Dnevnik - Nedjelja, 29.01.1995.

22:22h Draga Nađa,
nekada bih za događaje koji su se danas zbili pisala stranice i stranice prepune uzdaha i ljubavnih izjava, ali ja se osjećam samo iznerviranom, malčice razočaranom i zasićenom - nakon duuugog predavanja koje nam je držao Mxxxx potpuno sam "ispeglana".
Naime, Ivana F., Merisa i ja smo svratile do njega da ga pitamo da li ima knjigu "Zlatarevo zlato" koja njima treba za lektiru (a on ima bblioteku kod kuce). Knjigu nije imao i zauzvrat nas je počeo gnjaviti. Prvi put sam primijetila da može ponekad biti jako dosadan! Posadio nas je oko sebe, kao malu djecu i počeo da pametuje o odnosima između muškaraca i žena (kako treba da budemo cool, da ne "vučemo dečke za nos" i sl). Ne mogu reći da nije tu bilo i nekih korisnih savjeta (prigodnih za moj slučaj), ali nije više bilo one euforije, uzbuđenja, straha kada sam ga vidjela (možda samo malo u početku, ali više zato što mi je bilo neprijatno i što nisam htjela da se prospem). Potpuno sam se ohladila od njega. Sada bar znam da imam prijatelja i to dobrog, sa kojim mogu razgovarati, kojem se mogu povjeriti i od njega zatražiti savjet. Drago mi je zbog toga.
Bila sam na matematici - sjedila sam sa jednim Tarikom iz drugog, kritičan je.
U Drugoj se otvorio klub - fantastičan je. Bar svi mogu ući!
Odlučila sam da se prebacim tamo, ali su roditelji protiv. Kažu "Kada smo te molili da upišeš Drugu, jer je bliže, nisi htjela. Sada ostani lijepo u Prvoj, to si htjela".
Volim te,
Tvoja Selma
P.S. Zaboravih ti reći da sam bila na kompjuterima - Omerovoj generaciji su dijelili diplome. Izradili su slike sa naše dodjele diploma, super su! Na kompjuterima nas je ganjala neka talijanska TV, a na matematici smo uspjeli zbrisati od nekih nasih novinara.

Dnevnik - Subota, 28.01.1995.

14:54h Draga Nađa,
Ubit ću se od dosade! Sunčan dan - snijeg koji je jučer napadao, sada se topi.
Rado bih izašla vani, ali nemam sa kim. Opet je došla ona kćerka tatinog prijatelja, rade matematiku. Zlo mi je od nje. Mislim da sam zapravo ljubomorna. Ona ima život kakav ja želim da imam: slobodno izlazi u grad, ide u Slogu, pred Akademiju, mada ima keca iz matematike. Ja imam pet iz matematike, izlazim ispred zgrade (i to do 19h!), tek ponekad odem u grad i u Kamerni, koncerti su misaona imenica!Ja se trudim i učim, mada znam da zapravo to uopšte nije važno u životu. Njena mladost neće biti sa knjigom, već će je provesti uživajući i opet će sigurno bolje proći od mene u životu. Sada bih najradije zaplakala, ali moram da se suzdržim. Gledam je -tako se super obukla (karirana crvena košulja, crvene samtarice, crna rolka, maslinasta jakna, crveni ruksak i martinke). Ovo što sada radim je tako ružno, ne treba zavidjeti ljudima niti biti ljubomoran. Provodi se - pa šta? Neka uživa, neka je sretna.
Rado bih prošetala svoje martinke, voljela bih otići kod Melise da joj čestitam rođendan.
Merisa me je sinoć iznervirala - posudila mi je Anu Karenjinu da pročitam...ja nisam uspjela završiti ni prvi dio, a ona je došla po svoje knjige, jer ih želi dati nekom drugom na čitanje.
Pokušavam biti happy.
I <3 you!
Tvoja Selma

Dnevnik - Petak, 27.01.1995.

