Dnevnik Utorak, 03.01.1995.

19:47h Draga Nađa,
kada bi sto godina pogađala ne bi mogla pogoditi ko je upravo bio kod nas večeras!
Naime, Selma D.nas je pozvala da dođemo večeras kod nje, jer je bila sama u kući. Ivane F. i R. su morale učiti, Merise nije bilo, tako da smo otišle samo Sabina i ja. Ne znam uopće šta mi je bilo da okrenem Nxxxx telefon! Pričali smo i dogovorili se da ćemo se naći na kraju puteljka. Bila sam grozno uzbuđena i stalno gledala kroz prozor, dok se na kraju sa Merisom i Ivanom R (koje su u međuvremenu došle) nisam pokupila i otišla da ga sačekam. Bila sam ubijeđena da neće doći, ali kada sam došla do garaže 23, kod naše bandere-stajao je Nxxxx! Poljubio me je (u obraz). Da se ne bih počela tresti pred njim, isfolirala sam da moram nešto do kuće (samo sam se javila mami) i ostala malo u haustoru. Bilo me je stid da kažem da mi je izlaz samo do 7h pa sam rekla kako će mi doći tetkica i moram da joj pravim društvo. Otišli smo svi skupa kod Selme koja se je zamalo onesvijestila kada nas je sve ugledala na vratima! Samo što smo sjeli, došla je Selmina mama! Predstavili smo Nxxxx kao Merisinog rođaka iz Zenice. Ona ga je počela ispitivati kako je u Zenici, da li se tamo puca, imaju li struju i sl. On je bio učtiv i snalažljiv, tako da nije bilo problema. Selmina mama nas je nagovarala da sviramo, ali smo se izvadili na čangrizavu komšinicu. Pričali smo o svemu i svačemu.... saznala sam jednu lošu vijest: on treba ići iz sarajeva za dvije sedmice!!!Kladili smo se u poljubac da li će uspjeti otići ili ne.
Međutim, kako niti jedna stvarna priča nema sretan kraj - tako je i sa ovom mojom. Moja mama je bila sa Merisinom mamom kod tetke Lele i ona je rekla kako sam "podigla Merisu sa večere kako bih je sa nekim upoznala". Umjesto da kažem istinu (što bi bilo bezbolnije), ja sam se zapetljala rekavši da je to bio sabinin rođak koji je VIII razred, itd. Tata mi je zabranio da izlazim. Mami sam jutros ispričala ko je bio u pitanju, ali sam rekla varijantu da se njemu sviđa Merisa.
Žvaćem žvaku USA '94 (one su sada u modi, baš kao i Beverly Hills, Barbie, Petar Pan, Super Mario). Zavladala je opća manija ovih žvaka. Omer ih kupuje zbog sličica, a to meni pravo dobro dođe.
I tako, draga Nađa, ja sam ti u pravo gadnim g.... i ne znam šta da radim. Ako me roditelji objese, a Nxxxx raja isprosipaju.....ostaje mi jedino da čekam dalji razvoj situacije...

Dnevnik Utorak, 03.01.1995.

Draga Nađa,
svašta se jučer izdešavalo!
Jutros sam išla da mi uzmu mjeru za MARTINKE!!! Čika Marko je obećao da će pokloniti meni i Omeru po jedan par za Novu godinu!
Zvala sam od Merise Mxxxx (maloprije) i čestitala mu NG. Zahvaljivao se je i rekao da više ne govorim kako sam dosadna, jer da sam dosadna on ne bi razgovarao sa mnom(?!). Pričali smo o NG, on je bio na nekim raznim dernecima, sve je ispričao gdje su bili i šta su radili, bilo im je sjajno. Curu (srećom)nije spominjao.
Mama je bolesna, ima užasnu glavobolju. Ja se tako plašim! Naveče kada legne, ja je budim i smišljamm razloge da je zovnem, samo da vidim je li sve u redu! Tako se plašim da je ne izgubim! Svoje osjećaje nikome ne mogu reći, a ne mogu ti opisati koliko me je strah!
Jučer sam lijepila slike i postere po zidovima.
Sinoć me je zvao Nxxxx kod Merise!!!Pričali smo duže od pola sata. Ispričao mi je kako ga je zvala neka Branka i zezala na telefon, a on misli da je to ista osoba koja zeza i mene na telefon u njegovo ime(??!!), jer je u stvari ljubomorna na njega i mene, da je to vjerovatno neko ko nas zna i ko nas viđa da skupa idemo kući (???!!!).Jao, uvalila sam se u g.... i ne znam kako sada da se izvučem iz toga! Plašim se da ne stradaju osobe koje nisu krive (npr Nela na koju on sumnja). A ako kažem istinu, ispast će još veća glupost! Pričao je kako je bio sa rođakom na nekom derneku na Alipašinom za NG i kako je zaglavio sa nekom curom, ali "to je samo za provod, jer samo je jedna prava, a sve ostale su bez veze" (??!!!)
Pričao je kako ne želi više ići na matematiku, jer mu osim mene tamo niko od raje ne odgovara, ali kako će ipak u nedjelju ići na informatiku, kako bismo se nas dvoje mogli skupa vraćati kući (???!!!). Kada je to ponovio drugi put, ja sam mu rekla "Zar ti stvarno misliš da se ja osjećam počašćeno što se vraćam sa tobom kući?". On se je na to jako uvrijedio i onda sam na kraju morala da kažem da ja njega volim (kao druga, naravno), na šta su se Ivane, Sabina, Merisa i Selma (koje su slušale cijeli razgovor) povikale "ooooooo" i ja sam morala da spustim slušalicu. Nervira me što se ponekad "zanesem" Nxxxx, smjestim g ameđu zvijezde, a on ispadne totalni kreten i ja se razočaram. Senida mi je rekla da joj je Nxxxx tražio jutros moj broj telefona (tj Merisin) sa opravdanjem da me "reda radi mora nazvati za NG". Pa stvarno je smrad!
Struje nema, voda je jutros dolazila, plin dolazi svaka 24h (očekujemo ga oko 14h). U kući je hladno, jučer je pao neki idiotski mokri snijeg i jutros se je sve zaledilo.
Ljudi masovno u Sarajevu umiru od srčanog udara.
Mama se opet žali da je boli glava. Joj.Strah me je!
P.S. Treba da se otvore Plavi putevi. Jutros su Srbi prekršili primirje: minobacačka granata ispaljena sa Grbavice je pogodila 7.sprat hotela Holiday Inn u kojem su smješteni stranci. Nije bilo žrtava.
Od jutros rade tramvaju na relaciji Baš-čaršija - Remiza, kao i neke kombi-linije.
U Čečeniji se ra nastavlja.
Najnoviji vic:
Sreli se Suljo i Mujo u Zagrebu. Jedan došao iz Bosne, drugi iz Čečenije.
"Kako je u Sarajevu?", pita Mujo
"Grozno", reče Suljo. "A u Čečeniji?"
"Sarajevski".

Dnevnik Nedjelja, 01.01.1995.

14:42h Draga Nađa,
Maloprije sam se probudila! Jutros sam došla u 7h od Ivane i odmah, nakon što sam skinula sočiva, sam se bacila u horizontalu. Oko 12h sam ustala, jer mi je bilo muka, pa sam uzela kašičicu sode i pola sata hodala uz-kuću-niz-kuću, tako da sam uspjela spriječiti grozno riganje i povraćanje, iako mi se je sve bućkalo u stomaku. Nije ni čudo, šta sam sve sinoć pojela! Pomfrit, krompiruša, tzv sirnica, šape, torta od hljeba, rolat, torta sa tzv pudingom, kolač sa tzv pudingom, tzv pica, torta od humanitarnog keksa, "cedevita" od limuna, uštipci, oblatne, bombone...samo je dio toga! Bilo je ludo i nezaboravno! Ovo je prvi put da sam Novu godinu dočekala bez roditelja (ako se izuzme prinudno dočekivanje 1993. bez mame koja je tada bila na Grbavici), prvi dernek na kojem sam ostala do 7h ujutro i prva potpuno besana noć u mom životu! I ne samo meni, već i svim prisutnim na derneku!Doživljaj za pamćenje! Sada mi sve to izgleda kao lijep san, potpuno nestvarno! Odbrojavanje posljednjih sekundi 1994.godine, čestitanje, urlanje, smijeh, posipanje vodom (to nam je bio ko fol šampanjac u nedostatku pravog)...Mnoštvo detalja koje bih htjela da zapišem, mnoštvo osjećaja koje bih htjela da zapamtim.
Danas je mamin rođendan. Došli su adžo Beko i čika Eso. On se je sjetio maminog rođendana i donio joj je cvijeće!
Ovaj prvi januarski dan je tmuran i kišovit, većina ljudi još uvijek spava...
Ova je NG tako podsjećala na one mirnodopske! Struja i klopa su osnovni faktori koji je čine različitom od prethodne dvije. Želim Tebi i sebi i svojoj porodici i svim prijateljima sretnu i uspješnu Novu godinu, iako se ja (iskreno rečeno) jako plašim ove 1995.!
Moje želje su:
1.Da svi budemo živi, zdravi i na okupu
2.Da dođe mir
3.Da budem odličan đak
4.Da imam mnogo mnogo prijatelja
5.Da se zbližim sa Mxxxx
6.Da profuram sa Nxxxx
7.Da imam više slobode kod roditelja
9.Da me vole raja
10.Da održavam vezu sa starim prijateljima
P.S. Za Novu sam obukla samtane bermude petrolej-plave boje, narandžastu rolku, peace na lančiću, smajli hippy oko vrata na kožici, uz šarenu maramu koja sadrži narandžastu, oker i plavu

Dnevnik Subota,31.12.1994.

11:17h Draga Nađa,
vani je strašno nevrijeme. Vjetar nosi sve pred sobom, kiša lije...zar nije malo neobično vrijeme za ovo doba godine?
Jutros sam se probudila u 07:30h, otišla sa Merisom po hljeb, potom raspremala kuću što radim i sada.
Neko se u Asimovoj zgradi ženi/udaje - čuju se svatovi.
Moram raspremati!Ćao!
12:59h Počeo je da pada divan snijeg. Krupne pahulje padaju, padaju...prava novogodišnja atmosfera! Crtam, odnosno vježbam crtanje.Doviđentos
14:56h Bila sam malo kod Merise, zatim ručala supu, crvenu rižu i haringu iz konzerve u sosu od paradajza. Otišla sam kod tete Jasmine po neke lijekove koji su stigli iz Zenice. Pričala sam malo sa Jacom preko telefona.
Pritisak plina se je sasvim smanjio, struje još uvijek nema.
18:34h Struje nema, nema i nema...mama je napravila pitu (ko fol sirnicu), a ja tortu u obliku srca koju sam ukrasila raznobojnim zrncima šećernim (od tete Sane) u obliku broja '95.Ponijet ću je kod Ivane, gdje ćemo slaviti NG. Još nisam sigurna šta ću obući. Sve je nekako čudno i sasvim se malo razlikuje od prošle dvije ratne "nove godine". Tata leži na kauču, Omer sjedi pokraj njega, tranzistor trešti, mama pere suđe. Meni se plače, nekako mi je teško. Čak se dvoumim da li da uopće idem kod Ivane ili da ostanem sa roditeljima? Uspomene naviru, stari prijatelji, Grbavica, Mxxxx, maj '93., matematka, prošlo ljeto...Poludjet ću!
21:39h Evo nas kod Ivane: dvije Ivane, Merisa, Džena, Selma, Andrea, Nina, Nerma i ja. Imamo gomilu hrane, toliko da pet dana možemo jesti. Gledamo novogodišnji program na TVBiH (imamo struju!), slušamo Beatlese i Zabranjeno pušenje. Sve u svemu: not bad!
21:42h Merisa speaking(odnosno writing): Nije loše, zezamo se, slušamo se, gledamo se itd itd Mrsko mi je dalje pisati ovim perom. Happy New Year! Ćao!
21:47h Nermina-Nina: Novu 1995. slavimo kod Ivane. Sjajno je. Moja draga Selma, tebi i tvom dnevniku, tj Nađi želim sve najbolje u Novoj 1995.godini!
- Draga Selma, sjeti se nas, Beatlesa i ovog dočeka Nove godine, drugačije od dosadašnjih za sve nas! Tvoja Ivana F.
- Draga Sally, nadam se da ćeš se nekada sjetiti nas i ovog dočeka Nove 1995. Želim ti sve najbolej u životu, i ljubavi naravno.Tvoja drugarica Andrea
- Draga naša Selma, evo nas kod mene na dočeku Nove godine. meni je haos, nadam se da se i vi svi sjajno zabavljate. želim da nam ova Nova 1995.godina donese mnogo dobrog, ako ništa bar više konvoja. Sjeti me se ponekad! Voli te i pozdravlja tvoja drugarica Ivana R.
- Draga Selma, puno smijeha, uspjeha u Novoj 1995.godini, ali i narednih 100 godina od srca ti želi Džena
01h 01.01.1995. Prvo javljanje ove godine! Svi smo se prejeli i polijegali po kauču osim Nine i Andreje koje se još uvijek ne daju: plešu kao lude! Selma je otišla kući. Trenutno trešti Crvena jabuka
04:51h Još se držimo! Svi smo kao pijani, samo se keslamo i glupiramo, jedemo, idemo, zezamo se, slušamo muziku. Sve je tako čudno i zaista niko nije normalan! Svi smo mi budale, što bi Ivana R. rekla i trebaju nam pelene! Od cijelog programa na TV-u samo je RAT ART bio haos. Jao ovi debili ovdje se upravo gađaju ostacima torte koju je Ivana F donijela i koju smo raskupusali i raskečkali. Merisa i Džena su čak malo i spavale. Ludnica!!! Svima nam je pozlilo!
SRETNA NOVA GODINA!

