u dobi seksualnog razvoja i zbog toga nastaju sukobi". Oni zaboravljaju da su i oni bili nekada mladi i isto se ovako ponašali!
Jučer sam ti rekla da Jasminu nismo našli kod kuće. Sreli smo je na povratku iz škole. Rekla mi je da se viđa sa Almicom, te da su se one vidjele sa Adisom i Edinom. Rekla je da će organizirati da se svi skupimo i da će mi javiti telefonom. Tako sam se obradovala! Sinoć sam od uzbuđenja jedva zaspala.

Dnevnik Srijeda, 13.04.1994.

Draga Nađa,
Prije nekih davdesetak minuta sam se vratila iz grada. Ivane R. i F., Merisa, Nerma, Andrea, Nina i ja smo trebale gledati predstavu "Ljubavnici", ali smo zahvaljujući meni zakasnili. Nina se jako naljutila. Dok su ostali šetali, Mary i ja smo otišle do Jasmine S.Jedva smo uspjele naći njen haustor, ali nažalost, nje nije bilo kod kuće.
Upravo mi je došla Merisa, moram ići, pa ću se javiti kasnije.

Dnevnik Ponedjeljak, 11.04.1994.

Draga Nađa,
u Goraždu je užasna situacija. Grad gori, granatira se sa svih strana bez prestanka. Jučer su dva američka aviona bombardovala srpske položaje oko ovog grada, ali se je granatiranje i ubijanje nastavilo. Da li je ovo ta dugoočekivana vojna intervencija? Goražde je glavna tema svih razgovora i pregovora, a na TV-u su bez prestanka neke specijalne emisije. Danas smo oko pola dva dobili strujicu, nakon tri dana redukcije. Vani bez prestanka pada neka dosadna kiša. Ne volim april, jer me podsjeća na početak rata. Sinoć sam sanjala da sam se vratila kući i da uzimam sa police knjigu "Mi djeca sa kolodvora Zoo"(koju smo nekada imali), te da pronalazim neke stare dnevnike i spomenare. Eh, da mi je samo bar na tren da zavirim u svoju kućicu!

Dnevnik Nedjelja, 10.04.1994.

Draga Nađa,
Danas je godina dana od kako je mama došla sa Grbavice, što slavimo kao "nacionalni praznik". Cijeli dan je padala kiša. Čini mi se da prestaje, pa se nadam da ću moći izaći vani, jer se trenutno crvam i ubijam od dosade. Jučer sam bila sa Merisom i dvjema Ivanama u gradu - trebale smo gledati "Tvrđavu", ali je opet predstava otkazana. Šetale smo po gradu, sve do Vijećnice, koja je sada u ruševinama i tako tužno izgleda. Jučer je bio koncert u Slozi, ali nisam mogla ići. Nemam volju da učim. Ni za šta nemam volju.

Dnevnik Četvrtak, 07.04.1994.

Draga Nađa,
Struje je nestalo. Bila sam vani: stajali smo na vrhu ograde ispred Ivanine zgrade, pjevali i prisjećali se prošlog proljeća.
U školi smo danas glumili "Hasanaginicu": Faris je bio Hasan-aga, a ja Hasanaginica. Na kraju smo se svi smijali, iako je priča tragična. Prenosim dio teksta da dočaram situaciju:
Hasan-aga (uzeo za ruku Ahmeda i Mehu): 'Ajte vamo, sokolovi moji, kad se neće smilovati na vas majka vaša srca kamenoga.
Hasanaginica (okrene se naglo i sva se strese): Kamenoga?! Aga!(pograbi se za srce) Jao meni!
Hasan-aga (ostao onamo sprijeda, Hasanaginici): Zbogom pošla, mlada begovice! Zbogom pošla, srca kamenoga!
Hasanaginica(uzdrhtala sva, okrenula se i vrisnula): Kamenoga?!
Hasan-aga: Kamenoga!
Hasanaginica (strašnim, promuklim glasom, kao izvan sebe): Aga! (otrgla se i zaletjela prema Hasan-agi ispruživši ruke otraga, oštrim reskim šapatom) Voliš li me, aga Hasan-aga?
Hasan-aga (dršće sav): Volim ljubo! (raširio ruke)
Hasanaginica (bacila mu se u naručje): Aga!
       * * *
Hasan-aga (dugo je ostao u naručju sa Hasanaginicom sve ju življe grleći): Ljubo moja, taku sam te hrio! (strgne joj duvak sa lica) Daj mi amo oči da ih vidim! Je l' to sanjam il' je zbilja sevdah? Oči daj mi! (kako mu je klonula mrtvo na ruke, pridrži je) Što je?... Allah!...Mrtva?! Puče li joj srce?! (rikne strašno pogledavši naokolo) Umrla je!
(Na ovo nastane plač i zapomaganje Umihane, djece i jendžijica)
THE END