15:52h Draga Nađa,
tmuran, kišovit, HILJADITI sarajevski ratni dan polako prolazi, a ja križam još jedan datum na svom kalendarčiću. Kiša se je polako pretvorila u snijeg, koji je pravo zapadao. Mrzim snijeg - podsjeća me na njega. Gdje li je sada?
Cijeli dan neko bez prestanka pušta onu glupu pjesmu od E.T-ja "Sve od jučer danas ne vrijedi". Ne volim je, ali me polako slama. Ako je još jednom čujem, poludjet ću.
Danas je pedeset godina od zatvaranja Aušvica. Svijet izgleda ne primjećuje da postoji novih hiljadu Aušvica u Bosni. Bilo je grozno. Gledam slike i plačem.
Pa Bosna je isto što i Aušvic.

1000 DANA OPSADE SARAJEVA
50 GODINA OD OSLOBAĐANJA AUŠVICA
APSURD, ZAR NE?

Dnevnik - Četvrtak, 26.01.1995.

14:51h Draga Nađa,
danas u Sarajevu počinje manifestacija "1000 dana opsade". Divim nam se kako smo mogli izdržati toliko!
Žurim, jer moram da učim, pa ću se samo kratko javiti: dan je topao, sunčan, onaj prokleti snijeg se je otopio. Nema snijega, ali postoje dvije dobre stvari: 1) napokon mogu sjediti u my room 2) mogu nositi martinke.
Cijeli dan sam slikala, pomalo raspremala sobu. Jutros sam bila kod Ivane F., jadale smo se jedna drugoj. Zvala sam Nxxxx, tj njegovu sestru da je pitam da li se javio. Nije još uvijek. Uplašena sam.
Imam sve manje nade da ću ga ikada više ponovo vidjeti.
Čujem kako Merisin telefon zvoni, uporno već pet minuta. Ko zove?
Uostalom, kao da on sada uopšte mari za mene.
Počeo je puhati neki snažan vjetar, donijet će kišu.
Bye.
Tvoja Selma

Dnevnik  - Srijeda, 25.01.1995.

16:13h Draga Nađa,
"Sve je dobro što se dobro završi" - ili ako posmatramo kao ekvivalenciju "Sve što je dobro završi se dobro".
Sinoć nisam izašla, nisam se pozdravila i baš sam zbog toga bila kahar, tako da sam se zamalo rasplakala kada sam jutros išla sa Merisom
(pauza: mama i tata upravo plešu na sred sobe! Ha-ha-ha! To je kao neki valcer uz pjesmu "Tri slatke riječi". Sada su prestali, jer je tata poblijedio, a mami se zavrtilo u glavi)
nastavak: kada sam jutros sa Merisom išla po hljeb. Kada smo se vratile, svratila sam do nje da mi pokaže svoje nove cipele (a la martinke). Telefon je zazvonio, Armin je podigao slušalicu i.... bio je to on!!! Zamalo se nisam onesvijestila! Glas mu je bio nekako...ne mogu reći tužan, ali...prilično "povučen". Dogovorili smo se u 10:10h na prelazu kod bandere. Međutim! Ja sam pokušavala da se izvučem iz kuće, ali nisam nikako mogla zbrisati - nisu pomogli ni Ivana R (da odem k'o fol po knjigu), ni kanta za smeće, ništa... Nina mi je poslije rekla da ga je vidjela sa balkona - dolazio je i čekao pola sata! Slatkiš! Bila sam potpuno zgažena, zgužvana, ubijena... grozno, grozno, grozno sam se osjećala!
Još je došla kćerka tatinog prijatelja da joj tata objašnjava matematiku - tata je zakasnio cijelih 40 minuta i ja sam morala biti sa njom. Izletila sam par stvari za Nxxxx i ispostavilo se da ga ona poznaje!
Usput sam čula navodnu priču o tome kako ja imam 8 kečeva u školi! Ha-ha-ha!
Kada je ona NAPOKON otišla, šmugnula sam kod Merise i okrenula broj. Javio se je on, što me je jako obradovalo: "Izgubila si opkladu, znaš li to? Čim se vratim, moramo je izvršiti!". Ja sam se samo na ove njegove words smijala. Vjerovatno bismo pričali još sat vremena, ali je Merisa morala ići. Poželjela sam mu sreću (i od svoje silne sreće zaboravila čestitati rođendan). Prva mu je utrka 06.02. Vraća se za 15 dana, ako se vrati. Nadam se, nadam se, nadam se...
Voli te
Tvoja Selma
P.S. Topi se snijeg koji je jučer pao.