Dnevnik Srijeda, 28.12.1994.

Draga Nađa,
dobili smo stan! Mama još uvijek ne zna sve detalje. Maloprije su ona i Omer bili u stambenom. Nadamo se samo da nije poludodjela.
Sinoć me je zvala Nina Š i pričale smo 35 minuta! Svidja joj se neki Francesco koji je IV razred, svira gitaru i u zodijaku je vodolija. Jako sam se obradovala!
Sinoć smo Ivane, Selma i ja bile kod Sabine S. Ona je imala struju, pa smo slušale muziku i gledale fotografije. Ko zna koliko ćemo još biti ovako skupa?! Bilo je divno ovo naše druženje...
Jutros mi je bila Merisa, pisale smo ljubavne pjesme i zezale Omera. Inače, Omera pubertet polako hvata, grozan je! Izmišlja pjesme i pravi grimase. Matematiku rastura, voli novac i stalno nam svima nabija na nos koliko smo mu love dužni.
16:36h Maloprije sam se vratila iz Kluba žena "Marrie Stopes" - bila je zabava povodom Nove godine!Srele smo Nerinu i sa njom pričale. Dobili smo poklone na tomboli - ja sam dobila donji veš, Nerina je dobila kremu za lice i ruke. Potkrovlje u lamperiji je bilo okićeno, uz okićenu jelku, kolače, sokove i uštipke. Super!
P.S. Ivana F. ima struju, pa ću ići kod nje čim se mama i tata vrate od tetke Lele. Imamo plin, ali ja ga se tako plašim! Tatin prijatelj se je prije 2-3 dana sav spržio: eksplodirao je plin u kupatilu. Svi su ventili bili zatvoreni, pa pretpostavljaju da je plin prošao kroz odvode za ventilaciju. Pisala bih ti još, ali me bole oči i pored tri svijeće.

Dnevnik Utorak, 27.12.1994.

Draga Nađa,
shvatila sam da volim Mxxxx. Vjerovatno se pitaš šta je to uticalo da tako naglo zamrzim Nxxxx, kada sam još jučer do ušiju bila zaljubljena u njega. Naime, sinoć smo bili kod Ivane F. na rođendanu. Bile su i njene prijateljice Sanela i Branka. Prvo smo pričale sa Ivaninim dečkom iz Visokog, koji je super. Ne znam uopće kako mi je palo na pamet da zovemo Nxxxx. Uglavnom, Branka je okrenula broj i počela ga zezati. Rekla je da je ljubomorna na Zvjezdanu, Sanju i Selmu. A znaš šta joj je on rekao? "Svaka od njih ima kod mene prolaz 90% i mogu "pokupiti" koju god želim - a jednom se mogu ljubiti, a od druge prepisati". Fuj! Zgadio mi se! Odvratan je! (Samo najgore je to što svaki put ovako kažem, ali kada ga vidim, pošizim i opet sam u visinama). Kako su muškarci nekada grozni!
U ljutnji smo Merisa i ja poslije nazvale Mxxxx. Izmislila sam neki razlog (u kojem doduše ima istine): zovem ga jer se moja prijateljica Merisa interesuje za njegovog prijatelja. Rekla sam mu da su on i njegova djevojka fin par (iako ih nikada nisam vidjela još skupa), kako bih se izvukla. On se je nasmijao, potom je šutio kao da mu je bilo neugodno. Bio je vrlo ljubazan i pažljiv, rekao je da mu je "milo što sam ga se sjetila", da uopće nisam dosadna, zahvaljivao se što sam ga nazvala, itd itd.
Uh, on je ipak moja prva i do sada u mom životu jedina prava ljubav!

Dnevnik Ponedjeljak, 26.12.1994.

Draga Nađa,
Danas je Ivani F. rođendan. Druga Ivana je uspjela izraditi fotografije - haos su ispale! Maloprije me je zvala xxxx, joj kako grozno izgleda! Kosu je posula hidrogenom, sada joj je svijetlo smeđa. Nedavno je bježala od kuće, ali se je vratila.
Mislim na dotičnog. Omer me pred mamom i tatom cijelo veče zeza za njega. Radim matematiku, mučim se, veze nemam. Smazala sam kolač. Jučer smo za ručak imali piletinu - dva bijedna, ali vrijedna batačića za nas četvero - sa rižom. jeli smo kao izgladnjeli. Užas! Mizerno!

Dnevnik Nedjelja, 25.10.1994.

Draga Nađa,
upravo sam kod Merise (koja trenutno ispunjava ukrštenicu u ABC zabavniku), pišem, pišem, pišem... Danas sam sa dotičnim išla u školu. Omer, Maida, Rusko, on i ja smo preživjeli prave avanture dok smo se dogegali do kluba. Ja zamalo nisam pala sa zida visokog 2,5 metra - ali tu je bio moj "vitez" i uzeo me je u naručje! Sjedili smo skupa, dok on nije otišao na informatiku. Ko će dočekati petak da ga ponovo vidim?!! Intervjuisali su nas za Radio "Corridor" - to je emisija na Radio M od 16-19h svakog posljednjeg petka u mjesecu. Čisto sranje! Isprosipala sam se kao debil, grozno, grozno, grozno!
Iako je dotični bio pravo fin prema meni, ja sam bila užasno ljubomorna. Svi su se zatelebali u njega i on može imati djevojku koju poželi i zašto bi baš mene izabrao?! Moji me non-stop zezaju za njega, ne znam šta da radim. U klubu je za sada pravo dobro, to mi je kao drugi razred.
Danas je Božić. Bila je frka u školi, jer nismo znali kome da čestitamo Božić, a kome ne. Tako smo npr čestitali Zvjezdani, koja ne slavi ovaj Božić, a nismo čestitali Adriani kojoj je zaista praznik. Ivana R. i F. su sinoć bile na koncertu, kažu da je bilo super! Bila su sva poznata raja, uključujući i Mxxxx i njegovu curu.

Dnevnik Subota, 24.12.1994.

Draga Nađa,
snijeg, snijeg, snijeg...posvuda taj bijeli pokrivač...sve se je pretvorilo u jedno veliko klizalište! Cijeli je grad kao neka nova Zetra! U mojim se mislima taj čarobni veo isprepliće sa jednim likom. Kroz maglu vidim crnu kosu i blistavi osmjeh, ruku koja se spušta na moje rame... sve je tako čudno, nestvarno, sniježno...Ali zašto ti ja sada, Nađice, govorim ovako pjesnički, kada ti možeš da shvatiš šta se zbiva u meni i sa par običnih riječi? U grlu me grebe kožica suhe šljive iz kompota, kojeg pokušavam dokrajčiti spuštajući malu čajnu kašiku u šolju i dižući je ka svojim usnama.
Danas sam išla i vraćala se sa njim sa matematike. Zezali smo se, ja sam se po običaju glupirala i jednom se pošteno razvalila usput. Idilu su nam kvarili prvi put Maida, drugi put Ćamil. Dotični je pokušao Ćamilu objasniti kako će prići curi koja mu se sviđa, tako što mu je rekao "Ne radi se to tako. Gedaj!" i potom lagano spustio ruku na moja ramena, tako nježno da sam mislila da ću se istopiti, privio me uz sebe i dodao "Eto vidiš. Sada nema više priče". Ja sam se zbunila i drhtala. On je krenuo prema kući mojim putem, ali sam ja odlučila da idem drugom cestom, pokraj crvenih nebodera. Sada kada na to pomislim, mrak mi padne na oči. Tako me boli to što se non-stop provaljujem i što imam osjećaj da sam glupa i ružna i mrzim samu sebe.
Večeras je Ponoćka, ali moji me ne žele pustiti u grad na finale rock festivala u Selju, jer se plaše granatiranja. Grozno! Zašto uvijek ja moram biti izuzetak?

Dokumentarac Sarajevo Revisited

Nadam se da se autori filma neće ljutiti zbog postavljanja linka na blog:

http://www.vimeo.com/23527368

Obavezno pogledati film!

Izvinjenje vjernim čitateljima:)

U posljednjih mjesec dana nisam bila u mogućnosti redovno pisati blog. Uskoro slijedi nastavak, nemojte izgubiti strpljenje!!!

Dnevnik Petak, 23.12.1994.

Draga Nađa,
zima je jučer i zvanično počela. Ekvinocij je označio najkraći dan u godini, a ja i dalje ostajem ista, blesava Selma, koja ne može da živi bez samoprovaljivanja.
Sve je pod snijegom, čuje se škripa sanki i radosni dječiji uzvici, a ja žalim. Žalim što sam prerasla zimske radosti i veselu igru i trku u snijegu. Željela bih više nego bilo šta biti bezbrižna djevojčica, bez bolova u stomaku, koja ni ne sluti šta je čeka u ludim pubertetskim godinama. Svi kažu da su ovo najljepše godine, gimnazijski dani prošarani ljubavlju, smijehom i prvim poljupcima... ali tako je teško biti četrnaestogodišnjakinja! Zaljubiš se u nekog kretena, a on te maksimalno provaljuje!
Sinoć sam bila kod Ivane F. Telefon na stolu me je naprosto "mamio". Nazvala sam ga i kao napala zašto me je zezao na telefon (izmislila sam to). On se je "zijanio" i rekao da zaključujem kao dijete od tri godine! Isprosipala sam se kao tuka! Osjećams e glupo, mrzim ga, nervira me! Sranje! Izvini zbog prostačke naravi moje, ali sve me užasno nervira! Ujedam!
Danas sam napravila top-listu "živcirista" (osoba koje mi idu na živce). Mogu ti reći da mi je trebalo mnogo papira! Ne znam šta više da ti šišem. Doviđentos!
Sky News: U Čečeniji je frka, pravi rat. Grozni gori. Sve je potpuno isto kao kod nas. Rusi govore da ovi sami sebe granatiraju. Avioni bez prestanka bombarduju Grozni. Jadni ljudi.

Dnevnik Ponedjeljak, 19.12.1994.

Draga Nađa,
u Sarajevu teku pripreme za Novu godinu. Štandovi sa ukrasima su posvuda u Titovoj, grad je ukrašen jelkama i sjajnim lancima, prodaju se čestitke...sve tako podsjeća na "prije rata"!
Svi pričaju o tome gdje će slaviti Novu godinu, ali ja vjerujem da će u mom slučaju to biti u porodičnoj atmosferi.
U Čečeniji je počeo rat. Rusi napadaju glavni grad Grozni. Svijet ne reaguje. Bosnia No2.

Dnevnik Ponedjeljak, 12.12.1994.

