Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Thursday, April 28, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 06.12.1993.

Draga Nađa,
sjedim u spavaćoj sobi na podu, pokraj ormara. Pokraj mene su grijalica i kasetofon. Slušam kasetu koju mi je dao Neno, a pripada Mxxxx. Danas mi nije mama dozvolila da odem do Alena (tamo se njegova grupa intenzivno priprema za koncert), jer se jako pucalo.
Uh, znala sam da moja sreća neće potrajati....upravo je došla mama i uzela mi utičnicu za struju kako bi uključila veš-mašinu! Naravno, ja sam počela negodovati, nakon čega je mama pozvala tatu. Oduzeli su mi kasetofon, kao i pravo da slušam ovu kasetu! Plakala sam i vrištala, ali uzalud! Samo su mi uvalili ogromnu šolju čaja "kako se ne bih još više prehladila i dobila upalu pluća".
Danas sam uzela od Ivane R knjigu "Zabranjena vrata", brzo sam je pročitala. Super je (iz biblioteke Hit Junior)

Dnevnik Nedjelja, 05.12.1993.

Draga Nađa,
sjedim u fotelji i grickam keks, koji je majka kao penzioner dobila u humanitarnoj pomoći (do sada najukusniji). Na malom stoliću gori svijeća. Kakva romantika! Užas! Ne mogu izaći vani, jer sam jako bolesna i kašljem. Mama i tata su jako zabrinuti da ću dobiti upalu pluća.
Sinoć su Sarajevo uzdrmala dva zemljotresa. Još nam je pored sve muke samo zemljotres nedostajao!

Dnevnik Četvrtak, 02.12.1993.

Draga Nađa,
ušli smo u decembar, posljednji mjesec u godini... Imam mnogo novogodišnjih želja, ali neću da maštam unaprijed, jer se onda neće ostvariti!
Dan je kratak, smrači se potpuno već u pola pet. U stanu je mrkli mrak već oko pola četiri i ne može se čitati niti pisati. Srećom, imamo plin, iako je pritisak loš (a meni je baš mama obećala da ću prati kosu!!!). Sinoć i preksinoć sam se po prvi put ugrijala za ove dvije ratne zime! Do tada smo imali peć na drva: ujutro oko 10h se naloži vatra i održava sve do 18h. Nikada nije bila dovoljno jaka da ugrije stan! U kući je bila ledara i u svim sobama, osim dnevne, se mogao vidjeti dah.
Ja sam užasno prehlađena i boli me grlo.
Jutros je pao novi snijeg, što je super, jer ćemo se sankati.
Šalila sam se sa Nenom da će mi ustupiti Mxxxx za set žica za gitaru i dvije trzalice.
Mxxxx ima novi kaput i izgleda kao "pokret otpora" u II svjetskom ratu.
Alenu i Neni je koncert 24.12. i intenzivno se pripremaju.
Tetka Lela je dobila posao u UNPROFOR-u.
Jučer sam napravila spomenar.

Dnevnik Utorak, 30.11.1993.

Draga Nađa,
čuje se agregat - služi da obezbijedi struju kako bi se mogle zavariti cijevi za plin.
Uskoro ćemo, dakle, dobiti taj dugoočekivani zemni gas!!! Nema više smrzavanja!!!
16:14h Plin je potekao cijevima haustora! Tata je svečano upalio plin u našem stanu!

Dnevnik Četvrtak, 25.11.1993.

Draga Nađa,
sinoć sam DOBILA PISMO OD JOVANE!!! YES,YES,YESSS!!!! Donijela mi ga je tetka Lela, a stiglo je preko humanitarne organizacije "Adra". Jovana je, ako ti to već nisam rekla, moja najbolja drugarica sa Grbavice. Živjela je u mom neboderu, na 16.spratu, gdje je njen tata imao atelje. Sada je u Beogradu. Veoma je visoka, ima smeđu ravnu kosu i smeđe oči i malo rastavljene zube. Jako sam se obradovala njenom pismu!!!
Sinoć sam sanjala da mi neki potpuno nepoznat dečko, koji se zove Tarik, govori kako imam lijepe oči?!
Kolebam se da li da kažem mami za Mxxxx? Mislim, ona to i ovako već zna, ali želim joj JA to reći, a ne da čita o tome u dnevniku. Preznojavam se kao optuženik.

Dnevnik Srijeda, 24.11.1993.