16:55h Joj, evo sada je pjesma, ona tužna sjetna pjesma Josipe Lisac "Ovaj svijet nade". Ubija me.
"Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku nekad nikne neki divan cvijet
Možda, tko zna, jedna od sretnih, jedna od tisuću, bit ću baš ja, tko zna"
On za pet minuta odlazi... ko zna da li ću ga ikada više vidjeti?

P.S. U Sarajevo je umjesto generala Michaela Rosea došao general Rupert Smith

Dnevnik - Utorak, 24.01.1995.

19:23h Draga Nađa,
izgleda da se je naša ljubav okončala baš tamo gdje je i počela - na hodniku u Drugoj gimnaziji. Sva moja maštanja, želje i snovi o posljednjem danu, "večeri u utorak", sveli su se na Cosby Show i prilog o Winoni Ryder na RATART-u, nekoliko MTV spotova i gomilu uzaludnih telefonskih poziva.
Cijeli dan smo se ganjali telefonom. Prvo sam ja njega nazvala - nije bio kod kuce. Potom je on mene zvao od prijatelja - ja sam bila na matematici, ostavio je poruku da se javim njegovoj sestri koja mi je dala prijateljev broj. Ja ga nazovem na taj broj, ali on je već otišao kući. Nazovem ga ponovo kući i njegova mama mi kaže da okrenem neki treći broj. Tu se javi neki zreliji ženski glas (?!) i kaže "Je li to Selma? Nxxxx te cijeli dan pokušava dobiti? Izašao je, ali će se vratiti za dvadesetak minuta, najbolje da ga nazoveš oko tri sata".  Međutim, u tri sata Merisa nije bila kod kuće, Ivane su bile u školi, tako da sam ja ostala bez telefona i - na cjedilu!
Išla sam danas na matematiku, ali Nataša nije došla. Jutro je osvanulo bez snijega, a temperatura je bila oko 10 stepeni C, tako da sam obukla bermude i martinke (nadala sam se da će možda doći). Puhao je neki jak vjetar, nosio sve pred sobom. Došli smo samo Bakir, Ćamil, Melika i ja. Dok smo stajali kao kreteni na onom HODNIKU, čekajući našu dragu profesoricu koja se nije pojavila, počela je padati kiša. Melika je otišla kući, a Bakir, Ćamil i ja smo (pošto smo zaboravili ponijeti kišobran) stajali u učionici i gledali kroz prozor kako se kiša postepeno pretvara u snijeg. Nakon sat vremena sam izgubila strpljenje, nabila kapuljaču i došla kući potpuno mokra. Zbog toga mi roditelji nisu dozvolili da večeras izađem, jer su se plašili da ću dobiti upalu pluća. Bilo mi je užasno krivo, molila sam ih, objasnila razlog, ali su bili neumoljivi: "Nema veze, pozdravila si se ti već sa njim".
Osjećam se kao da smo "otrgnuti" jedno od drugog. Nesposobna sam da razmišljam i plače mi se. Najgore je što smo svi u jednoj sobi i ne mogu da se isplačem za onim što je bilo prekrasno, a čega više nema.
P.S. U BiH se, izgleda, nešto dešava. Uznemirili su se svi - u poltici i u vojsci.
P.P.S. Upravo je spot Almanaha!

Dnevnik - Ponedjeljak, 23.01.1995.