Draga Nađa,
posljednjih mjesec dana štrebam kao konj i nadam se da ću uspjeti "izvući" odličan uspjeh! Nemam uopće vremena za sebe. Međutim, jučerašnji dan je ipak bio drugačiji.
Naime, rekla sam ti da mi se je počeo sviđati jedan Nxxxx. Jučer sam mu vratila svesku koju mi je prošle sedmice dobrovoljno dao i učinilo mi se je da me gleda nekako podsmješljivo. Zamolila sam Sanju (koja ga bolje poznaje) da ga pita šta je problem. Ispostavilo se je da je neko njemu prenio da mi se sviđa (što je najgore ja sam rekla to prijateljici iz razreda, koja je to prenijela svojoj prijateljici i naposlijetku je ta prijateljica samovoljno prenijela "vijest"). On je rekao da je to jako glupo i da ako imam nešto da kažem to mogu reći njemu direktno, a ne tako preko desete osobe. Ja sam se zamalo onesvijestila, poblijedila sam i ruke su mi drhtale. Bila sam tako ljuta i došlo mi je da vrištim!
Poslije časa smo imali psiho-igrice sa gospođama Višnjom i Maricom (one su psiholozi). Imali smo zadatak da napišemo priču, koje smo savili i stavili u k'o fol šešir. Svako od nas je izvukao po jednu priču na čiju smo poleđinu trebali napisati komentar. Ja sam izvukla Nxxxx priču. Riječ je bila o mladiću od nekih dvadesetak godina koji ne može da se opredijeli između lijepe djevojke "sa mnogo iskustva" i manje lijepe djevojke "bez iskustva". Posavjetuje se sa najboljom prijateljicom i odluči se za "naivnu" djevojku. Kada smo poslije komentarisali napisane priče, on je rekao da je njegova priča istinita. Bila sam zbunjena.
Pitao me je da me otprati kući poslije matematike. Ja sam i dalje drhtala toliko da uopće nisam mogla pričati. Pokušala sam se opravdati hladnoćom, ali mu sigurno nije bilo teško da shvati šta je u pitanju.Nisam ga smjela pogledati u oči, bilo me j estrah, srce mi je stravično lupalo. On se približio i hodali smo sasvim jedno uz drugo, dodirivale su nam se jakne. Ja sam bila u đubretarcu, londonkama, maslinastim samtaricama, i sa maslinastim ruksakom na leđima. Nekako sam mu nepovezano ispričala sve što sam htjela (u vezi sa prenošenjem informacije), a on je rekao: "Ma hajde, nemoj se brinuti, nisam ni vjerovao da si to zaista ti rekla". Na njegovo insistiranje smo išli sasvim "okolo", dužim putem, preko mostića i platoa ispred zgrada na Ciglanama. U tunelu smo bili sasvim blizu i taman kada sam pomislila da bis e nešto moglo dogoditi, naišao je -moj tata! Tata je rekao da je upravo pošao do škole, jer su zabrinuti, pošto su već 3 sata, a ja sam otišla rano. Morala sam ih upoznati, tata ga je ispitivao o školi, matematici i sl. Mislila sam da će biti frka kada dođem kući, ali su me samo zezali.Još su mi u toj zezanciji poklonili i maminu maramicu sa izvezenim slovom "N".Ja sam ručala i potom otišla odmah kod Merise. Nazvale smo Nxxxx i cijelih 46 minuta pričale sa njim! Pričali smo o svemu: ljubavi, porodici, školi, raji sa matematike...On se šalio da u svakom dijelu grada ima po jednu djevojku (iako mislim da je to istina).
Sve vrijeme mislim na Nxxxx, a ukućani su nepodnošljivi!
Danas nisam išla u školu, jer smo imali samo jedan čas, a suviše je hladno i opasno da se ide zbog jednog časa.Senida me je poslije nazvala kod Merise i rekla da profesori uopće nisu danas došli u školu.

Dnevnik Ponedjeljak, 05.12.1994.

Draga Nađa,
svašta se dogodilo u toku proteklih sedam dana koliko se nisam javljala. Prva i najvažnija stvar je ta što sam se zatelebala u Nxxxx! Upoznala sam ga na matematici u Drugoj, malo je stariji od mene, jer je bio u inostranstvu, te je propustio razred. Presladak je i super obučen. Jučer smo se vraćali skupa sa matematike, nemam pojma šta sam sve pričala. Pokazala sam mu gdje stanujem, i on je meni. Bio je jako fin i kavaljer. Od cijelog razreda, on se je jedini ponudio da mi posudi svesku da prepišem što sam propustila.
P.S. Stravično je hladno. Ujutro kada krenem u školu temperatura je između -9 i -5 st C. Nema struje, nema plina, zima zima zima zima zima......

Dnevnik Utorak, 29.11.1994.

Draga Nađa,
tri su veoma važne stvari koje su se dogodile danas.
1. Dobila sam 5 iz latinskog
2. Danas, dok sam na Čeki (ispred Narodne banke) čekala Mersihu da se idemo prijaviti na novinarsku sekciju u školu, srela sam Mxxxx, koji se je pozdravio sa "Zdravo Selmice, kako si mi?"
Šokirala sam se i pomislila sam kako će sada da me pogdi grom iz vedrog neba što se uskoro pokazalo i tačnim!
3. Bio je fantastičan dan, topao i relativno miran u odnosu na proteklih nekoliko dana, a grad je bio prepun raje - uopće se nije moglo hodati ulicom. Ja sam se dogovorila sa Mersihom da odemo poslijepodne u školu, kako bismo se prijavile za rad u časopisu "Sarajevo Calling" (jer Mersiha zna Mustafu, koji je glavni urednik). Sa Mersihom je došla i Senida i uputile smo se prema školi. Kada smo bile na potezu između Umjetničke i Prve začulo se ispaljenje i grozni zvižduk granate koja se valja kroz zrak. Nismo imale vremena za razmišljanje i uletjele smo u uski prostor između zida Prve gimnazije i kisoka gdje su se prije rata prodavali pereci. Zasuli su nas kamenje i geleri, a detonacija je bila strašna. U prostoru širokom oko pola metra se naguralo nas nekoliko: Mersiha, ja, Binasa i još neka raja iz IIc. Kada smo procijenili da je situacija mirna, utrčali smo u gimnaziju. Pridružila nam se i Senida, koja je bila utrčala u Umjetničku školu. Tamo su svi učenici bili na I spratu, a Tviga i Minja su nas tješile. Profesori nam nisu dali izaći iz škole zbog opasnosti od daljeg granatiranja. Bilo me je strah za starce za koje sam znala da su također sada u gradu. Kada sam ugledala mamu na stepenicama škole, sunce me je obasjalo! Otišli smo kod tate u školu, potom trčeći kući. Kada smo napokon bili u stanu, sva se odjeća mogla cijediti, jer je bila kompletno natopljena znojem. Dobro smo prošli!

Dnevnik Subota, 26.11.1994.

Draga Nađa,
stravično se puca! Maloprije je svirala sirena za opću opasnost, taman nakon što sam ušla u kuću (bila sam kod Sabine B.). Kod Sabine nam je bilo super, zezali smo raju na telefon. Sabinina soba je tako super, mladalačka i otkačena!
Mi ćemo ovdje zarasti u korov, tj već smo duboko pod korovom, propada nam mladost...
Ali sve što želim je samo MIR!!!
Kada smo se vraćali od Sabine, prošli smo pokraj mjesta gdje je poginula Lejla. Tamo je cvijeće i plakat na kojem su nacrtana tri majmuna koja predstavljaju tri UNPROFORca: jedan je pokrio uši, jedan oči, jedan usta, a ispod je napisano WHY?

Dnevnik Petak, 25.11.1994.

Draga Nađa,
danas je Dan državnosti BiH. Međutim to nikom ne pada na pamet, jer Bihać gori, a napadaju ga super-naoružani Martićevci iz TZV SAO Krajine, skupa sa snagama maloumnog Fikreta Abdića i to iz UN zone!
Mama i tetka Lela su otišle na promociju neke knjige za koju je čika Zlatan crtao karikature.
Tata nas je jutros zvao i rekao da ni slučajno ne palimo plin, jer gore dva stana u JAT-ovom neboderu nakon eksplozije plina, a požar nikako ne mogu ugasiti. Nije poznato da li ima mrtvih.
Sarajevo se opet granatira, svakodnevno sviraju sirene, mene je strah. Nismo imali nastavu ove sedmice.
Hladno je, nema struje ni plina, a počinju prvi minusi.
15:25h Prije nekih pola sata sam svojom nepromišljenošću slučajno izmakla poklopac od ormara na kojem je stajala mama, takod a je pala i udarila glavom o vrata. Sve je boli, nadam se da nije nešto slomila. Tako se brinem! Inače me mama jako brine, tako je sva krhka i slabašna i stalno se plašim da nije bolesna! Ne smijem ni izgovoriti kakve mi stvari padaju na pamet. Plašim se, draga Nađa, tako se plašim! Ne mogu ti opisati koliko je volim!
Upravo je dolazila vojna policija na vrata, još uvijek mi se ruke tresu. Pomislila sam da su došli da vode tatu, ali se ispostavilo da su samo tražili neku porodicu koja se je tek uselila u naš ulaz.
Ne mogu uopće prenijeti na papir niti na bilo koji način iskazati svoje strahove! Brige koje me pritišću su ogromne. Sada još i taj glupi plin, kojeg se i ovako plašim. Masovno se dešavaju eksplozije plina u gradu, ljudi bivaju opečeni i postaju nakaze bez ruku, nogu, ušnih školjki...sve od prokletog plina!

Dnevnik Četvrtak, 10.11.1994.

Draga Nađa,
svima nam je žao Lele i još uvijek ne možemo vjerovati šta se dogodilo. Jasminu je pogodilo nekoliko gelera, a Lejlu je granata potpuno raznijela, do te mjere, da je nisu mogli identificirati. Imala je težak život, odrasla je bez roditelja. Dali smo joj posljednji pozdrav u novinama, ali šta to sada njoj znači??! Najgore je što će vrijeme učiniti svoje, što ćemo se mi opet smijati i pjevati i izlaziti vani gotovo i ne misleći na nju, a nje više nema i ništa je ne može vratiti.
Kada sam se vraćala iz škole srela sam Aidu, Dženetinu sestru. Ona i Dženeta su prije nekoliko dana uspjele preći sa Grbavice.

Dnevnik Srijeda, 09.11.1994.

Draga Nađa,
poginula je Lejla H., a ranjeni su Tahir, Jasmina i još mnogo djece. Potpuno sam utučena i bez teksta.
14:35h Još uvijek ne mogu da vjerujem.

Dnevnik Utorak, 08.11.1994.

Draga Nađa,
Koševsko brdo se granatira. U Livanjskoj je neko poginuo. Grozno! U kosti mi se opet uvukao onaj strah, opet su granatiranja, pucnjava, smrt, tama. Plašim se kao nikada do sada. Nema nastave, nema prijatelja, nema zabave... A ja k'o fol želim da furam fazon Evrope, da budem u toku sa ostalim tinejdžerima! Pitam se šta sam im ja skrivila, četrnaestogodišnja djevojčica, otkačeni hipik, koji voli muziku, knjige i školu i koji želi da se druži i putuje? Čak bih sada i Šerifu izljubila, ne bi mi bilo krivod a dobijem keca iz matiša, samo da sutra mogu otići u školu! Gdje li je sada Mxxxx?Šta on radi? Da li se on plaši granata?
19:35h Na Koševskom je danas ubijeno dvoje djece, a teško ranjeno više njih. Na Marijin dvoru je od snajpera poginula jedna trinaestogodišnja djevojčica. Sada sam na TV-u gledala potresne slike i rasplakala se. Tako mi je teško gledati ukočene dječije osmijehe, tužne oči, blijeda i uplašena lica...sada su mrtvi.... Nekako ranije nisam toliko obraćala pažnju na suze u očima roditelja čija su djeca poginula...Sada mi se tako srce steže! Mama plače, zove nas rodbina iz Zenice na telefon.... Sve što želim je samo MIR, ništa mi drugo ne treba! Nešto hrane, krov nad glavom i da mogu slobodno hodati....

Dnevnik Ponedjeljak, 07.11.1994.

Draga Nađa,
danas smo imali kontriš iz njemačkog i pismenu vježbu iz bosanskog. Sutra pita latinski!!!
Cijelo veče sam bila kod Ivane R. sa Sabinom, Ivanom F. i Selmom. Slušale smo PINK FLOYD. Tako su super!

Dnevnik Nedjelja, 06.11.1994.

Draga Nađa,
imam ti toliko toga za pričati, a tako malo vremena!
Naime, u četvrtak navečer me je zvala Nina Š! Pričale smo pola sata, nismo se čule od aprila '92. Tako sam se obradovala!
danas je u moje ruke, preko hiljadu veza stigao list "Rocky Express" (hrvatski teen časopis). Dobila sam ga na dva dana. Za to vrijeme smo ga svi ovdje zajednički listali, dok nismo potpuno pobudalili! Živimo zaista ispod zemlje, grozno, užas... Želim ići odavde!!! Pa makar samo na odmor! Toliko sam prolupala, da sam sinoć sanjala Williama Axla Rosea! I to da smo kao profurali i da je došao u Sarajevo sa Gunsima!
Cijelo jutro gledam MTV, divim se spotu Always, koji je naravno na prvom mjestu European Top 20. Puštali su Nirvanu, Brian Adamsa, Queen, GUNS ' N ' ROSES, Duran Duran, Metallicu....

Dnevnik Ponedjeljak, 31.10.1994.

Draga Nađa,
počela sam čitati knjigu "Droge: od zloupotrebe do zavisnosti", veoma je zanimljiva. To mi je dobro došlo za moj roman, jer se glavni lik po imenu Vedran upravo počinje drogirati. Inače, voljela bih upisati psihologiju jednog dana.
Osvojila sam treće mjesto na takmičenju iz matematike! Senida je osvojila drugo, super.
Danas je bilo pravo dobro u školi: sjedila sam sa Senidom, Vedranom i Mersihom. Imali smo samo njemački. Poslije smo nas tri i Ivana otišli do Muzičke po užinu, pa do ART centra Obala da pokušamo naći karte za Edinburški filmski festival u Sarajevu. Naravno, tu smo ostavile na zidu i svoje potpise i to ne samo sa svojim imenima, već smo ogromnim slovima napisale "RASTURAČI Ia". Senida nam je govorila kako ćemo se ubrzo svi propušiti.
Mxxxx je u ozbiljnoj vezi. Ne želim o tome razmišljati.
P.S. Imamo struju. Gledala sam film "Sam u kući". Valjala sam se od smijeha, mada ga gledam već treći put.

Dnevnik Nedjelja,30.10.1994.