Dnevnik Srijeda,06.04.1994.

Draga Nađa,
danas su zvanično dvije godine od početka rata. Dvije godine necivilizovane i brutalne agresije na Sarajevo (i BiH)! Često pomislim kako bi nas sve trebalo proglasiti narodnim herojima, koliko dugo smo izdržali pod opsadom. Zanimljivo je da se 06.04. slavi Dan oslobođenja Sarajeva od fašizma i praktično završetak Drugog svjetskog rata.
Počela sam popravljati ocjene u školi: dobila sam dvije petice iz historije za aktivnost na času i 5 iz matematike.
Vrijeme je užasno: jutos je padao snijeg! Srećom prestao je i sada ga je naslijedila neka monotona kišurina. Bilo je hladno i morala sam obući pernatu jaknu.

Dnevnik Nedjelja, 03.04.1994.

Draga Nađa,
Danas smo bili u Narodnom pozorištu, gledali smo predstavu "Tvrđava". Zapravo, samo što je predstava počela, nestalo je struje, tako da su je odgodili za utorak. Prava šteta što je nismo mogli pogledati! Išle smo Merisa, Nina, Ivana R.,Selma, Andrea i ja. Poslije smo hodale po gradu, otišle smo sve do Sebilja.
Ivana F. i Buba su ipak prekinuli. Tako mi je žao! Jučer je Ivana donijela kasetu "Tjelohranitelj" Merisi, tada nam je rekla za prekid i počela plakati. A bili su tako super par!
Inače, film "Tjelohranitelj" je super. Glume Whitney Houston i Kevin Costner. Neno je potpuno u pravu - Nela zaista liči na Whitney!

Dnevnik Petak, 01.04.1994.

Draga Nađa,
Aprili-li-li-li!
Danas je VIII2 toliko podvaljivao nastavnicima, da se cijela škola smijala njihovim fazonima. Čak su došli na ideju da u dnevniku u rubrici za odsutne napišu ime biologičarke. Kada je ona to vidjela-od srca se smijala i uopće se nije naljutila. U našem razredu nije bilo nikakvih fazona, možda zato što je Faris bio neraspoložen, a on nam je najveći izvor dobrih provala.
Vijest dana je ta da SAM IŠLA SAMA(tj sa Merisom, Ivanom R.,Ninom i Andreom) U GRAD GLEDATI PREDSTAVU "PJESMA LABUDOVA" U KAMERNOM TEATRU 55!!! (ovo nije prvoaprilska šala)
Baš smo se nasmijali. Nadam se da ću u nedjelju moći otići na "Tvrđavu" u Narodno pozorište. Danas mi je sve tako nestvarno, kao da sanjam!
Večeras sam bila kod Merise: gledale smo Beverly Hills - bila je ona epizoda kada Brenda misli da ima tumor na dojci. To je serija koju mogu pogledati još hiljadu puta, a da mi ne dosadi. Podsjeća me na "prije rata". Kako je samo Dilan sladak!
Vani je ovih dana super. Ivana i Buba još uvijek furaju, iako je Ivana govorila da će prekinuti. To mi je drago, jer su pravo sladak par!
Od Saida sam dobila duksericu i dvije majice. Poprilično sam skupila odjeće.
Od danas idem na kurs engleskog kod Ide. Već smo imali prvi čas- nije loše, ali nije ni nešto specijalno.

Dnevnik Četvrtak, 31.03.1994.