17:32h Draga Nađa,
Prehlađena sam i ne mogu izaći nigdje iz kuće, a srijeda, ta prokleta srijeda, se bliži. Jučer sam ga srela - imali smo odmor na matematici, kada se je on vraćao sa informatike:"U utorak MORAŠ sa mnom izaći. Pa moramo izvršiti tu opkladu!" uz nezaboravan smiješak.
Mamu abnormalno glava boli, a ja sam sinoć sanjala neki ružan san. Tako se plašim!!!
Snijeg se topi i neki strašan vjetar puše.
Sabina je bila kod mene, gledale smo neki film na Srni.
Psiholozi su me u klubu ocijenili na osnovu priče koju smo pisali kao nekog ko ima "sve kanale otvorene" (na toj priči je zasnovan moj roman) - vjerovanje, osjećanje, društvenost, imaginacija, realnost, aktivnost.
Na TV-u je bila sada emisija sa mnogo bolnih ratnih slika (među njima i slika malog Ibrahima koji je poginuo). Vidjeli smo da je poginuo i jedan tatin učenik, njemu jako drag. Sada smo svi potreseni, neka težina visi u zraku. Plašim se za mamu, ovo ju je dotuklo.
U Sarajevu je u 13h temperatura bila 10 stepeni C, konačno je otoplilo.
Htjela bih da se isplačem, da se opustim, ali nikako ne mogu.
Kiša pada. Strah me je za mamu.
Voli te
Tvoja Selma

Dnevnik - Petak, 20.01.1995.

19:50h Draga Nađa,
Grickam košpice i tako liječim napaćene živce - danas su se, jadni, umorili jako.
Krenimo, dakle, od početka:
Jučer me je telefonom zvao Nxxxx (prva riječ je bila "Selmice ljubavi", a neću ni govoriti kakve je gluposti poslije toga valjao - nisam znala da li da se smijem ili da plačem). Ponovo me je pozvao da izađemo (ono neizbježno "Hoćemo li izaći? Gdje???").
Dogovorili smo se da mu se javim oko 17h, što sam i učinila (jedva sam dočekala peticu!).
Došao je sa Švabom, stajali smo na ogradi kod Sašine zgrade. Sve vrijeme me je nešto gledao, osmjehivao se i namigivao. Kakav foler!
Pričali su gluposti o nekim curama iz Hrasnog "sa kojima će profurati sutra"(stvarno su mogli smisliti nešto pametnije!).
I tako je moj dan bio buran, uzbudljiv, maybe nezaboravan. Ah, da - danas sam mu "naslutila" da će dobiti pasoš. Ide u srijedu. Nervira me njegova umišljenost.
Danas sam bila na konsultacijama iz matematike - trajale su svega 15 minuta. Vraćala sam se kući sa Selmom D.
Sky News: u Kobeu je opet bio zemljotres. Tragičan bilans: 4300 mrtvih, najmanje 6000 nestalih.
Rusi su zauzeli predsjedničku palaču u Groznom, ali se Čečeni ne predaju.

Dnevnik - Utorak, 17.01.1995.

18:37h Draga Nađa,
danas je tačno šest godina od kako sam slomila nogu na skijanju na Stupnju.
Maloprije smo dobili struju i navodno da ćemo je imati stalno pod uslovom da trošimo samo 2-3 kWh dnevno, mjesečno to dođe 100 kWh. Super! Plin još nije došao, ali su moji naložili pećicu (jer ne smijemo uključivati TA peć, grijalicu, šporet, usisivač i sl). Krčkaju se DVA PILEĆA BATAKA sa rižom i krompirom! Mljac, mljac!
Vani je stravično hladno - već tri jutra je temperatura -14 stepeni C, sve je zaleđeno (ledena kora je debela 10-15 cm), ljudi bez prestanka padaju. Ne mogu vani.
Trudim se da ne mislim na Nxxxx. Mrzim ga! Osjećam se kao narkoman na odvikavanju.
(najgore je što sam, prije svega, jako razočarana).
Na TV-u je emisija "Kako se raspadala Jugoslavija" - upravo je intervju sa Raifom Dizdarevićem.
Kada imaš struju, možeš raditi šta želiš! Divno, divno, divnooooo!!!
Volim te,
Tvoja Selma

19:55h Draga Nađa,
u Japanu se je dogodila stravična katastrofa - od posljedica zemljotresa je poginulo preko 1200 ljudi, a isto toliko se vode kao nestali. Grad sa preko milion stanovnika je sav u plamenu.