Draga Nađa,
dugo ti se nisam javljala, nemam vremena. Na ovaj tipični jesenji dan ispraćam oktobar i štrebam latinski. Sva sam od uspomena i sve je nekako čudno, podsjeća me na stara vremena. Cijela se ulica žuti od opalog lišća, na okuci su krošnje u različitim nijansama. Jesen me tako podsjeća na djetinjstvo i školu! Sjećam se kada sam se, vraćajući se iz obdaništa, kupila na aleji u Šopingu prve kestene i kada smo kod učiteljice na likovnom skupljali lišće i pravili mozaik. Obećala sam da ti neću više pisati o tome, ali su mi uspomene jedina radost. Ove jesenje kiše me uvijek vraćaju u "Borišu", među svoje stare prijatelje... Zgrada Druge gimnazije me tako podsjeća na moju dragu osnovnu školu! Volim ono drveće ispred nje i puteljak posut šljunkom, srdačnu raju koja te lijepo dočekaju. Tako je austrougarska zgrada moje škole nekako masivna i hladna, a raja i profesori se čine tako ufurani, osobiti maturanti koju su jako arogantni.
14:15h Stigla je naredba od Štaba Civilne zaštite da se ne izlazi nigdje iz kuće bez prijeke potrebe. Buaaaaa! Ne opet!!!
P.S. Imamo struju - gledala sam European Top 20. Prvi je Bon Jovi! Pjesma se zove "Always" i tako je super!!! Frajer sa spota (slikar) je još bolji!

Dnevnik Srijeda, 19.10.1994.

Draga Nađa,
maloprije nam je došla struja nakon i-hi-hi-hi vremena.
Bio mi je naporan, ali zaista zanimljiv dan. U školi smo imali matematiku i hemiju. Obje su profesorice bile dobro raspoložene, pa smo se smijali.Poslije škole smo se Ivana; Vedrana, Mersiha, Aida, Jasmina i ja slikale. Prvo smo se slikale otkačeno u parku, potom ispred katedrale i na kraju u Vijećnici. Bilo je tužno, ali u isto vrijeme interesantno, obilaziti izgorjelu i napola razrušenu Vijećnicu, prolaziti kroz labirinte soba, sjećati se polica sa knjigama ove sarajevske biblioteke, koja je postala zgarište. Posvuda je pepeo, kamenje, komadi zidova, srušeni stubovi... Dogovorile smo se da skupimo lovu i kupimo novi film za slikanje, ali ja ne smijem tražiti mami 2DM.
Poslijepodne sam išla sa mamom na roditeljski, tačnije ona je otišla na roditeljski, a ja sam je čekala ispred škole, gdje su bile još Jasmina A., Sabina B. i još neke cure. Ispostavilo se da mama poznaje roditelje mnogo raje iz mog razreda. Kada smo se vraćale kući, srele smo tetu Gordanu, Ivaninu mamu.
Kada smo prolazili pokraj Druge gimnazije, sve me je nekako podsjetilo na mir. Škola koja je nekako arhitekturom "tipična" škola, opalo lišće ispred, osvijetljen ulaz... Tako mi je u trenutku bilo teško, ne znam zbog čega, osjetila sam neku čudnu nostalgiju! Pitam se kakav bi bio moj život da je ostao mir? Vjerovatno bih sada bila sa svojom rajom, negdje na Grbavici, sretna... Stalno proklinjem rat, čeznem za svojim domom, ali to ništa ne mijenja.... iz dana u dan sve je isto, ako ne možda i gore. Treba nekako sve to pokušati zaboraviti, pokopati uspomene, okrenuti svemu leđa. Obećavam da neću više pisati o Grbavici, niti o nostalgiji i prestat ću da mislim na prošlost. Gledam kamenčiće koje sam uzela sa poda Vijećnice i sama sebi ponavljam: OVO JE STVARNOST. Izgoreno kamenje, izgorene knjige, izgorena prošlost. Sve je pepeo. Možda Vijećnica jednog dana i bude ono što je nekada bila, ali treba da prođu godine i godine. Želim biti daleko od Grada koji više ne liči na sebe; njega ne čine zapaljena Vijećnica i granatirani Sebilj, njega čine raja koje skoro da više i nema. Želim biti daleko od Balkana, gdje je rat svakih pedeset godina. Da li se ovo uopće može nazvati životom?

Dnevnik Utorak, 18.10.1994.

Draga Nađa,
dobila sam rolšue!!! Naravno, odmah sam na rolama išla po hljeb.
Umorna sam, danas smo u školi imali bosanski i latinski.
Odoh pisati svoj roman!
Sinoć sam vidjela Mxxxx, prošao je našom ulicom.

Dnevnik Ponedjeljak, 17.10.1994.

Draga Nađa,
danas (i jučer) samo maštam, maštam, maštam...
Bila sam kod Naide na rođendanu, bile je i Ninela. Pričale smo i bilo nam je lijepo.
Maloprije je dolazila Ivana R. Rekla mi je da se je prebacila u Katoličku školu i da je tamo Ib razred, a Ivana F. IIb. Danas su se slikale za pasoš.
Jučer je, pošto je nedjeljom prilično pust grad, mama došla po mene kod Naide. Kada smo se preko Ciglana vraćale kući, srela sam Mxxxx.Bio je pravo veseo i srdačno se pozdravio.

Dnevnik Subota, 15.10.1994.

Draga Nađa,
maloprije je na vrata došla djevojčica mojih godina, koja izgleda sasvim pristojno i zamolila da joj dam nešto hrane i odjeće. Rekla je da ima još šestero braće i sestara i da su im roditelji poginuli. Dala sam joj nešto hljeba (ništa drugo nisam mogla naći), košulju, džemper, majicu i male pantalonice. Joj, baš sam se rastužila. Zašto neki ljudi pate više, a neki manje? Zašto se ljudi dijele na bogate i siromašne, a ne na dobre i loše, plemenite i zle? A ja jučer zvocam kako ne volim sarmu i kako neću da je jedem, dok moji vršnjaci nemaju šta jesti i moraju prositi po kućama. Željela bih da imam mnogo novca i da se uključim u UNICEF i pomažem djeci svijeta. Pa bar mi znamo koliko znači kada ti neko pomogne u teškoj situaciji.
Razmišljam o školi.Danas smo imali likovno i tjelesni. Profesor likovnog je HAOS, a i dvije profesorice tjelesnog su super. Dozvoljeno nam je da biramo sport (košarka, odbojka, gimnastika, rukomet, vožnaj biciklom i rolšuanje). Ja sam naravno izabrala rolšuanje. Čas smo imali sa curama iz IVb, nije bilo loše. Dečki imaju odvojeno čas tjelesnog i svog profesora.
Nadir mi je dao još jednu kasetu Metallice ("Ride the Lightning") da presnimim.
Opet smo bili sinoć kod Ivane R.

Dnevnik Četvrtak, 13.10.1994.

Draga Nađa,
Upravo sam pročitala knjigu tvoje imenjakinje Nađe Halilbegović "Sarajevsko djetinjstvo ratom ranjeno". Onako, nije loša.
Danas je Vedrani 14.rođendan. Ona je malo mlađa od nas, jer je polagala osmi razred zbog stipendije u Engleskoj koja se je kasnije izjalovila. Nažalost, njeni roditelji insistiraju da se prebaci u Katoličku gimnaziju koja se uskoro otvara u Sarajevu. Prebacit će se i Ivana, Aida, Sabina i najvjerovatnije Senida. Škola je smještena u bivšoj SSK na Mejtašu i svježe je renovirana, zidovi su okrečeni i ima grijanje.
Šta da radim???!!! Tek sam našla društvo, a već svi odoše u novu školu!
Nadir, prijatelj iz razreda, mi je posudio kasetu Metallice "...and Justice for All".
Danas smo se u školi, po običaju, smrzavali. Imali smo čas fizike (kod tete Bere) i historiju (kod Ešrefe Gačanin koju svi zbog mršavosti zovu Tviga).
Tako bih voljela da se dopisujem i upoznajem nove ljude! Voljela bih da završim svoj roman "Stazama mladosti" i da nekada bude objavljen. Merisa kaže da joj se sviđa (ona je moj glavni kritičar).
18:30h Došla nam je struja u 15h, super! Gledala sam film na Hayatu "Bočni udarac". Glavni lik ima petnaestak godina i super izgleda. Sušim kosu, maloprije sam se kupala. Počela sam čitati "Demjana", super je.

Srijeda, 12.10.1994.

Draga Nađa,
Jutros sam se probudila u pet sati i nisam znala šta da radim! Onda sam skontala da imamo struju ( u posljednje vrijeme dolazi svako drugo veče od 12 a.m.-7 a.m). Ivane su depresivne, Merisa svađalački raspoložena ovih dana. Palo mi je na pamet da napravim neki otkačeni scenario za neku predstavu?! Puna sam nekih ludih ideja.
Inače,danas smo imali matematiku kod lude Šerife, zaista je strašna. Tschus!

Dnevnik Utorak, 11.10.1994.

Draga Nađa,
upravo smo mama i ja završile radnu kaciju istrebljivanja insekata iz kuće. Naime, otkrili smo da u vreći sa humanitarnim makaronima žive "žišci", tako da smo sve makarone (od kojih je dio bio "izglodan") morali baciti!
Danas je u školi bilo dobro - imali smo čas bosanskog (radili pismeni sastav "Prvi susret sa Prvom gimnazijom") i njemački (pisanje i izgovor). Sabina B. iz razreda mi je rekla da joj ličim na Pipi Dugu Čarapu.
Poslije sam pokušavala organizovati razred i podići revoluciju da osvojimo teritoriju školskog Kluba Premiere (kojim vladaju treći i četvrti razredi), ali su nas na samom ulasku izbacili riječima "Marš vani, puteri!".
Iz škole sam se vraćala sa Senidom, Vedranom i Mersihom. Pričale su o nekim dečkima iz četvrtih razreda.
Upravo me je mama napala što sam u majici kratkih rukava. Revala sam ko kreten.

Dnevnik Ponedjeljak, 10.10.1994.

Draga Nađa,
Sjedim u svojoj sobici, koju sam malčice preuredila, tako da sada super izgleda! Jedem čokoladu i pišem dnevnik. Danas je bio prilično naporan dan. Bila sam u školi, imali smo dva časa: engleski i latinski. Dugo smo Aida K, Džana i ja lutale po zgradi škole tražeći učionicu br 31 u koju su smjestili naš razred. Na kraju smo slučajno sreli drugaricu iz razreda, Alicu, koja nam je pokazala put. Nastupilo j eopće upoznavanje. Osim navedene tri djevojke, u razredu su još dvije Ivane, dvije Vedrane, dvije Sabine, dvije Aide, Senida, Mersiha, Darija, Anesa, Nađa, Azra, Amela, Muamera, Jasmina, Berina, Dženana, Saida, Lela i pet veoma "ljupkih" frajera, koji se ponašaju kao da su prvačići u osnovnoj. Čas latinskog nam je držala direktorica škole, Zlata Bukvić. Poslije nastave smo u holu sreli Nadžidu, Naidu K., Ninelu, Irmu i Naidu B.
Senida, Aida, Sabina, Ivana, Mersiha, Vedrana i ja smo hodale po gradu. Tokom šetnje po Starom gradu smo počele raspravljati o politici (vrlo žučno) i gluposti postojanja nacionalnih stranaka. Tako smo žestoko raspravljali, da su se ljudi na ulici okretali. Sve smo otprilike bile istog mišljenja. Najvatrenije smo bile Vedrana i ja. Inače, Vedrana je skroz super, slažemo se što se tiče stavova ne samo o politici već i o drugim stvarima (prijateljstvo, ljubav, putovanja, dopisivanje...). Obišle smo krug oko Vijećnice i potom se vratile sve na Koševsko. Usput smo kod tunela srele Mxxxx.
Danas sam doživjela jedno malo razočarenje, zamalo na sred ulice nisam počela plakati. Naime, u Ul.Vase Miskina sam opazila grupu momaka i među njima prepoznala Adisa, mog prijatelja sa Grbavice. Prišla sam mu, podsjetila ga na garaže, našu raju.... Zamisli, nije me se sjetio!!! Toliko druženja, vožnji biciklom, zezanja! On je to sve zaboravio! Meni je na Grbavici bilo toliko lijepo i tada sam bila tako sretna i bezbrižna da to nikada ne mogu zaboraviti. Stalno sanjam Grbavicu i svoje prijatelje, baš sam nedavno sanjala i Adisa. Kako je to čudno da se ljudi ne sjete!

Dnevnik Nedjelja,09.10.1994.