Draga Nađa,
Nalazim se u svom krevetu, u pernatoj vreći za spavanje u kojoj provodim već tri noći. Vani se ori pjesma "Sarajevo će biti, sve drugo će proći".
Danas imamo kontriš iz historije, a ja nemam knjigu da naučim lekcije! (moju su zijanili Tahir i Dženan) Užas!
Moram još naučiti i nacrtati OTVO i naučiti biologiju.
Ivana R. se povukla i gotovo nikako ne izlazi. Mama me je pitala jesam li je nešto uvrijedila. Ja se plašim da se je uvrijedila i naljutila kada smo išli u Merhamet po paket, jer su tada dijelili pakete samo muslimanima. Bilo bi mi jako žao da je to u pitanju!
Alen i Ivana F. se stalno nešto svađaju (i Merisa u posljednje vrijeme). Zbog toga Alen, kada dođe Ivana, odmah ode šetati sa Nerom. Meni je krivo, jer zbog njih sada ja ne mogu biti sa Alenom svaku večer!
Inače, Mxxxx izlazi kasno - praktično kada ja već dođem kući.
Žurim, moram ići po hljeb!

Dnevnik Nedjelja, 21.11.1993.

Draga Nađa,
ležim u krevetu pod dvije deke i debelim jorganom i opet mi je hladno! Ovih dana je temperatura u Sarajevo oko -5 stepeni C. Po cijeli dan smo svi u dnevnoj sobi, okupljeni oko peći. Hljeb posljednja 2-3 dana dolazi poslijepodne. Jučer je ponovo padao snijeg - i to onaj lijepi, prhki. Sinoć sam bila vani kratko, sa Ivanom F.,Anisom i Nerkom - totalno smo podjetinjili i vukli smo jedni druge na sankama. Bilo nam je super! Mxxxx nisam dugo vidjela. Znaš li šta se meni jako sviđa kod njega? To što ima svoj stil. Mislim da je vrijeme da i ja počnem graditi svoj imidž? Ovako...1) karirane košulje 2) poderane farmerice 3) londonke ili martinke 4) neki super friz 5)specifičan govor. Treba za početak probati sa ovim, pa vidjeti šta dalje.

Dnevnik Utorak, 16.11.1993.

Draga Nađa,
maloprije je Omer ušao u moju sobu i rekao da je pao snijeg! Nisam mu vjerovala i pitao je hoćemo li se kladiti u 100 Mikijevih zabavnika da jeste pao snijeg. Kada sam pogledala kroz prozor, cijela čika Suljina bašta, kao i sve ostale bašte na livadici ispred zgrade su bile pokrivene debelim bijelim pokrivačem! Tako volim snijeg! Podsjeća me na Grbavicu i moju raju. Zgrade na okuci imaju struju (upaljena su svjetla).
Jučer je tata kupio kilogram MESA!

Thursday, April 21, 2011

Czeslav Milosz "Sarajevo"

Sarajevo

Neka ovo i ne bude pjesma, ali barem
govorim ono što osjećam.


Sada bi bila potrebna revolucija, ali hladni su oni koji nekoć bijahu vreli.
Kad ubijana i silovana zemlja zove u pomoć Europu,
u koju je povjerovala, oni zijevaju.
Kad njihovi državnici biraju podlost, ne čuje se
glas da to nazove pravim imenom.
Lažna je bila pobuna mladosti što se zanosila obnovom
Zemlje, i to pokoljenje samo sebi izriče presudu.
Primajući ravnodušno vapaj onih što ginu, jer to su mračni
barbari što se međusobno ubijaju.
I život sitih više vrijedi od života gladnih.
Sada je vidljivo da je njihova Europa od početka bila
opsjena, jer njena su vrata i temelj ništavilo.
Ništavilo, kao što ponavljaju proroci, rađa samo ništavilo
i opet će oni biti kao stoka koju vode na klanje.
Kada bi samo zadrhtali i u posljednjem trenu
shvatili da će od tada riječ Sarajevo značiti
istrebljenje njihovih sinova i obeščašćenje
njihovih kćeri
Pripremaju to uvjeravajući sebe: "Mi smo barem zaštićeni",
dok ono što će se srušiti dozrijeva
u njima samima.
                         Berkley, august 1993

Czeslav Milosz

Dnevnik Srijeda, 10.11.1993.