Dnevnik - Ponedjeljak, 16.01.1995.

14:48h Draga Nađa,
Danas sam razgovarala sa Nxxxx čitavih sat vremena! Fuj, kako je ufuran! Mrzim ga! Umišljen je do daske. Gad! Prvo mi je pričao o tome kako je spavao sa nekom djevojkom prije nekoliko dana, onda me je "pozvao na kafu" (što NEĆE biti izvodljivo).
Ne mogu ti opisati koliko me nervira svojom prokletom umišljenošću.
On ZNA da sam ja zatelebana u njega i zbog toga se tako ufurano ponaša. Kaže - ON će pitati mog tatu da izađemo skupa i siguran je da neće biti problem. Pa baš neka pokuša!
Još me je nalijepio zašto idem na matematiku bez njega?! Pa šta on misli?!
Danas sam bila na konsultacijama iz bosanskog.
Gledala sam film "Nemoralna ponuda" - fantastičan je.
Voli te
Tvoja Selma

Dnevnik - Subota, 14.01.1995.

15:04h Draga Nađa,
dani prolaze sporo, debilno...
Jučer sam bila u "kazni" jer sam preksinoć zakasnila deset minuta.
Dosadno mi je...crtam, radila sam malo matematiku.
DANAS SU OTVORENI PLAVI PUTEVI! Priča se, odnosno zvanično je bilo na radiju da u utorak trebamo dobiti struju za stalno. Tata misli da se nešto debelo muti. Vidjet ćemo...
Omer se je ošišao kao đakon. I ja ću se šišati, dosadila mi je duga kosa.
Good bye!
Tvoja Selma

Dnevnik - Četvrtak, 12.01.1995.

12:30h Draga Nađa,
upravo sam došla iz škole, gdje sam se - blago rečeno - smrzla! Šerifa nas je izradila - uopće se nije pojavila, tako da sam otišla sa Sabinom i sa njenim razredom bila na likovnom.
Međutim, nisam ti se javila da govorim o tome kako su mi se ruke ukočile od hladnoće, već... jutros sam, kada sam išla sa Sabinom u školu, srela Nxxxx kod Šipada. On je išao da se slika za pasoš. Pozvala sam ga, ali je imao neke obaveze u Olimpijskom komitetu. Rekao mi je da gubim opkladu.
Jučer mi je dan bio skroz happy. Oko 9h sam pošla do Ivane R. da uzmem neke enciklopedije za referat iz likovnog, kad - bum! Naletim na njega! Jao, a ja sam bila u helankama i sa naočalama! Jako ružno me je odmjerio. Krenuo je prema gradu, kratko smo pričali, samo u prolazu... ali je meni cijeli dan bio haos pošto sam ga see. Merisa je otišla kod tetke, Ivane su bile cijeli dan u školi, nisam se imala kome jadati!
Imali smo struju od 15-23h.
Imam još jednu dobru vijest - dobili smo stan! Danas su mama i tata podigli rješenje. Super.
Izvini zbog nepovezanih rečenica, please!
Volim te.
Tvoja Selma
P.S. Snijeg pada...

Dnevnik - Utorak, 10.01.1995.