Draga Nađa,
Evo nas u novom ruhu - ovu slatku svesku sam, uz još mnoštvo raznih drangulija, dobila sinoć od tetke Lele. Maloprije sam išla po hljeb. Lijep je, sunčan i prohladan dan. Mama i tata popravljaju prozore, tj postavljaju nove folije na prozor u mojoj sobi. Tata je obećao da će me upisati u Muzičku školu - to je moja dugogodišnja želja. Divno! Sinoć smo bili kod Ivane R. (Ivana F., Selma, Maida i ja). Zezale smo se i pijuckale (gruzijski) čaj. Od kako je zahladilo, uglavnom se sastajemo kod kuće.
Dolazio je Jacin muž Anes iz Zenice- bio je vrlo kratko, samo je popio kafu i otišao, ali nam je donio svašta od klope.
Sutra počinje škola. Brrrrrrr!
19:39h Sjedim za stolom u dnevnoj sobi, skinula sam sočiva, svijeća dogorijeva i jedem kolač. Maloprije sam došla kući - bila sam kod Ivane R. sa Ivanom F. i Merisom (njena zgrada ima struju, naša ne). Slušale smo Beatlese, Azru i Đoleta Balaševića. Sasvim kratko je bila i Sabina S. Plesali smo, pjevali i zezali se - kao pravi tinejdžeri! Gledale smo kraj filma "Vidi ko mi kaže 3". Stalno smo vrtili Balaševu pjesmu "Olelole". Ta me pjesma podsjeća na Gorana iz zgrade na okuci koji ju je stalno svirao (a koji mi je rekao da ličim na Janis Joplin). Međutim, uz "Malu garavu" i "Citron pesmu" smo toliko vrištale i plesale da su se susjedi počeli žaliti. Enko (koji živi u stanu ispod) se izderao na Ivanu i prepali smo se da je ne prijavi roditeljima (kojih nije bilo u kući), pa smo smanjili ton. Osnovali smo grupu koja se zove "Žalimo normalne". Super nam je bilo. Kada smo plesali uz Beatlese, nekako sam se vratila u prošlost (60te, 70te). Ne znam zašto me to čini nostalgičnom. Drma me trema zbog škole. Doviđentos!

Omiljeno mjesto za izlazak - ispred "Civilne zaštite"

Dnevnik Subota, 08.10.1994.

Draga Nađa,

Evo pišem lektiru („Antigonu“).

Svašta se nešto izdešavalo, pa da krenem sa servisnim informacijama:

-          Plin, kao i prošle godine, sada dolazi samo noću

-          Imali smo struju sinoć od 24h do 7h ujutro

-          Užasno je hladno i već dva dana hodam u đubretarcu

A sada, najvažniji događaj: naime, jučer je neko pokucao na vrata oko četiri i petnaest tako snažno da sam odmah pomislila na vojnu policiju ili nekog njima sličnog. Kada sam otvorila vrata, zamalo se nisam onesvijestila: pred vratima je stajao Mxxxx! Došao je kod Omera, da se razmijeni za romane, jer je njegov brat bolestan. Omera nije bilo kod kuće, tako da sam ga ja primila. Njemu je bilo kao neugodno i izvinjavao se je što ja moram donositi romane i sl. Tada je došao tata, sav u čudu.  Kada je Mxxxx otišao, pitala sam tatu da li mogu ići danas u pozorište. Rekao je „Samo ako ćeš sa Mxxxx! Jao i ti si zaljubljena u onog kretena!“. To je sada glavna zezancija: na sve što ih pitam, odgovore mi „Da, ako će i Mxxxx“.

Ja sam otišla u Narodno pozorište sa Ivanama, Merisom i Andreom. Bio je koncert Gudačkog kvarteta K.teatra 55 i „Bolero“. Bilo je dobro, osim što su na „Boleru“ nedostajale dvije balerine. Kada se je koncert završio, već je vani bio mrak. Vidjevši upaljenu uličnu rasvjetu u Titovoj, poželjeli smo da se ne vratimo kući. Bilo je tako lijepo i romantično!

15:25h Danas su sa brda pucali na tramvaj. Mnogo je ljudi poginulo i ranjeno.

Dnevnik Četvrtak, 06.10.1994.

Draga Nađa,

strašno je hladno. Jučer smo počeli nositi zimske jakne. Nisam izlazila, jer se mama i tata plaše da se ponovo ne prehladim. Bile su kod mene Merisa, dvije Ivane i Selma.

Moram pisati lektiru.

Nagovaram mamu da nam napravi bombice.

Za četiri dana nastava! Buaaaaaaa!!!

Dnevnik Srijeda, 05.10.1994.

Draga Nađa,

A sada malo muzike! (pošto nema nikakvih vijesti osim što kiša pada i što su sinoć u neka doba nekakvi manijaci šteketali iz mitraljeza u zrak). Omer i ja ovih dana neprestano pjevamo „Black Hole Sun“ pjesmu od Soundgarden.

„Black hole sun

 Wont' you come

And wash away the rain

Black hole sun,

Won't you come

Won't you come“

Također nam je na repertoaru i Nirvanina pjesma „Smells Like Teen Spirit“ od koje znamo samo melodiju, ali ne i tekst.

U nedjelju smo imali struju od 08-14:30h. Gledala sam film „Gospodin Dadilja“ i MTV. Stomak me je toliko jako bolio da sam morala popiti tabletu za ublažavanje bolova.

No, rekla sam da je tema muzika i tako će i da bude!

Ovakva je situacija na European Top 20:

20.GUN „WORD UP“

19.R.E.M. „WHAT'S THE FREQUENCY, KENNETH?“

18. REDNEX „COTTON EYE JOE“

17.SOUND GARDEN „BLACK HOLE SUN“

16.KYLIE MINOGUE „CONFIDE IN ME“

15.BC-52'5 „(MEET) THE FLINGSTONES“

14. PRINCE ITAL JOE F.MARKY MARK „LIFE IN THE STREETS“

13.BIG MOUNTAIN „BABY, I LOVE YOUR WAY“

12.STILTSKIN „INSIDE“

11.THE PRODIGY „(NO GOOD) START TO DANCE“

10.LUTHER WANDROSS&MARIAH CAREY „ENDLESS LOVE“

9.WIGHTFIELD „SATURDAY NIGHT“

8.THE GRID „SWAMP THING“

7.SNAP „WELCOME TO TOMORROW (ARE YOU READY)“

6.WARRE G 'N NATE DOG „REALITY“

5. YOUSSON'N DOUR WITH NENEH CHERY „7 SECONDS“

4.BOYZ ii MEN „I'LL MAKE LOVE TO YOU“

3.MO-DO „EINS, ZWEI, POLIZEI“

ILI CHRIS DE BURGH „BLOND HAIR, BLUE EYES“

2.WET WET WET „LOVE IS ALL AROUND“

1.ALL 4 ONE „I SWEAR“

Mama i tata su se upravo naljutili na mene zato što sam dala maloj Melihi karticu za UNPROFOR-ski ručak. Mrzim ga!

Imam tri debilne bubuljice na licu.

Dnevnik Ponedjeljak, 03.10.1994.

Draga Nađa,

danas sam upoznala svoj razred, koji nije tako loš i razrednicu. Puna sam utisaka. Sinoć zbog uzbuđenja nisam mogla zaspati!

Cijelo veče smo bili kod Ivane R. Na rođendanu. Ludirali smo se i bilo je pravo! Smijali smo se, pjevali, plesali, skakali, igrali „flaše“ i ispunjavali psiho-testove. Imali smo struju, tako da je muzika treštala do daske.

Dnevnik Petak, 30.09.1994.

Draga Nađa,

danas su kod mene bile Naida i Ninela. Pričale smo nekih dva-tri sata, ali to nije dovoljno da nadoknadi izgubljenih dvije i pol godine. Tako sam im se iskreno obradovala, tako mi je bilo drago što su tu! Otišle smo skupa kod Ninine majke, pokazala nam je njene slike. Nina je u Italiji i ide tamo u školu, lijepo joj je.

U školi su izašli spiskovi za odjeljenja: ja sam Iarazred  i sa mnom suu odjeljenju  Ivana R., Sabina, Aida K. i Senida.

Dnevnik Četvrtak, 29.09.1994.

Draga Nađa,

Imamo struju!!! Jutros smo dobili i vodu! Super je!

Kod mene nema ništa novo. Slabije izlazim, jer sam još uvijek bolesna. Čitam neke dosadne ljubavne knjige.

U ponedjeljak sam išla do škole. Navodno nam počinje nastava u slijedeći ponedjeljak. Iz škole smo otrčale na Akademiju scenskih umjetnosti, gdje je bio prijemni ispit. Tu smo se kratko zadržale i vratile kući.

Tata me je prije par dana pitao zašto sam stalno nezadovoljna i zašto ne volim Koševsko brdo, kada mi je ono pružilo dom? Objasnila sam mu da riječ „dom“ znači više od „krova nad glavom“ i da je moj jedini dom ostao na Grbavici.

Dnevnik Nedjelja, 25.09.1994.

Draga Nađa,

Sinoć se je pomjerio sat na zimsko vrijeme. Bolesna sam, šmrcam, ne mogu disati na nos, sve me boli. Dobila sam danas na poklon veliki ilustrirani englesko-engleski časopis, pa ga listam. Divan je!

Dobila sam i cipelice sa kockastom petom-direktno iz šezdeset i neke! Pobudalila sam za stilom 60.tih!

14:53h Potpuno sam zaboravila da ti kažem glavnu vijest: mama i tata su jučer po prvi put od početka rata u mom prisustvu razgovarali o tome kako nas treba izmjestiti iz Sarajeva i kako ovdje više nema života. Dobro su skontali! Ja zaista ne mogu više da živim u ratu!

Tata kaže da je neki čovjek na pijaci rekao svojoj ženi „Jo' bona, pa ti ovdje stalno OSTAJIVAŠ!“ Pa gdje nađe taj trajni glagol!?! Nažalost, on nije jedini. Oko sebe stalno slušam riječi: „famalija“, „vešova“, „keksova“, „vuču“, „porezivao sam se“, „razumite li“ i sl Najveći je fazon bio kada je prošle godine komšinici Safeti došao zemljak u posjetu i zvao ju je ispod balkona. Ona ga je pozvala da uđe, a on joj je odgovorio „Ne mogu sada dolaaaziti, USKRAĆENO mi je vrijeme!“ Ha-ha-ha!

Jedva čekam kada će početi nastava, nadam se da u mojoj školi neće biti ovakvih situacija.

17:35h Bila sam kratko vani sa dvije Ivane i Asimom. Sreli smo Alena – stao je kratko sa nama. Komentarisao je moj imidž.

Sunce je zašlo, uskoro će se smračiti. Šta da radim???! Struje nažalost nema i ko zna kada će doći. Tako bih željela putovati, upoznavati nove ljude!  Kada smo vani, Ivane, Merisa i ja često maštamo o tome kako ćemo otići negdje daleko-svaka od nas u neku drugu daleku zemlju, i onda ćemo se dopisivati, slati jedna drogoj slike i sastajati se u nekim dalekim gradovima.

Dnevnik Četvrtak, 22.09.1994.

Draga Nađa,

Upravo sam došla kući sa vode. Ivana i ja smo išle na Komandu. Donijela sam 10 litara i usput uspjela probušiti jedan od kanistera (srećom na vrhu). Bilo mi je manje teško nego prošli put, jer sam sada kanister stavila u svoj prijeratni ruksak (koji mi je mama donijela sa Grbavice), a koji za razliku od tatinog manje žulja. U Totovoj smo sreli Mxxxx. Izgledao je kao stari olinjani kontejnerski mačak.  Rekao je samo „Ćao“ i prošao. Poslije smo Ivana i ja stale na stepenicama Prve gimnazije da se odmorimo, kada se je on ponovo pojavio. Išao je sa Obale i izgledao sav nekako izgubljen. Zastao je, pitao nas je li to naša škola i produžio dalje. „Možda se drogira“, rekla je Ivana. Ja sam se uplašila i zamalo rasplakala na sred ulice.

Svake večeri sanjam onog Alenovog druga koji se je ubio, iako ga uopće nisam poznavala. U snu svaki put ponovo umire. Nekada ima Mxxxx lice, nekada nečije drugo.

Ponovo sam, nakon duže vremena, počela grckati nokte.

16:45h Maloprije sam ponovo došla sa vode. Ivana i ja smo donijele svakoj po 35 litara vode. Skakale smo od radosti što smo tako složne, što smo sve uspjele brzo napuniti i donijeti.

 Na šta moj život liči? Na teglenje vode po pet puta dnevno, bez struje i plina, sa stalnom zebnjom da će pasti granata, opaliti snajper ili zalutati metak? Zar ovo da zovem srećom? Da se veselim što Edinina kolica dobro vuku velik teret, što su kvalitetna, mada pomalo teška? Jadna mi je ta sreća.

Tako se grozno osjećam! Zašto moji najbliži moraju biti ugroženi???

Dnevnik Srijeda, 21.09.1994.

Draga Nađa,

prvo je vedro jutro u posljednjih desetak dana. Prohladno je i miriše na zimu. Nema struje, nema vode, nema plina, nema hljeba. Sinoć sam došla kući ranije, jer je jako hladno, a ja kašljem još uvijek.