07:50h Draga Nađa,
jučer je u Mostaru granatiran i srušen Stari most!!! Lijepi bijeli luk se, nakon pola milenijuma postojanja, sunovratio u zelene dubine Neretve. Tako sam tužna!
Sjetila sam se naše Vijećnice i zapaljenih knjiga koje lete posvuda....
Sarajevo je skoro potpuno srušeno, a Mostar je postao novi Vukovar...
Jučer su kreteni sa brda počinili strašan masakr: sa položaja u Neđarićima su granatirali dvije osnovne škole prepune djece: 9 osoba je poginulo, a preko 60 ranjeno! (uglavnom su sve djeca). Zbog toga je obustavljena nastava u svim školama do kraja sedmice.
Ja sam jako prehlađena. Sinoć sam se čula sa Ninelom: ona je skinula fiksator, osjeća se dobro i počela je da izlazi vani.
Otišli su novi konvoji za Srbiju. U njima je i Tamara, djevojka mog druga Farisa, pa je sav tužan.
Preksinoć nam je, nakon dužeg vremena, došla struja i bila sve do ponoći. Danas opet imamo struju, došla je prije nekih pola sata.
Jučer sam od čika Marka dobila na poklon Londonke! Malo su mi velike, ali nema veze. Sinoć sam izlazila vani u Londonkama, standardno sam bila sa Alenom, Merisom, Ivanom F., Farisom, Tahirom i Andreom. Kasnije su došle i Anisa i Sanela.
16:37h Maloprije su mi mama i tata rekli da je poginuo mali Ibrahim! Pala je granata ispred zgrade na Otoci u grupu djece koja su se igrala. Danas oko 3h je dolazio Adnan i nešto šaptao tati. Pretpostavila sam da se je nešto ružno dogodilo. Mama je sve vrijeme plakala za ručkom. Kasnije su mi rekli zbog čega. Bilo mi je teško, ali nisam mogla zaplakati! Nekada se tako bez veze rasplačem zbog sitnice, a kada su ovako velike stvari u pitanju, samo zanijemim.

Dnevnik Ponedjeljak,08.11.1993.

Draga Nađa,
Četiri puna sata sam čekala prokleti paket u Merhametu! Na kraju sam dobila: kilogram brašna, kilogram riže, pola kilograma šećera, jednu konzervu ribe i teglu kompota! Jedina dobra stvar je bila ta što sam u redu upoznala dosta raje, uglavnom srednjoškolaca.
Došao je hljeb i moram da idem po njega!Užas!

Dnevnik Petak,05.11.1993.

Draga Nađa,
Sinoć sam dugo stajala sa Mxxxx i pričala! Razgovarali smo o svemu i otprilike mi je dao do znanja da nije zaineteriran... U svakom slučaju, bilo je lijepo razgovarati sa njim. Pao je na ispitu i sav je razočaran.
Upoznala sam jednu super curu, zove se Nera i Alenova je prijateljica. Stalno ga zezam za nju.
U "Merhametu" se dijele neki paketi za djecu od 14-18 godina. Iako još nemam 14 godina, stavili su me na spisak, dobila sam potvrdu u školi da mogu podići paket.

Dnevnik Četvrtak, 04.11.1993.

06h Draga Nađa,
u sobi je polumrak i jedva vidim pisati. Požurila sam da ti se javim, jer moram učiti hemiju i fiziku, moram uraditi zadaću iz matematike, a u 8h moram biti u školi!
Mxxxx danas polaže prijemni ispit.
U Sarajevu je opet frka:1) izgleda da se "zakuhava" sa HVO-om; 2) nastavlja se akcija MUP-a i OSBiH za suzbijanje kriminala u gradu, sada u općinama Novo Sarajevo i Novi Grad.
Spustila se je tolika magla da se susjedna zgrada jedva nazire. Ovih dana je strašno hladno. A u svemu tome čujem ptice kako cvrkuću?!

Dnevnik Ponedjeljak, 01.11.1993.

Draga Nađa,
Da li znaš odakle sam se upravo vratila? - Iz grada! Išla sam sa mamom po vodu! Mama i ja smo otišle po tatu u školu, pa smo onda skupa išli na komandu. Donijeli smo bure i kanistere na kolicima - ukupno 105 litara vode!
Mama i ja smo u Kralja Tomislava srele Manjinog tatu! Kaže da je Manja u Londonu, da je savladala jezik i da ide tamo u školu.

Dnevnik Subota, 30.10.1993.