11:04h Draga Nađa,
Mnogo, mnogo toga se je dogodilo od mog prošlog pisma do sada, mada nije prošao ni jedan puni dan.
Prije svega, Omeru je danas dvanaesti rođendan. Ne mogu da vjerujem da sam bila kao on sada kada se je zaratilo! Ah, kako vrijeme brzo prolazi!
Omeru su došla raja. Nažalost, pošto imamo grijanje samo u dnevnoj sobi, moram da budem sa njima.
Međutim... sinoć je dolazio Nxxxx. Bez'z'ze smo ga nazvale od Merise i rekle da mu moramo nešto reći što bi ga moglo jako zanimati. To nešto uopće nije bilo važno - riječ je bilo o tome da je pomiješao Vedrana sa jednim drugim tipom. Debilizam teški. Na kraju sam se opet morala izvinjavati što sam mu rekla da je lažov.
Jučer sam trebala da budem u "kazni", ali me je Sabina izvukla (ona i ja smo cijeli dan smišljale kako da ga nazovemo i šta da mu kažemo). Kada je sam rekao da će doći sunce me je obasjalo! U 18h, na starom mjestu, uz obavezno "Nemoj da kasniš!". Zaista nisam zakasnila, još sam ga čekala (došla sam deset minuta ranije), on je bio tačan. Stajali smo ispred Civilne, bile su tu i Ivane i Sabina. Njih tri su bile malčice odvojene, tako da smo mogli razgovarati. Navodno je hodao sa XXXXX, mislio je da ja to znam, ali su prekinuli zato što je ona na dernecima uzimala apaurine i u tim je situacijama valjala gluposti. Nerviralo ga je kako se uništava. Ispričao mi je još mnogo toga što mi je pomoglo da složim kockice u glavi. Bio je mrak, tako da sam mogla da ga gledam zaljubljeno, grozno, a da se to ne vidi. U jednom trenutku je rekao nešto kao "do sutra sam slobodan" i ja sam mislila da ću se onesvijestiti.
Ivana F.(jutros sam bila kod nje) misli da mu se sviđam i da me pokušava napraviti ljubomornom. Voljela bih da je tako, ali mislim da je realnost daleko od toga. Prebirem po glavi ko bi mogla biti ta "nova treba"(i potajno se nadam da sam to ja). I ja sam pričala o dečkima, o roditeljima i njihovoj strogosti. Smijali smo se i baš sam uživala u njegovom društvu.
Ali, on uskoro odlazi. Prvo ide deset dana na takmičenje, a onda će se možda vratiti, možda ne. Ko zna kada ću ga ponovo vidjeti? Možda nikada? Možda jednom kada budemo odrasli ljudi i budemo imali svoje porodice, kada budemo dva potpuno različita svijeta?
Ovih dana treba da uzmemo Ivanine skije od teta Tanjinih komšija, pa ćemo skupa niz Crni vrh.
Volim te.
P.S. Vani je pravo klizalište - ljudi padaju i lome se.

Dnevnik - Ponedjeljak, 09.01.1995.