Draga Nađa,
Upravo slušam BBC - Studio London. Puštaju super muziku. Bila sam vani sa Merisom i Melisom.
Želim se "odljubiti" od Mxxxx! Uopće ne mogu da ga istjeram iz glave i ništa mi ne polazi za rukom. U školi sam totalno "popustila", imam čak jednu dvicu, jednu tricu i dvije četvorke (uz 9 petica). Uopće više ne ličim na sebe! Tako se čudno osjećam! Kao da mi je mozak ispario! Užasno sam nesretna!

Dnevnik Ponedjeljak, 28.03.1994.

Draga Nađa,
Upravo se održava vanredna sjednica Predsjedništva RBiH. Upravo govori Haris Silajdžić. Sjednici prisustvuje i Stjepan Mesić. Tata je jako sretan zbog toga. On i mama napeto gledaju u TV ekran, potpuno su se "uživili" u ovaj historijski trenutak.
Vjerovala ili ne, ali dobila sam dvicu iz kontrolnog iz matematike! (po prvi put u životu)

Dnevnik Nedjelja, 27.03.1994.

Draga Nađa,
Danas je Merisin rođendan - napunila je 15 godina! Blago njoj! Jutros smo bili kod nje i bilo nam je fino. Igrali smo "Igru istine": na svako postavljeno pitanje moraš iskreno odgovoriti. Zezali smo se i "rešetali" jedni druge.
Danas je i Alen bio sa nama vani. On ima novu djevojku, koja je I razred I gimnazije i kaže da je super. I on mi je indirektno rekao da sam bebica! Pa kada on tako misli, šta tek misle drugi ljudi!!! ŽELIM DA SE PROMIJENIM! ŽELIM DA BUDEM OZBILJNIJA!
Anes je donio brdo hrane, uključujući i piletinu koju mjesecima (zapravo godinama) nismo vidjeli. Najsmješnije je što cijeli stan miriše kada se pravi, tako da komšije znaju šta jedemo.
Danas nam je nestalo struje u 9h, ali je ponovo došla u 20:30h.
Maloprije je mama išla da telefonira: zvala je svoju "ratnu" drugaricu, koja je prešla sa Grbavice na jedan dan. Rekla je da nam je stan potpuno opljačkan i da su ostale samo "krupne stvari" (mada ne vjerujem da je i to ostalo). Pitala sam da li mogu preko nje poslati pismo Jovani, rekli su da mogu. Super! I ovako već imam napisano pismo, samo čekam "žrtvu" koja će ga ponijeti.
Čika Hasan, naš komšija (i tata od tete Enise koja je također sa mamom bila godinu dana na Grbavici) je uspio preći na ovu stranu na par sati. Maloprije je dolazila teta Enisa.
P.S. Sinoć se sat pomjerio na ljetno vrijeme

Dnevnik Subota, 26.03.1994.

Draga Nađa,
Mama i tata su otišli do Holiday Inna da se sastanu sa Jacinim mužem Anesom, koji je poslom došao u Sarajevo. Tetka je javila da su nam po njemu poslali paketić.
Oprala sam kosu, a mama mi je pokušavala očistiti lice i izmanikirati nokte pokušavajući ih uljepšati (što je nemoguće).
Ubijam se od dosade.Lažem! Ne smijem govoriti da mi je dosadno, kada imam struju, brdo knjiga, olovaka, papira...Odlučila sam da se bacim na "ozbiljnu" literaturu, kao npr.Ivo Andrić. Želim pročitati knjigu "Na Drini ćuprija". Ne želim čitati Danielle Steel i slične knjige (iako mi se njena knjiga "Sad i zauvijek" svidjela).
Proljeće je došlo u naš grad i sve je probeharalo. Naveče sve miriše, tako je lijepo šetati. Ljudi po danu rade u svojim baštama (svaki je djelić zemlje obrađen).
Moj spomenar je "zaglavio" kod Farisa. Ja sam mu zauzvrat "maznula" teku iz džepa u kojoj ima svega:od mekteba do punka i lektire. Dati ću mu je kada mi vrati moj spomenar.
Omer me je zvao-kaže da je počela francuska dječija serija "Gimnastika" koju redovno gledam (kada imamo struju), međutim ispostavilo se da to nije tačno. Nisam ti rekla da sam prošli petak i subotu gledala film "Doktor Živago", dobar je.
Sinoć smo svi bili vani - stajali smo kod "Civilne zaštite", ispred Ivanine zgrade.