Draga Nađa,
Danas sam bila kod Selme Dragulj. Pričale smo, igrale karte, upisala sam joj se u spomenar.
Merisa, Anisa i Ivana F. su otišle u kino! Meni, naravno, nisu dozvolili mama i tata, zbog trenutne situacije u gradu. U Sarajevu se održava filmski festival "Poslije kraja svijeta". Filmovi su odlični, samo ja ne mogu da ih pogledam!
Odavno nisam vidjela Mxxxx. Navodno priprema prijemni ispit, pa ne izlazi. Merisa mi je rekla da se je ošišao i da mu je kosa sada sasvim kratka.
Jedem humanitarni keks (iz 1968.godine!), jer nemamo ništa slatko u kući. Zabolio me je stomak.
14:19h Mama i tata su išli po vodu. Mene boli stomak.
Prije četiri dana je poginuo naš komšija, 22-godišnji Dino -stradao je u okršajima sa Cacom (samo ne znam na kojoj strani)

Dnevnik Utorak, 26.10.1993.

09:19h Draga Nađa,
jutros je Sarajevo osvanulo pod barikadama! Ovaj put to nisu srpske i JNA barikade, već su grad blokirali lokalni kriminalci: Caco i njegovi ljudi. A sve zbog toga što je smijenjen sa pozicije koju je do sada imao. Tunel na Koševskom je zatvoren, a barikada je i na brdu kada se krene prema Ciglanama. Zatočeni smo na Koševskom i ne možemo nigdje izaći! Doduše, ovdje dan teče uobičajeno, osim što nema nastave. Kažu da je situacija slična i u drugim dijelovima grada. Možda je ovo početak nekog novog rata? Rata u ratu?
Haris Silajdžić je postao mandatar Vlade.
Ovih dana prilično razmišljam o tome da li postoji život poslije smrti? Znam da je to budalasto, ali me jako zanima šta se dogodi kada nas više ne bude?


13:38h Osjećam užasnu bol u grudima-fizičku bol! Uopće ne mogu da dišem i ovo me pomalo plaši. Do sada nikada nisam imala ovakve tegobe.
Od izlaska danas nema ništa. Bile su kratko Merisa, Ivana F i Nina kod mene, prekratile smo dosadu pričajući.
Ručala sam grah sa makaronima (ufffh!) i "luk" salatu. Nakon toga me je počeo boliti i stomak!

Dnevnik Ponedjeljak, 25.10.1993.

Draga Nađa,
posljednjih pet-šest dana hljeb dolazi u 5 sati ujutro! Zbog toga moram jako rano ustati kako bih stala u red Obično nema dovoljno hljeba za sve, tako da ko zakasni uopće ga ne dobije. Hljeb dobivamo i dalje na "kartice", 1/3 za svakog člana familije (dakle mi dobijemo 1 cijeli hljeb i 2/3 drugog).
Pročitala sam knjigu "Atlantida". Knjiga pripada Mxxxx! On mi ju je lično dao!
Sinoć sam bila vani sa standardnom ekipom. Oko 18:15h roknula je granata negdje blizu i morala sam doći kući!
Počela sam plakati, a mama me je pitala "Šta, je li ti to simpatija vani, pa tako silno želiš izaći?".
Žurim, moram završiti zadaću, u 13h počinje nastava.
P.S. Vani je prava zima. Lišće opada, dan je sve kraći...Morala sam obući maminu mont-jaknu (koja mi je jako velika i ružno mi stoji) kada sam išla u red za hljeb.
P.P.S. Dobila sam poklon od Alena - akvarel koji je on slikao!

Sunday, April 17, 2011

Dnevnik Subota, 16.10.1993.

Draga Nađa,
po gradu se stravično granatira. Frka je na Trebeviću. Tata je u gradu, užasno me je strah za njega!!!

Dnevnik Petak, 15.10.1993.

Draga Nađa,
ponovo dnevnik pišem u onom starom rokovniku za koji sam sentimentalno vezana! Šta mogu!
Kao što sam ti već rekla, svako veče izađem sa Alenom, Merisom, Ivanom R. i F. i Anisom. Obično stojimo naslonjeni na auto kod Anelinog balkona.
Jučer nismo imali nastavu, jer se pucalo. Sinoć je hljeb došao čak u 16:30h! Čekala sam u redu sve do 17:45h! To me je spasilo, tako da sam produžila vani.
Razred nam i nije tako bez veze kao što mi se činilo u početku. Samo je trebalo da se naviknemo jedni na druge. Trenutno važimo za najnemirniji razred u školi. Kraljevi smo!
Ne znam o čemu više da ti pišem. Ubijam se od dosade, a tek je pola četiri! Imali smo danas samo dva časa.
Mama je dobila danas pismo od daje Ahme iz Dubrovnika preko CK.
Cijelu sobu sam izlijepila posterima.
Joj, evo opet se zapucalo! Neće valjdaaaaa!!!!