12:40h Draga Nađa,
najbolji sam đak u razredu.
Danas sam bila na konsultacijama iz bosanskog i likovnog. Trajale su od 10-11:45h. Bilo je stravično hladno. Išla sam u školu (i vraćala se) sa Sabinom - u posljednje vrijeme smo jako bliske. Sinoć smo Ivane i ja bili kod nje, imala je struju - radile smo "Antigonu" i fiziku, a Ivana F. likovno.
Jučer sam bila na matematici, on nije bio. Bila sam maksimalno razočarana, jer sam se sjetila obećanja. Međutim, dvadesetak minuta prije kraja predavanja su se otvorila vrata - i na njima Nxxxx, pitao je kada se nastava završava. Odjednom me je obuzela neka toplina, crvenila sam se, sakrila lice u šal, tako da su mi se samo šiške i oči vidjeli ispod beretke (mada znam da su mi oči iskrile i da se je raspoloženje drastično promijenilo). Sačekao me je ispred, potom smo saslušali skupa petominutnu Natašinu pridiku o tome kako ništa ne radimo, kako smo lijeni, kako se matematika ne može raditi kada je na zbirci sloj prašine i sl. I on i ja smo se samo smješkali.
Vraćali smo se kući najdaljim mogućim putem. Pričali smo o neizbježnim temama: raji, skijanju, matematici... Međutim, onda smo došli na temu Vedrana i rekla sam mu da je lažov. On se je počeo pravdati (i kleti) da je govorio istinu, ali sam ja bila uporna. Otišli smo do Ivane R. i onda je ona ponovila sve što sam ja već bila rekla, tako da je Nxxxx otišao uvrijeđen kući.
Skontala sam da sam pretjerala i naveče sam ga zvala od Sabine. Izvinula sam mu se. One su se smijale sve vrijeme i dobacivale "golupčići" i sl. Morala sam mu reći kako su dosadne i kako smo skupa kod Sabine, gdje učimo. Shvatila sam da ga volim i da bih htjela da se sprijateljimo.
Zakačila sam se sa Senidom danas - naljutila se je na mene, jer sam rekla Sabini i Ivani da je izjavila za jednog Sabininog prijatelja da je sladak. Baš je nekada blesava.
Odoh kod Merise, nisam je vidjela od prekjučer.
Upravo je došao plin!
Doviđentos!
P.S. Martinke mi služe kao papuče.
P.P.S. Sinoć sam zakasnila pet minuta kući i tata se je naljutio i rekao da nema više izlazaka vani. Nažalost.

Dnevnik - Subota, 07.01.1995.

20:08h Draga Nađa,
napokon smo dobili struju u 15h! Moji gledaju vijesti - frka je između premijera Harisa Silajdžića i direktorice RTV BiH Amile Omersoftić. Ah, ko nam vodi državu!
Dobila sam MARTINKE! Divne su!
Bila sam vani sa Ivanama, Nerom, Sabinom i njenom malom rodicom. Maksimalno smo se glupirale i smijale. Ispostavilo se je da se Nerina sestra druži sa Nxxxx-ovom rodicom, koja je također skijašica (po svoj prilici ju on maksimalno kopira).
Sutra je nedjelja, dakle - matematika, ali on neće doći, pa mi je vokri.
Žuljaju me sočiva, moram ih skinuti.
Volim te.

Dnevnik - Petak, 06.01.1995.

13:47h Draga Nađa,
Protekla tri dana se osjećam kao da me je neko sažvakao, moj stomak "centrifugira" svaki put kada pomislim na Nxxxx. Samo o njemu pričam, samo na njega mislim, ne mogu da učim, apetit mi je opao, noću ga sanjam. To je tako žalosno! Svake večeri se lickam i mirišem prije nego što izađem i u petnaest do šest stanem na čeku pokraj bandere. Ako ga večeras ne nazovem, poludjet ću! Nadam se da će sve proći bez posljedica.
Omer se upravo glupira, oblači se za sankanje. Jučer sam se i ja sankala - bila je to KARDINALNA greška! Jedva što sam se izborila da me tretiraju kao nešto malo starije od djeteta, sve je propalo i opet sam beba.
Jučer su se skupa spuštali na sankama Altijana i Emir, bili su tako slatki i sretni. Ivana F. i ja smo se samo tužno pogledale. Obje nas muče isti problemi - lijepi, pametni, ali ufurani frajeri koji ti se počnu udvarati, a onda te ostave na cjedilu.
Pričala sam upravo sa roditeljima o školi i mojoj glupoj razrednici koja nas je jučer u 8h ujutro dovukla u školu (koja je hladnija od frižidera!) kako bi nam čitala o tome da se treba redovno kupati i prati kosu 2-3 puta sedmično! Ćao!
P.S. U Americi se je promijenila vlada. Žele nam ukloniti embargo na uvoz oružja. Mi se -NADAMO. Sve se uglavnom vrti oko toga (na političkoj sceni).
Čečeni su odbranili Grozni! Rusi su pretrpjeli poraz od mnogo slabije vojske od sebe.