Dnevnik Srijeda, 23.03.1993.

Draga Nađa,
ne mogu da ti opišem kako se grozno osjećam! Sve se čini tako dalekim! Opet me je uhvatila nostalgij az aGrbavicom, za mojom sobicom, mojim neboderom, livadicom ispred nebodera, mirisom haustora, liftom...mojom rajom... Danas je otvoren koridor preko mosta Bratstvo i jedinstvo. Tata je sve vrijeme bio kod PRIMAT-a sa čika Vahdetom, ali nij emogao preći most, pošto je vojni obveznik. Tako bih voljela zaviriti u svoj dom i svoje djetinjstvo koje je ostalo tamo zatočeno. Zatvorila sam se u sobu i plakala. Znam da ne smijem više razmišljati o tome i da razmišljanjem ništa ne mogu postići. I sinoć sam se rasplakala kod Merise.
NESTALO JE STRUJE!
09:15h Struja je ponovo došla. Sinoć je sa nama stajao Mxxxx i pričao je o fakultetu koji želi u pisati. Rekao je da će, ukoliko ne položi prijemni ispit, upisati žurnalistiku ili filozofiju. Nela i Merisa su automatski pogledale u mene - valjda imamo iste interese (iako će svi pomisliti da ga kopiram).
Danas sam razgovarala sa Markom - on je prijatelj Anisine sestre, Amerikanac je  i radi kao novinar. Mark je zakon! Ništa ne konta!
Merisa i ja smo išle na kontrolu kod zubara na Stomatologiju - i to same! Za mene je to veliki dan. Možda mi dopuste da idem sama u grad?!

Dnevnik Nedjelja, 20.03.1994.

Draga Nađa,
Na Stadionu "Koševo" se održava prva fudbalska utakmica od početka rata (FC "Sarajevo": UNPROFOR). Stadion je pretrpan! Tata i Omer su otišli, mene nisu htjeli povesti! Još uvijek imamo struju, tako da mogu gledati utakmicu na TV-u. Samo se nadam da neće pasti granata, kao što je jučer pala na Alipašino polje (poginula je jedna četverogodišnja djevojčica, a nekoliko ljudi je ranjeno). Jedan helikopter UNPROFOR-a stalno nadlijeće Sarajevo i pazi na srpske linije oko grada. U Ulici Đure Đakovića radi rasvjeta! Otvaraju se prve benzinske pumpe! Kod nas su danas došli teta Nura, čika Omer i mala Emina sa Otoke - TRAMVAJEM!
SARAJEVO ŽIVI!
13.28h Tako se neobično osjećam! Da li je ovo kraj rata???
Rat je počeo mitinzima i protestima, možda se tako i završava?! MIR! SLOBODA! Totalno sam podjetinjila! Upravo su Nerma i Selma, koje se vani rolaju, došle da mi kažu da su vidjele Mxxxx na okuci - dakle, ipak nije otišao na utakmicu.
13:45h Atmosfera je potpuno ista kao na početku rata. Zrak je ispunjen napetošću, uzbuđena sam i srce mi ubrzano kuca. Michaelu Roseu će upravo dodijeliti neku zlatnu plaketu. Na stadionu je oko 15000 gledalaca. Novinari su posvuda.
13:59h Padobranci su izveli predstavu. Na teren je izašao orkestar, a potom Pušina, Ganić i Kreševljaković.
A u neposrednoj blizini stadiona tužna slika groblja "Lav"....humke još svježe....

Dnevnik Subota,19.03.1994.

Draga Nađa,
Već dvadeset četiri sata imamo struju bez prestanka! I to ne samo mi, već cijeli grad! SARAJEVO ŽIVI!!! Rade tramvaji, a u nekim dijelovima čak i ulična rasvjeta! Danas je trebao da bude otvoren put preko mosta Bratstvo i jedinstvo. Tata i čika Vahdet(naš komšija sa Grbavice) su išli tamo. Vrijeme je prekrasno: sunčano i toplo, pravo projeće! Svi su građani izašli na ulice. Trenutno su u toku dva mitinga. Tako je lijepo biti bez granata! Sarajevo - grad cvijeća, ljubavi i prkosa! Civilizirano Sarajevo! Nadam se da ću moći sutra otići u grad!