17:42h Sjedim na krevetu i plačem. Razmišljam o Grbavici, garažama, svojoj raji... HOĆU KUĆI!!! Moja čežnja za onim što je prošlo je svakim danom sve veća. Živim za dan kada ću ponovo biti sa svojim prijateljima i da ćemo nastaviti život na mjestu gdje je naše djetinjstvo prekinuto, surovo ubijeno, tamo gdje su ostali naši snovi, sreća i nada.

Nekada se pitam zašto su uopće izmišljene nacije? Zašto je neko bolji ili gori ako se njegov otac ili majka zovu drugačije?

Maloprije sam se posvađala sa roditeljima, jer je mama rekla tati tajnu koju sam joj jučer otkrila (da mi se sviđa Mxxxx), pa me je zvao na „raport“. Ja sam se naljutila, a oni su pogoršali situaciju tako što su me gledali sažaljivo i nazvali „našom malom pubertetlijkom“.

Dnevnik Ponedjeljak, 19.09.1994

Draga Nađa,

Vani je prava zimska atmosfera. Dimnjak je zapušen, tako da je cijeli stan ispunjen dimom. Ruke su mi hladne kao led. Jutros su mi bile Sabina i Ivana R.-pričale smo o jučerašnjoj predstavi . Saznali smo da Mxxxx ima djevojku i da je u pitanju vrlo ozbiljna veza.

Za ručak je bio takozvani burek koji je imao ukus Jekoderm masti.

Dnevnik Nedjelja, 18.09.1994.

Draga Nađa,

mrtva sam umorna! Zavalila sam se na kauču i nešto kobajagi piskaram. Jutros smo Merisa, Ivane i ja u 8h išle na Komandu po vodu – donijela sam 15l (kanister od 5l u ruksaku na leđima i po jedan u ruci). Jedva sam došla do kuće! Zastajala sam na svakom koraku. Čim smo stigli, bacila sam kanistere, okupala se, presvukla i otišla sa Ivanama u Kamerni. Dječica su to jako lijepo spremila i bili su simpa. Sabina i ona Selma iz „Kose“ su bile labudice i plesale djelić Labudovog jezera. Kada smo izašle iz Kamernog, padala je kiša. Bila sam se obukla totalno hipi: siva košulja, marama oko vrata, bermude, smajli privjesak, lenonke. Dogovarali smo se da danas idemo skupa sa Elvirom i Kenanom po vodu, jer oni imaju KOLICA, ali je Elvir izjavio „Neću da se brukam sa Selmom po gradu“. Ha-ha-ha! To je vic godine!

17:35h Posvuda odjekuju zvuci pješadijskog oružja praćeni detonacijama granata. Dugo nisam čula ovaj dobro poznati ODVRATNI JEZIVI PARAJUĆI zvuk granata i drugog oružja. FUJ! Mrzim rat! Neki kažu da se borba vodi na Vrbanja mostu. Ne mogu vani.

P.S.Nema struje, nema vode, nema plina, nema hljeba, pa evos e još i puca! Baš je apsurdna ova slika na prethodnoj strani (Garfield „Make Lunch not War“). Nisam više sposobna da mislim. RAT, SMRT, PUCNJAVA... bude se me višemjesečnog lijepog sna i ponovo kucaju na vrata Sarajeva. ODVRATNO JE! Osjećam onaj idiotski strah. GROZNO!

Dnevnik Subota, 17.09.1994.

Draga Nađa,

upravo sam se vratila sa Bistrika gdje sam išla sa Ivanama i Merisom po vodu. Donijela sam (čak!) 10 litara! Bila je užasna gužva i na Komandi i kod crkve, tako da smo morali ići na Pivaru. Srele smo Naidu i Lejlu. Na Pivari nas je crijevo sa vodom potpuno isprskalo i sve smo bile mokre do goel kože. Užasno smo se umorile noseći vodu do kuće (još su one imale po 15l), morale smo zastati i odmoriti se svakih 5 metara.  Svi kažu „I to mi je neki život! Zašto da idem na Bistrik i teglim vodu? Zašto nemam struju ni vodu ni plin ni hljeb?“. Međutim, odlazak po vodu je, iako mučan, nekako specifičan. Takvo zadovoljstvo nemaju ljudi u Parizu, Londonu ili Zagrebu (nisam samo ironična, zaista tu ima istine).

Grad se je promijenio. Tako je malo one prave, stare, dobre, sarajevske raje po kojoj je ovaj Grad bio poznat. Naravno da bih voljela da je sada mir i da imamo normalan život, izlaske, svoje fazone.  Ali, pokušavam u ovaj jad da unesem  nešto lijepo i da uživam u onome što imam. 

Najviše volim boraviti u svojim svjetovima, izgubljena u mašti, u druženju sa likovima koje sam sama izmislila, ili sa stvarnim likovima kojima ja dam neke osobine koje možda i nemaju.

Istinski mi je lijepo samo kada sanjarim.

Dnevnik Utorak, 13.09.1994.

Draga Nađa,

večeras sam išla prema Brodskoj ulici, sva pokisla i upravo posvađana sa ukućanima, kad sretoh Mxxxx! Pozdravio se i sačekao me je da priđem. „Gdje si pošla?“, upitao me je. Skupa smo se zaputili i on je rekao „Taman da me otpratiš do kuće“ i nasmijao se. „Uh, što si bistar“, odgovorila sam mu. Pričali smo o vojsci, o Alenu, trenutnim dešavanjima u gradu. Rekao mi je da mu se sviđa moj stil. Izgledalo je kao u snu! On je bio neobrijan i neuredan...ali ipak sladak! Ja sam jako teško disala i plašila sam se da ću se onesvijestiti.

Dnevnik Ponedjeljak, 12.09.1994.

Draga Nađa,

upravo sam slušala onu Tifinu pjesmu „Grbavica“ i rasplakala se. Tako je teško biti izbjeglica, živjeti u kućama koje ne pripadaju tebi, okružen potpuno stranim ljudima, gdje si uvijek uljez. Često sa kraja naše ulice gledam Grbavicu i tako snažno čeznem za njenim ulicama, za svojom sobom, svojim prijateljima. Ponekad zamišljam da imam krila i da mogu preletjeti preko Miljacke.

Nikako ne mogu da osjetim sreću. Nasmijem se šalama, obradujem kada vidim Mxxxx ili čujem neku dragu pjesmu. Ali nikada nisam SRETNA. Za mene je sada jedino što mi zaista može pričiniti radost povratak svojoj kući. Pitam se da li se i druge izbjeglice tako osjećaju? Da li su ikada sretni? Zbog toga se dobro razumijem sa Nerom ili drugim ljudima koji su morali pobjeći iz svog doma.

Napravila sam hipi -privjesak od glinamola i obojila ga temperama, te zakačila na kožicu. Svi su me pitali šta to predstavlja i čudili se zašto ga nosim oko vrata.

Nera mi je rekla da su pokupili Alena, kao i drugu mušku raju u vojsku i da moraju ići na obuku za rukovanje oružjem na Bjelave. Grad postepeno ostaje bez muškaraca. Oni ili odlaze iz ovog pakla ili su na liniji, potpuno ludi i uplašeni, odaju se drogama ili umiru. Nažalost, ima i onih kojima ovakav užasan život postaje prevelika odgovornost i teret i izvršavaju samoubistva. Šta reći poslije toga? Da li će ovdje iko ostati normalan? Veoma su rijetki ljudi kojima ovih dana ništa ne nedostaje, kojima su svi članovi porodice živi i u jednom komadu, koji su kod svoje kuće, a pritom imaju dovoljno hrane, struje i vode. Ponekad sam tako ljubomorna na njih.

Upravo je dispečer Alija ušao u trafo-stanicu da nam isključi struju.

P.S. Danas smo dobili od tete Tanje iz Londona paket sa kozmetičkim proizvodima. Svidjelo mi se je da vodim računa o svom izgledu.

Dnevnik Subota, 10.09.1994.

Vrijeme prolazi, svakim slijedećim danom sam sve starija, što je užasno.

Pokušavam izgraditi neki svoj stil oblačenja, neku mješavinu šezdesetih i devedesetih, nešto što drugi nemaju.

Ivane i ja smo išli gledati „Sarajevske skice“ sinoć u 18h. Predstava je kasnila, jer nije bilo struje. Predstava je super. Poslije smo obišle krug po gradu, otišle smo pred Akademiju (gdje je bio koncert). Kada smo se vratile na Titovu, bila je ugodna noć i radila ulična rasvjeta. Sve tako podsjeća na mir!

Morale smo, nažalost, trčati kući. Došla sam sva „u goloj vodi“, a starci su srećom bili raspoloženi  i jedino pitanje je bilo „Kakva je predstava?“. Ostala sam još sat vremena ispred zgrade.

Jučer kada smo krenuli u Kamerni, došla je Ivana R.do mene i rekla mi je kako Alen sjedi ispred „Civilne zaštite“ i plače. U tom sam trenutku jako željela otići da ga utješim, ali nisam, jer mi je bilo neugodno.

Dnevnik Četvrtak, 08.09.1994.

Draga Nađa,

imamo struju i ja slušam radio. Maloprije sam gledala film „Bosanci“ koji je napisao i režirao Mike Kirsch. Film je haos. Skontala sam da smo mi Sarajlije neka posebna rasa, gostoljubivi i neobični, nekako drugačiji.

Odlučila sam da napišem knjigu (napisala sam već 58 strana), nadam se da će ličiti na nešto.

Jučer sam u dva navrata bila u gradu: prvi put sam išla sa mamom u kupovinu, a drugi put da gledamo predstavu u Kamernom „Tetovirana ruža“. Bilo nas je mnogo i izgledali smo kao stado ovaca. Dovukli smo se nekako do Kamernog i tamo sreli Mxxxx. Nekako se sve vrijeme podlo smijuljio, baš me je nervirao. Bilo je veoma sparno i zagušljivo, a ja bolesna, stiješnjena između ljudi dva puta većih od mene-mislila sam da ću umrijeti! Nakon pola sata čekanja su nam rekli da je predstava otkazana.

Izlazak na svjež zrak je još više pogoršao moju glavobolju.

Neraspoložena sam i plašim se da ću opet večeras imati noćne more.

Mrzim rat! Da nije rata,s ada bih bila na Grbavici sa svojom rajom i skupa bismo izlazili na Obalu. Hoću kući!!!!

Trebao bi u Sarajevo doći Papa Ivan Pavao II, grad je izlijepljen posterima sa njegovim imenom.

Dnevnik Srijeda, 07.09.1994.

Draga Nađa,

Ležim u krevetu i ne mogu se pomjeriti. Maloprije sam se probudila, nos mi je zapušen, grlo me boli i loše sam spavala...

Neko je vani pustio pjesmu „Draga moja BiH“.

Sinoć sam bila vani sa Ivanom F. I Nerom. Bilo nam je jako lijepo. Pričale smo o čiso ženskim stvarima.

Muška raja su smislila totalno lud fol: premaskirali su Kiću i Nikolina (koji imaju dugu kosu i gracilne su građe) u žene i odveli su ih u UNPROFOR. Kažud a su se Egipćani totalno popalili i izvukli po 50 dolara. Ovi su pokupili pare i otišli, ostavivši ih bez ispunjenja želje.

Mama je (srećom) bolje.

Svi me nerviraju. Prave su bebice.

Dnevnik Utorak, 06.09.1994.

Draga Nađa,

užasno se osjećam, i to iz više razloga: naime mama je jako slaba. Malaksala je, ima glavobolju, osjeća mučninu i bol u sljepočnicama. Tako se plašim! Sinoć sam cijelu noć plakala. Strah me je, uznemirena sam, šta da radim??!

Alenov najbolji prijatelj se je ubio. Neki kažu da je to bio nesretan slučaj i da nije imao tu namjeru. Nije još napunio ni osamnaest godina.

Danas sam sa dvjema Ivanama obišla cijeli grad, baš smo se nahodale.

Dnevnik Ponedjeljak, 05.09.1994.

Draga Nađa,
maloprije sam dobila nekakve debilne farmerice, tamno tamno plave, potpuno idiotske. A ja tako čeznem za LEVISkama!!!
Danas smo kao debili išli ujutro u devet sati do škole (tako su nam rekli), da bismo tamo zatekli samo cedulju na kojoj piše da se trebamo javiti 26.09. u OSAM UJUTRO!!! Ne da sam bila ljuta, već sam kipjela. Vidjela sam tonu raje-poznate i nepoznate. Pola je ufurano, pola tek mrvicu ufurano, ali sve u svemu not bad. Između ostalog, srela sam Anju, Elmu Rujanac, Aleksandru....
Inače, Merisa, Ivana R., Ivana F. i ja se stalno sada izdvajamo. Ne želimos e družiti sa ostalim bebicama.
Pravo sam se promijenila (preko noći), toliko da ne prepoznajem samu sebe. Osjećam se nekako starijom, "niko kao ja", a ponašam pomalo klošarski.
Jesen dolazi polako...već dva-tri dana je prohladno i kišovito, opada prvo lišće...
Mrzim jesen i kišu jer je tako sve nostalgično. Uspomene dolaze sa krupnim kapima kiše i tmurnim noćima i neizdržljive su. HOĆU KUĆI!!!!
Samo da mogu da vratim bar na trenutak one stare dane, da ponovo budem na garažama!
Tako sam tužna i usamljena...