19:09h Uspjela sam izaći vani, bila sam sa Merisom, Anisom, Ivanom F i Alenom. Tako ga volim! Opet kažem-nemoj misliti da sam zaljubljena u njega! Užasno sam depresivna. Mama i tata su se posvađali. Mama je trenutno kod tetke Lele, a tata u dnevnoj sobi sluša svoj tranzistor. Ja sam sa majkom u mojoj sobi. Svijeća gori na stolu.

Dnevnik Četvrtak,14.10.1993.

U "mojoj" sobi, za pisaćim stolom
Draga Nađa,
Cijelo jutro se puca! Ne znam da li ću danas ići u školu. Sinoć sam samo kratko bila vani, svega desetak minuta. Palo je nekoliko granata na Velešiće i na željezničku prugu. Zapalili su se vagoni, ali je srećom požar zaustavljen. A jedva sam čekala da izađem vani, da dođe Alen i da pričamo! Sa njim mi nikada nije dosadno!
Zamisli šta sam jučer držala u rukama?-Mxxxx-ov kontrolni iz informatike! Ispostavilo se da ga uopće nije pisao on (iako je bilo napisano nejgovo ime), već izvjesna Lejla.

Dnevnik Utorak, 12.10.1993.

U školi, druga klupa do zida
Draga Nađa,
upravo se je završio čas matematike. Radili smo geometriju. Graja je, mali odmor u toku. Sada ćemo imati hemiju. Jao, dobit ću 1 ako me bude pitala! Drugi čas smo imali engleski-radili kontriš, pa maternji. Dobila sam 5 iz opisa smiješnog događaja. Upravo su javili da je cijeli VIII2 dobio 5 iz hemije. Super.

Dnevnik Ponedjeljak, 11.10.1993.

Draga Nađa,
mama je sa Grbavice uspjela donijeti dva neizrađena filma sa zimovanja '92. i naših rođendana. Tata je uspio naći foto-laboratoriju i izraditi slike, koje je danas donio. Tako sam neraspoložena!!!

Dnevnik Subota, 09.10.1993.

Draga Nađa,
sinoć se dogodilo nešto nevjerovatno, nešto divno, nešto što ću dugo pamtiti!
Naime, riječ je o Mxxxx! Sinoć smo stajale Merisa, Anisa, Ivana F, Nerko i ja naslonjeni na auto pokraj Anelinog balkona i pjevali. Neko je iza nas povikao "Neno". Naravno, odmah sam mu prepoznala glas i ukočila se, a potom uzela Merisu za ruku i počela da drhtim. "Izvinjavam se što vam kvarim intonaciju, ali ja zaista moram pozovem druga", reče i opet povika "Neno!". Na balkon je izašla Nenina mama i rekla da ne može izaći, jer ga bili glava. Mxxxx se je za to vrijeme potpuno približio i stao sa nama. Prvo smo pjevali, potom pričali o muzici, nastavnici Idi, kinu i dr. Nakon nekog vremena izašao je Neno sa maramom na glavi. Mxxxx mu je rekao "Je li to zbog imidža, ili je nešto drugo posrijedi?". Neno je zajaukao da ga glava boli, na šta je Mxxxx uzeo njegovu glavu u ruke, rekavši "Sada će te moja bioenergija izliječiti". Uslijedila je zezancija na račun Davora Ebnera i Regine. Smijali smo se do iznemoglosti. Ja sam pokušala biti duhovita. Mxxxx se smijao mojim fazonima uz riječi "Fol ti je pravi!" i "Ova pije vode" (to je najnovija uzrečica). Oni su otišli nedugo zatim. Osvježio mi je život! Za razliku od mame i tate koji ga redovno zagorčavaju.
P.S. Ipak ne ide u našu školu na opće predmete.
Jučer smo dobili po 10 francuskih humanitarnih sveščica od po 24 lista koje su jako simpatične.