Dnevnik Petak, 18.03.1994.

Draga Nađa,
Imamo struju! Naravno, nalazim se na svom omiljnom mjestu: za pisaćim stolom, uz lampu i kasetofon(koji samo stoji, ne slušam muziku). Danas je Melisa bila kod mene, a onda smo skupa otišle u penzionersku ambulantu da podignemo keks i mlijeko u prahu za majku (jer do kraja mjeseca imamo pravo na njeno sljedovanje). Mama mi nije dopustila da idem na Alenov koncert. Ovaj put nisam negodovala, obzirom da nije prošlo ni 7 dana od kako je majka umrla (na priredbu u školi sam morala ići, jer je bila obavezna). Danas smo u školi svi primili BCG-vakcinisali su nas protiv tuberkuloze.
Ja sam donijela odluku da promijenim svoje ponašanje: da budem ozbiljnija, ne više djetinjasta, da prestanem tračati i ogovarati (jer je to jako ružno), te da se povremeno "otkačim" ali "dibidus".
Danas su Izetbegović i Tuđman u Washingtonu potpisali sporazum o miru i saradnji.
P.S.Ovih dana nosim svoje poderane levisice, svijetloplavu košulju ispod koje je crna "streč" majica, ljubičasti džemper "na V" i londonke. Voljela bih imati martinke!

Dnevnik Četvrtak,17.03.1994.

Draga Nađa,
Upravo sam na času hemije. Hemičarka, poznatija pod nadimkom "Leptir kupusar" ispituje Almu, Muamera i Aidu M, te sve vrijeme nešto zvoca o bježanju sa časova. Sjedim sa Sabinom u prvoj klupi do katedre, gdje nas je matematičar Voloder "posadio" na prethodnom času.
Jučer je bila priredba ispred škole: program je vodio Nedeljko Opančić, a učestvovali su Žera, Hanka Paldum i još hrpa nekih narodnjaka. Bio je opći krkanluk! Žera izgleda užasno. Sve je bilo idiotski glupo i nadasve papansko. Mi smo sve vrijeme stajali sa Mxxxx, on je uglavnom razgovarao sa Nelom. Izgleda da tu postoji nešto?

Dnevnik Srijeda,16.03.1994.

Draga Nađa,
Upravo su moji roditelji iskomplimentirali Mxxxx: da je antitalenat, da mu je "slon stao na uho", da izgleda i zavija kao vukodlak, da nema veze sa gitarom i sa muzikom itd itd Možda bih mu trebala prenijeti ove krasne riječi hvale? Inače, sinoć su on, Neno, Buba, Nikolino i ostali svirali i pjevali ispred zgrade.

Dnevnik Utorak,15.03.1994.

Draga Nađa,
Jučer poslijepodne smo bili kod Melise na Bajramu. Došle smo Merisa, Sabina, Nermina i ja. Melisa je rekla da pozovemo i Nenu i Mxxxx, ali je Neno rekao da ga je stid ići u prljavoj trenerci. I tek što smo došli kod Melise i počeli jesti kolače, čuli smo da neko zove ispod prozora "Melisa!". Bili su to oni! Sjedili smo jako dugo i pričali o svemu, super je bilo. Mislim da su nas prestali smatrati bebicama.
Počeli smo skupljati jezičke bisere nastavnika: "...to je jedan treb'o da bude zidne novine", "otkucan list na običnom listu, onaj kako se kaže, uFaćen spajalicama", "mlađa omladina", "da nam se u nekoliko kažu", "želio bi' da zaželim" itd itd itd
Danas sam bila fina i skupljala poene kod staraca. Dolazili su ljudi kod nas na žalost zbog majke, a ja sam dočekivala goste, pomagala da se pravi kafa, operu šoljice i sl. Moram biti fina kako bi me pustili na koncert u "Slogu".

Dnevnik Subota, 12.03.1994.