Dnevnik Nedjelja, 04.09.1994.

Draga Nađa,
imamo struju, a ja slušam radio. Nevjerovatno, ali istiniti-na RBiH je bila maloprije reportaža o Sound Garden. Moram pod hitno nabaviti njihov poster!
Sinoć je bilo zanimljivo vani - mnogo je interesantnije od kako je Ivana došla. Nas četiri se izdvajamo.
Dobila sam super cipele: duboke, na vezanje, maslinastozelene, sa crvenim pertlama i nekim crvenim fazonima. Skontala sam da mogu nositi majkin mantil Kaže mama:"Šta je to sada moderna odjeća iz naftalina? Baš ste otkačeni!".
Nismo li zaista???

Dnevnik Subota, 03.09.1994.

Draga Nađa,
još uvijek ne mogu da dođem sebi od jučerašnjeg događaja, koji je uzbudio cijeli komšiluk. Naime, Ivana, Selma, ja i još neka raja smo sjedile na ogradi ispred srednjeg haustora, kada je odjednom "suknula" vatra iz stana tete Ružice (koja je trenutno u Zagrebu) na trećem spratu našeg haustora.
Brzo sam skočila i kucala svima na vrata govoreći "Požar kod tete Ružice! Požar kod tete Ružice!". Na krajus am se naslonila na vrata našeg stana i počela drhtati, te se onesvijestila. Dali su mi šećer i vodu i poljevali me vodom dok nisam došla potpuno svijesti. Ne bih mogla podnijeti još jedan gubitak doma.
Ispostavilo se da se je zapalila plinska boca.

Dnevnik Petak, 02.09.1994.

Draga Nađa,
jučer je došla Ivana! Promijenila se i uozbiljila! Opet smo nas četiri (Merisa, Ivana R., Ivana F. i ja na okupu!). Ne znam da li će mi ova sunčana prva septembarska jutra donijeti malo nade, sreće i zadovoljstva. Sve me podsjeća na Grbavicu. Čeznem za mojom rajom.
Upravo mi dolaze dvije Ivane!
18:43h Danas sam išla na kurs kompjutera, kako bih uradila završni test. Nažalost, nije bilo struje.Na putu prema Ciglanama smo sreli: Mxxxx! Pozdravili smos e i rekao mi je nešto u stilu" oh, to si ti! Strašno si se promijenila! Vidi je kao hašišar" (to je trebao biti kompliment valjda).

Dnevnik Srijeda, 31.08.1994.

Draga Nađa,
Žderem čokoladu u prahu (pošto nema ništa drugo slatko u kući). Imamo struju, tako da slušam radio.
Adnan, Omar i Said su jučer otišli u Maleziju. ŠMRC! Od Adnana sam dobila crnu U2 majicu kratkih rukava za uspomenu i duksericu boje cigle. Žao mi je što odlaze, jer su mi njih trojica kao starija braća, ali mi je u isto vrijeme drago, jer odlaze iz ovog pakla.
Dajo je danas zvao tatu - kaže da se osjeća bolje i da treba početi raditi.
Izgleda da će u I i II gimnaziji nastava zbog renoviranja (zgrade su granatirane i u lošem stanju) početi tek 26.09. ili 02.10.

Dnevnik Ponedjeljak, 29.08.1994.

Draga Nađa,
primljena sam u I gimnaziju!!! Primljene su i Sabina, Ivana, Melisa, Naida, Irma i Nadžida. Na spisku sam vidjela i Naidu K. i Ninelu.
Bila sam u II na matematici, sjedila sa Ćamilom i Naidom. Bilo je ubitačno dosadni i zamalo nisam zaspala.
Sa matematike smo otišli u I, potom sam sa Sabinom i Aidom hodala po gradu. Sabina nas je častila sladoledom. Aida je Sabinina prijateljica sa Mejtaša, sinoć sam je upoznala.
Jučer smo cijeli dan imali struju. Gledala sam odličan film "Rt straha".
Situacija na European Top 20 je slijedeća:
20.nisam uhvatila
19.JOVANOTTI "SERENADA RAP"
18. THE ROLLING STONES "LOVE IS STRONG"
17. PRINCE ITAL JOE FEATURING MARKY MARK "UNITED"
16.SOUND GARDEN "BLACK HOLE SUN"
15,ASWAD "SHINE"
14.REAL 2 REEL "GO ON MOVE"
13. STILSKIN "INSIDE"
12. INNER CIRCLE "GAMES PEOPLE PLAY"
11. JOE COCKER "SUMMER IN THE CITY"
10. JAM SPOON FEATURING PLAVKA "FIND ME"
9.CRASH TEST DUMMIES "MMM MMM MMM MMM"
8.THE GRID "SWAMP THING"
7. THE PRODIGY "NO GOOD" (START TO DANCE)
6.BIG MOUNTAIN "BABY I LOVE YOUR WAY"
5. WARRE G.& NATE DOGG "REALITY"
4. BC-52'5 "(MEET) THE FLINGSTONES"
3.YOUSSON'N DOUR WITH NENEH CHERY "7 SECONDS"
2. ALL 4 ONE "I SWEAR"
1. WET WET WET "LOVE IS ALL AROUND"
Super sam sredila sobu, puna je knjiga i izgleda ozbiljnije. Roditeljis e enkako drugačije ponašaju prema meni i zezaju me "gimnazijalka".
Uzeli smo od teta Tanjinih komšija albume sa njenim slikama, što me je nekako rastužilo.

Vijećnica, 1994.

Prvi dani srednje škole... U zapaljenoj Vijećnici: Ivana, Vedrana, Aida, Jasmina i ja

Dnevnik Subota, 27.08.1994.

Draga Nađa,
imamo struju i ja slušam radio. Danas sam bila na matematici. Zakasnila sam cijelih sat vremena.
U II gimnaziji su izašli spiskovi primljenih. Poslije matematike smo Merisa, Ivana i ja otišle do Prve, ali tamo spiskovi još uvijek nisu objavljeni. Vozale smo se tramvajem i ponovo otišle do druge, te tamo srele jednu vrlo zanimljivu pojavu: izgleda kao stranac, iam dužu crnu kosu, crnu majicu, poderane tole, bordo starke. Vodili smo čak neku majušnu konverzaciju. Izgleda tako nekako neobično, kao da ne pripada ovom svijetu!

Dnevnik Srijeda, 24.08.1994.

Draga Nađa,
danas sam bila na matematici, bilo je super. Prije nekih sat vremena smo dobili struju-na radiju je neka bez veze muzika. Zvala sam ih da im kažem zašto puštaju samo proklete repere, a nikako dobru muziku poput Gunsa, Nirvane ili Metallice.
Jutros smo dobili vodu-sada dolazi svaki drugi/treći dan.
Jučer je otišla nana, dobila sam svoju sobu natrag.

Dnevnik Nedjelja, 21.08.1994.

Draga Nađa,
danas poslijepodne sam bila na koncertu Sarajevske Filharmonije u NP. Bilo je pravo!
Sreli smo Nerinu, malo smo stajali sa njom.
Jutros sam gledala super film "Ljetni snovi-priča o Beach Boysima", super je!

Dnevnik Subota, 20.08.1994.

Draga Nađa,
upravo slušam jednu od omiljenih pjesama: "Crazy" od Aerosmith. Sinoć je, za divno čudo, sa nama bio Alen. Danas sam gledala gomilu nekih super spotova: "Don't Cry" - G'n'R, "Smells Like Teen Spirit" - Nirvana, "Anarchy in UK" - Sex Pistols, "The Unforgiven" - Metallica itd itd
Zaljubila sam se u Axl-a Rosea! Ko šećer je!
Imamo struju, ali očekujem da nestane.
Upravo je u toku Alenov koncert, ali mi nisu roditelji dozvolili da idem.

Dnevnik Ponedjeljak, 15.08.1994.

Draga Nađa,
naporan dan! U 9h sam otišla po Sabinu, potom sa njom do preduzeća njenog tate na Skenderiju i zatim u I gimnaziju da predamo dokumente za upis.
Kada sam došla kući, taman što sam sjela da radim logički "Zadatak Johna Kennedyja", Merisa je došla po mene i otišle smo na matematiku.
U kući me zovu "gimnazijalka". Omer je pao igrajući se ganje i razbio bradu. Morao je ići na Kliniku da mu to sašiju i da dobije vakcinu protiv tetanusa.

Dnevnik Subota, 13.08.1994.

Draga Nađa,
danas sam užasno neraspoložena. Sve me živo nervira!!! Svi oko mene su ufurani, uobraženi i prepotentni i ja moram da se uklapam u takvo društvo i situaciju. Psihološki se pripremam za raju u srednjoj (i to mi je već dodijalo). Buljim u ove knjige, ubijeđena sam da me čekaju kečevi i ostale gluposti.
Danas sam specijalno pesimistična, ali šta da ardim?! Sve mi je dosadilo! Moj je život taman ponor, oko mene obično sivilo, nedovoljno svjetla da osunča sumornu svjetsku politiku. Tramvaji ne rade, prekjučer je ubijena djevojčica u Ulici Hasana Kikića PAT-om, snajperisti su neumorni...
Upravo me je mama utješila ostacima eurokrema u jednoj tegli, koja izgleda kao sa iskopina Pompeje.
Ivana F. je zvala Merisu, nadams e da će ubrzo doći i da će nejn povratak unijeti malo svježine u ove naše trule živote.
Ne mogu da ti objasnim koliko želim promijeniti neke stvari, koliko bih željela dobru raju i izlaske, struju i aktivnosti kojima bih ispunila dane ovog ljetnog raspusta.

Dnevnik Petak, 12.08.1994.

Draga Nađa,
Danas smo bili na izložbi Dade Dragulja, bilo je super!
Poslije smo Selma, Ivana i ja hodale po gradu. Upoznala sam Senidu, Ivaninu prijateljicu iz muzičke. I ona će upisati I gimnaziju. Razmišljala sam da li da danas idem u Kamerni, ali ne vjerujem da ću otići. Sinoć smo bile Merisa, Nina i ja, po drugi put sam gledala "Kosu". Srela sam Mxxxx sa djevojkom.
Od struje ni traga ni glasa. ŠMRC!
Teta Jasmina je uspjela kroz tunel izaći iz Sarajeva u Zagreb kod Aide i Nine.

Dnevnik Četvrtak, 11.08.1994.

Draga Nađa,
sada nas je zvala rodica Binka iz Zenice. Kaže da nam je po nekom prijatelju poslala paketić, a u paketiću: Barbie lutka za mene i autići za Omera. Čuj Barbika ha-ha-ha!
Prekjučer smo posljednji put imali struju. Cijeli dan sam bila na kompjuteru kod Merise. Kada je nestalo struje, nas dvije smo se zezale, šminkale. Naposlijetku smo se obukle kao hipici i stale ispred zida sa posterima, gdje nas je njen tata slikao. Takve smo izašle vani -reakcije su bile burne!
Zaljubila sam se u Sebastiana Bacha iz Skid Row.

Dnevnik Nedjelja, 07.08.1994.

Draga Nađa,
hvala Bogu, imamo struju: upravo sam pogledala film "Auto snova" sa Corey Haimom. Trenutno sjedim u spavaćoj sobi na krevetu i uz prigušeno svjetlo slušam radio. Trenutno je neka pjesma od Skid Row.
Išla sam danas sa Ivanom i Nermom do Mejtaša, potom u grad. Obišle smo "Sarajevsku kućicu" i otišle do I gimnazije.

Dnevnik Subota, 06.08.1994.

Draga Nađa,
Jutros sam išla na matematiku, bilo je super. Bila su i ona trojica što smo ih upoznali u Parku kod I gimnazije (Vedran, Bojan i Edo). Razmišljam da li da se ipak, umjesto u Prvu, upišem u Drugu gimnaziju?
Jučer su bile teta Mica, Ida i Ina. One su tako simpatične!
Evo nekoliko informacija iz politike:
- frka je sa Avdićevim sljedbenicima u Bihaću
- obustavili su saobraćaj tramvajima zbog snajpera
- Plavi put je zatvoren od 27.07.: Sarajevo je opet potpuno blokirano!
- navodno je Srbija prekinula odnose sa Srbima u Bosni (u šta svi čisto sumnjamo)
Sve miriše na ponovni rat!Fujjjjj!!!!

Dnevnik Srijeda, 03.08.1994.

Draga Nađa,
ispunjavala sam neku gatalicu koja kaže da će mi danas biti sretan dan. Da ili ne? Vjerovatno je tačan odgovor "Ne".
Do maloprije sam gledala nadrealiste. Hvala Bogu, imamo struju. Sada su ponovo uveli redukcije: 12 sati imamo struju, pa slijedećih 24 sata nemamo. Koji idiotizam!
Saša se vratio u Sarajevo, a Ivana svaki dan treba da krene u Sarajevo iz Visokog.
Jučer sam nakon dugo vremena srela Mxxxx - pozdravio se naklonom. Kako romantično!
Upravo slušam pjesmu Aerosmith "I was cryin' when I met you
Now I'm tryin' to forget you
Love is sweet misery"

Dnevnik Nedjelja, 31.07.1994.

