Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Monday, October 17, 2011

Dnevnik Srijeda, 28.12.1994.

Draga Nađa,
dobili smo stan! Mama još uvijek ne zna sve detalje. Maloprije su ona i Omer bili u stambenom. Nadamo se samo da nije poludodjela.
Sinoć me je zvala Nina Š i pričale smo 35 minuta! Svidja joj se neki Francesco koji je IV razred, svira gitaru i u zodijaku je vodolija. Jako sam se obradovala!
Sinoć smo Ivane, Selma i ja bile kod Sabine S. Ona je imala struju, pa smo slušale muziku i gledale fotografije. Ko zna koliko ćemo još biti ovako skupa?! Bilo je divno ovo naše druženje...
Jutros mi je bila Merisa, pisale smo ljubavne pjesme i zezale Omera. Inače, Omera pubertet polako hvata, grozan je! Izmišlja pjesme i pravi grimase. Matematiku rastura, voli novac i stalno nam svima nabija na nos koliko smo mu love dužni.
16:36h Maloprije sam se vratila iz Kluba žena "Marrie Stopes" - bila je zabava povodom Nove godine!Srele smo Nerinu i sa njom pričale. Dobili smo poklone na tomboli - ja sam dobila donji veš, Nerina je dobila kremu za lice i ruke. Potkrovlje u lamperiji je bilo okićeno, uz okićenu jelku, kolače, sokove i uštipke. Super!
P.S. Ivana F. ima struju, pa ću ići kod nje čim se mama i tata vrate od tetke Lele. Imamo plin, ali ja ga se tako plašim! Tatin prijatelj se je prije 2-3 dana sav spržio: eksplodirao je plin u kupatilu. Svi su ventili bili zatvoreni, pa pretpostavljaju da je plin prošao kroz odvode za ventilaciju. Pisala bih ti još, ali me bole oči i pored tri svijeće.

No comments:

Post a Comment