Draga Nađa,
Majka je jutros imala još jedan moždani udar i sada je u komi. Mama plače i čeka tatu da dođe s posla. Atmosfera je užasna. Ja sam veoma tužna i tako mi je žao majke.
10:20h Majka je maloprije umrla...

Dnevnik Srijeda,09.03.1994.

Draga Nađa,
Prije petnaestak minuta je došla struja. Uživam u atmosferi kakvu odavno priželjkujem: sama u sobi za pisaćim stolom, prigušeno svjetlo, muzika koju volim. Jutros sam polijepila postere po sobi, nema više ni centimetra slobodnog prostora. U školi je bilo fino, sjedila sam sa Farisom i pričali smo.

Dnevnik Utorak, 08.03.1994.

Draga Nađa,
Jučer i danas je bio užasan dan. Strahovito sam tužna i neraspoložena. Moja jadna majka je na umoru. Jučer joj je pozlilo i od tada je jako loše. Mislili smo da neće preživjeti noć.
Mama je za moj rođendan napravila samo bombice i slane kiflice (od tijesta za hljeb), jer šećera imamo samo za osnovne potrebe. Dobila sam mnogo poklona: od Merise svilenu traku za kosu i crni češalj na bijele tufnice, od Ivane R.kao što sam ti već rekla pismo i knjigu, od Ivane F.privjesak za ključeve, od Nele knjigu "Nečista krv", Andrea mi je poklonila "Jade mladog Vertera", Selma knjigu "Nada" i lančić, Nerma traku za kosu, mala Merima četkicu za zube i kaladont. Jako sam se obradovala poklonima. Kako mi je nekada izgledalo veliko i nedostižno imati 14 godina! Od rođendana sam napravila veliki događaj, ali šta sada to znači?! Sve je to svakako glupost, niti ću moći osvojiti Mxxxx sa jednom godinom više, niti ću imati duži izlaz naveče, niti će me roditelji posmatrati kao odraslu! Samo ću imati više obaveza, pogotovo ako se odlučim upisati u Prvu gimnaziju.
Na Alenov koncert nisam uspjela otići, jer mi roditelji nisu dopustili da idem u grad. Faris iz razreda mi je rekao da koncert u stvari i nije bio čemu, da nije bilo mnogo raje i da je Neno pravo loše svirao. Bila sam jako ljuta i tužna što propuštam koncert, pa mi je sada malo lakše.

16:07h Upravo sam došla iz škole.Dobila sam 5 iz lektire, ali sam užasno uradila pismenu vježbu iz engleskog. Sa hemije smo luftali! I to zamisli, pobjegli su odlični učenici, a propaliteti su se vratili na čas!?! I to nas je hemičarka još vidjela kako bježimo!
Majka je jako loše. Uopće ne zna za sebe.
Danas je u Sarajevu proradio prvi tramvaj od početka rata! Sarajevo je opet grad! Sarajevo živi! U nedjelju će se održati i prva fudbalska utakmica na Stadionu "Koševo"!

Dnevnik Ponedjeljak, 07.03.1994.

Draga Nađa,
Danas je moj četrnaesti rođendan. Mama i tata su mi rekli da više nisam dijete (ali su dodali da imam, što je najgore, dječiji razum). Pa ja sam sada u istoj grupi za humanitarnu pomoć kao Mxxxx! (14-18 godina)
Rođendan su mi čestitali do sada mama, tata, Omer, majka i Ivana R. Merisa se još uvijek nije sjetila da je moj rođendan. Jutros smo išli po hljeb i Ivana R.mi je poklonila knjigu i divno pismo!
Sinoć sam na radiju čula jednu divnu Tifinu pjesmu:  "Hej, Grbavice". Jučer je u Sarajevu bio miting Grbavičana koji ne žele podijeljeno Sarajevo. Također su se jučer u Ljubljani održali protesti za podršku BiH. Prisustvovao im je i predsjednik Slovenije Milan Kučan.
Inače, dan je počeo svađom sa mamom u vezi sa tim šta ću danas obući u školu. Imam osjećaj da će ovo biti najružniji, najtužniji i najgluplji dan u mom životu. Baš sam neraspoložena.

Osam plus - časopis osmih razreda