Draga Nađa,
tata mi je uzeo kasetofon kako bi slušao vijesti. Do tada sam slušala super strašnu HM emisiju na Radio Zid-u Naravno, sve sam pjesme snimila.
Danas sam gledala European Top Twenty na MTV-u. Ovakva je situacija:
1.Wet Wet Wet: Love is All Around
2. All 4 One: I swear
3. Big Mountain: Baby, I Love Your Way
4. The Prodigy: No Good(Start to Dance)
5.Yousson'n Dour with Neneh Chery: 7 Seconds
6. Stiltskin: Inside
7.Reel 2 Real: Go on Move
8. 2 Unlimited: The real Thing
9. Crash Test Dummies: Mmm...mmm...mmm...
10. Capella: You and Me
11. The Rolling Stones: Love is Strong
12. Prince Ital Joe featuring Marky Mark: United
13. BIC 5225: (Meet) the Flingstones
14. Mariah Carey: Without You
15. Joe Cocker: Summer in the City
16. CJ Lewis: Sweet from My Sweet
17. East 17: Arround the World
18. Reel 2 Real: I Like to Move It
19. Mariah Carey: Anytime You Need a Friend
20. MAXX: No More (I Can't Stand It)
Jutros sam također gledala film "Vještica tinejdžerka"-ovo je treći put da ga gledam, haos je!
Selmin tata će nam možda srediti da nas UNICEF finansira za štampanje lista Osam plus. Haos!
U kući nema ništa slatko!!!!

Naš bend "Žalimo normalne"

Ivana R., Ivana F. i ja

Dnevnik Četvrtak, 28.07.1994.

Draga Nađa,
danas smo bili u gradu i pokisli. Pokušali smo ući na koncert "Lezi majmune" na Obali (bile su i Melisa, Naida, Irma, Azra i još neka cura kojoj ne znam ime), ali je bila gužva, tako da smo se Ivana i ja brzo pokupile. Svratili smo do "Sloge", ali nije bilo struje, atko da nismo mogle ništa čuti ni vidjeti.
Omar je otišao u Maleziju i ostavio mi je svoju kutiju sa razglednicama. Tu je preko tristo razglednica, od kojih su neke iz 1929.godine!
Sva sam nekako...napeta. Uzela sam dva-tri zrna kafe i sada ih žvaćem kako bih se smirila.

Dnevnik Utorak, 26.07.1994.

Draga Nađa,
upravo sam pričala sa Nelom u haustoru nekih sat vremena. Dugo se nismo vidjele, a toliko toga se izdešavalo u proteklih mjesec dana, da sam gotovo morala sjesti od šoka i čuđenja. Naime, Nela ima dečka, koji ima 19 godina i DJ je u "Slozi". Sada se oblači hipi i ona sama izlazi u "Slogu".
Jučer smo Ivana R., Andrea, Nina i ja bile u gradu: vidjele smo neka dva super frajera i prvo smo mi njih pratile, pa su oni nas pratili. Nažalost, mi smo morali po Omera na šah, pa kući, tako da se nismo upoznali.
Merisa je jučer došla.
Dobila sam knjige za I srednje.Divno.
Sve je tako čudno, čudno.... Do prije mjesec dana smo bili puka djeca, a vidi nas sada...
Nastojim da se uživim u situaciju....
P.S. Poslala sam pismo Jovani

Dnevnik Subota, 23.07.1994.

Draga Nađa,
maloprije nam je došla struja (nije je bilo od jučer u 21h).
Dan je pun novosti:
1.Sinoć sam imala noćne more: sanjala sam neki ogroman požar i prestravila se
2.Dobili smo video
3. Došla nam je tatina strina (koju zovemo "nana") i sada je u mojoj sobi, tako da sam izgubila i ono malo svog prostora
4.Jučer sam dobila pismo od Jovane!!!!
5. Danas sam bila na matematici, bilo je super.
6. Merisa konačno dolazi u ponedjeljak (kod rodice je trenutno u Novom Gradu)
7. i najvažnija: SABINA, IVANA R. I JA SMO DANAS GLEDALE PREDSTAVU "KOSA". Bilo je i više nego fantastično!!! Kamerni teatar je bio prepun: toliko je bilo raje da smo morale sjediti na radijatoru. Muzika je bila preglasna, ali "prava" i nezaboravna. Posebno me je oduševio ples! Svi su bili obučeni u neku hipi odjeću (hipi stil, cool, narko). Sabina je balerina i poznaje balerine koje su učestvovale u predstavi. Ivani je pozlilo od vrućine i gužve, a što je najgore Sabina i ja smo toliko bile oduševljene predstavom i muzikom, da to uopće nismo ni primijetile!

Dnevnik Srijeda, 20.07.1994.

Draga Nađa,
jučer je u Sarajevo došao Gari Kasparov (ruski velemajstor u šahu). Jutros je igrao simultanku sa privrednicima i djecom-šahistima. Omer je bio sa svojim klubom: dobio je paket slatkiša.
Ja sam išla po uvjerenje za VII i svjedočantsvo za VIII.
Ivana, Sabina i ja ovih dana imamo običaj sjediti na stepenicama pokraj Sabinine kuće koje zovemo "Uvala borova".
Cijeli dan nije bilo struje.
Svi mi govore kako sam se jako promijenila. Čak su se mnogi iznenada počeli pozdravljati i još me zovu "Selmica", a do neki dan me uopće nisu primjećivali (dok sam nosila naočale i pletenicu). Svi me nerviraju, pojma nemam šta se sa mnom dešava.
Upravo je pjesma "Pismo prijatelju" koja me podsjeća na ljeto 1992.
Nadžida i ja završavamo Osam plus (treba samo da odštampamo još jednu rubriku i kraj).
Nadam se da će me tata pustiti da idem gledati "Kosu".

Dnevnik Nedjelja, 17.07.1994.

Draga Nađa,
upravo je u toku finalna utakmica svjetskog prvenstva u fudbalu, igraju Italija i Brazil. Navijam za Italiju.
Inače,danas sam bila obučena kao panker.
24:40h Italija je izgubila.

Dnevnik Subota, 16.07.1994.

Draga Nađa,
Gledam na TV Hayat koncert W.Houston. Prije pet minuta sam došla kući - bili smo u II gimnaziji na matematici.
Na TV-u ovih dana prikazuju horore.
Imam inspiraciju za novi roman (o tinejdzeru koji se drogira).
15:21h Astronomi svijeta su uzbudjeni zbog dogadjaja koji ce se zbiti u slijedecih nekoliko sati. Naime, ogromni komadi komete velikom brzinom se krecu prema tamnoj strani Jupitera.
01:30h Upravo sam pogledala film "Tequila sunrise"

Dnevnik Petak,15.07.1994.

Draga Nađa,
sve je tako glupo i dosadno da nemam o čemu da pišem.
Čitam njemački i malčice izađem vani sa Merisom.

Dnevnik Utorak, 12.07.1994.

Draga Nađa,
jučer sam bila u Kamernom: gledali smo predstavu "Čekajući Take-a". Postavila su je raja iz III razreda I gimnazije. Bilo je perfektno! U publici su bila samo dva-tri starca, ostalo sve raja iz Prve, Druge i Umjetničke.
Danas sam bila vani samo nekih sat vremena (sa Merisom). Otišle smo do Sabine, pa sa njom malčice šetale.

Dnevnik Nedjelja, 10.07.1994.

Draga Nađa,
cijelo jutro sam bila na izložbi pasa u parku kod I gimnazije. Povela sam i Omera sa sobom. Bili su Merisa, Nina i Armin. Bilo je haoooossss!
U mom životu se dogodila još jedna promjena: do daske sam se zatreskala u jednog tipa, kojem ne znam ime, a koji često, sam ili sa djevojkom, prođe mojom ulicom. Ima dugu kosu, malo narkomansku facu i nosi motorku. Danas sam ga srela na izložbi, bio je sa svojim psom.
Upravo je mama skontala da sam mazijala eurokrem i poludila je, jer ga je čuvala za palačinke.
P.S. Jučer smo Merisa, Sabina, Džena, Nadžida i ja bile na kursu matematike u II gimnaziji. Upoznala sam dvije super cure iz I gimnazije: Binasu i Dinu. Dinu sam danas srela također na izložbi i pričale smo sat vremena. Rekla sam joj kako želim postati novinarka, a ona je rekla da to nikada ne bi mogla biti, jer novinari karijeru grade n atuđoj nesreći. Nikada ranije o tome nisam razmišljala na taj način?!

Dnevnik Petak,08.07.1994.

Draga Nađa,
Ivana je otišla, Saša je otišao, čika Rašo je otišao...
Svi odlaze iz Sarajeva, a u Ženevi se kroje nove mape BiH.
Ovih dana je tako dosadno: prijepodne se uglavnom sunčamo, a predveče glupiramo.
Gotovo svaki dan idem u grad. Uspjela sam dobiti sve papire koji mi trebaju za upis u srednju školu.
Sve je pusto i prazno: nema Ivane, a ni Mirza, Faris i Dino više ne dolaze. Sva prava raja izlazi u grad.
Često gledam filmove i zapisujem imena glumaca koji mi se svide.
Toplo je, zapravo vruće, ja se osjećam užasno usamljeno. Napisala sam pjesmu Mxxxx za rođendan, ali nisam sigurna da li ću mu je predati.
Jučer smo mama i ja išle na Ciglane po paket koji nam je poslala tetka Alma. Dok smo ga teglile kroz tunel srele smo njega, pozdravio je i mene i mamu.

MALE IZMJENE U MOM ŽIVOTU
1.POLUDILA SAM ZA.... hipi stilom (kraja šezdesetih i početka sedamdesetih)
2.MUZIKA KOJU SLUŠAM..... heavy metal, hard rock, punk
3.NAJBOLJA GRUPA...... Nirvana, Metallica, G'n'R
4.NAJBOLJA ODJEĆA...... traperice, motorka, poderane tole, hipi-prsluci, hipi-rolke, majice sa cvijetnim dezenima, cipele iz 60.tih
5.OČITO SAM.... buntovnik
6.NAJBOLJI SPOTOVI One, November rain, Don't cry, Blaze of Glory, Under the bridge
7.NAJBOLJA PJESMA....Nothing Else Matters

Dnevnik Utorak, 05.07.1994.

Draga Nađa,
Ivana F.odlazi iz Sarajeva!!! Sutra ujutro odlazi kod bake u Visoko, a potom u Hrvatsku kod tetke. Bili smo vani ona, Ivana R., Merisa, ja, Daut i Danko. Imali smo osjećaj da nam je ovo posljednji put da je vidimo! Dugo smo pričali, grlili se i obećavali da se nikada nećemo zaboraviti...na kraju smo počele plakati.
U Sarajevu svi pričaju kako će ponovo početi pucanje i ofanziva na grad. Samo to neeeeee!
Dvije su stvari na svijetu koje mrzim: ratovi i rastanci. Želim ići odavde!!!
Dobila sam danas LENONKE! Pošteno sam se namučila dok sam ih iskamčila.
Na kompjuterima smo imai test, koji smo najbolje uradile Anela i ja. Za nagradu smo igrali Packmana i Tetrisa.

Dnevnik Ponedjeljak,04.07.1994.

Draga Nađa,
danas sam išla sa Ivanom i Andreom kod razrednice da joj pomažemo oko pravljenja nekih tabela. Faris ima 46 neopravdanih časova, Dino 44, Alma 31 i Dženita 29!
Poslije toga sam išla sa mamom u grad-trebali smo srediti nešto za stipendiju, nakon čega smo produžile tramvajem do Pofalića, gdje se sada nalazi punkt moje osnovne škole i gdje sam trebala uzeti uvjerenje o završenih prvih šest razreda. Kako je bilo divno vidjeti stare nastavnike: Zgodu, Eberhada, starog direktora! Ne mogu ni opisati kako sam se divno osjećala. Rekli su da me se sjećaju i da im praktično i ne trebaju stare knjižice da idaju uvjerenje, što mi je bilo jako drago.
Tu smo čuli da se u Sarajevo vratila Anja i mama i ja smo je otišle potražiti. Ona se jako proljepšala i izgleda mnogo starije od mene! Živi u Zagrebu i u Sarajevo je došla samo nakratko. (Anja je još u trećem osnovne izgledala starije od mene i zvala me je "moja bejbi").
Kada smo se vraćali preko perona kući, počela sam plakati. Ovih dana sam srela tako puno poznate raje da me je to totalno bacilo u sjetu! Živim od uspomena i starih prijatelja u surovoj sadašnjici, bez misli na glupu budućnost.
Na jednoj staroj majici sam oslikala djevojku obučenu potpuno hipi, super je ispala.

Narodno pozorište Koncert