19:35h Maloprije nam je došla struja, ali samo faza frižider-šporet. Tata je priključio produžni kabl, pa imamo TV i lampu. Zbog toga ti pišem za trpezarijskim stolom. Večeras sam bila vani sa Merisom, Ivanom F., Anisom, Nerkom i Alenom na ogradi na okuci. Mirela, Belma i Nina su ljute na mene, jer nisam bila vani sa njima. Šta mogu kada su bebice! Alena, Nenu, Berina (Altijaninog brata) i onog Vedrana duge kose je neki dan u pola osam naveče spengala policija. Uhvatili su i Mxxxx, ali je maloljetan pa su ga pustili. Ostali su '75.godište, dakle imaju po osamnaest godina, a nisu u vojsci. Neki debili iz vojne policije su im se baš naklatili na kosti. Ali kako oni da idu u vojsku?!!! Uopće ne bih mogla zamisliti npr Alena u vojsci, pa njega jedino zanimaju slikanje i muzika! On da nosi pušku?! Stalno me zeza za Mxxxx. Kaže da smo u razmjeri 1:10!

21:35h Zaboravih reći da sam danas oprala kosu.
Mama je maloprije izjavila da mi je pametnije da se družim sa Mirelom (koja je VI razred), nego sa gimnazijalkama. Oh, ne! Opet je počelo!!! Ponavlja se priča od proljeća ove godine...tretiraju me kao BEBICU! Užas! Grozno!!!

22:46h Na TV-u je "Slika na sliku". Bez veze. Mislim na Mxxxx.

24:39H Možeš li zamisliti-upravo jedem jabuku. U ova doba!

01:09h Konačno idem na spavanje.

Dnevnik Petak, 08.10.1993.

Draga Nađa,
spremam se za školu, nastava počinje u 8h. Možda ti se javim i iz škole?
Sinoć sam bila vani sa Merisom, Ninom, Ivanom F i R., Anisom i Alenom. Do šest sati su bile i Andrea, Nerma, Mirela, Belma i Selma D. Svađali smo se koji je spol bolji i ljepši. ŽENSKI, naravno!
Rekla sam Alenu da sam se zaljubila u Mxxxx! Iako je bio mrak, naziralo se njegovo lice-da samo znaš kakvu je grimasu napravio!?! Morala sam ići kući baš tada, tako da ćemo danas vidjeti reakciju...

Dnevnik Srijeda,06.10.1993.

Draga Nađa,
nisam ti se javljala ova tri dana, a mnogo je toga što ti želim ispričati. Kada sam se danas vratila iz škole došao je hljeb, tako da sam morala ići da stanem u red. Na svu sreću Ivana R. je bila na početku reda i dala sam joj svoje kartice. U školi sam dobila tri petice: iz historije, biologije i OTVO-a. Od časova smo imali još matematiku, ali smo učili novo gradivo.
Sinoć smo Anisa, dvije Ivane, merisa, Nerko i ja stajali ispred srednjeg haustora i prepričavali smiješne događaje. U jednom trenutku su iz mraka iskrsnule tri figure-bili su to Mxxxx, Neno i Ibro. Bili su lafo u prolazu, stali na par minuta sa nama i potom otišli. Mxxxx je bio u crvenoj kariranoj košulji i mont-prsluku.
03. i 04.10. smo sjedili ispred haustora i pjevali uz Ivaninu gitaru - bilo je haos!
Saznala sam da će Mxxxx ići u našu školu na opće predmete, što znači da ću ga tamo viđati! Super!
Jučer je Adnanu bio rođendan. Mama je napravila bombice i otišli smo kod njega.
Omer ima temperaturu. Moja prehlada je sasvim prošla.
UPRAVO JE DOŠLA STRUJA!!!!!
Moram štrebati hemiju, sutra imamo kontriš.
P.S. Ova tri dana sam bila tako happy! Divno je biti zaljubljen!

13:40h Upravo sam ga vidjela kroz prozor. Zvao je Nenu.

20:14h Struja nam je nestalo oko dva sata i prije petnaestak minuta je ponovo došla. Sjedim u spavaćoj sobi i pišem dnevnik. Sve živo me nervira! Osjećam se glupo do krajnosti! Mxxxx mi je počeo ići na živce. Večeras sam ga vidjela 2-3 puta. Prvi put je bio sa Kelom i onom "velikom" rajom, poslije sa Nenom. Ja sam bila vani sa Merisom, Ivanom F. i Anisom. Kasnije je došao i Alen. Alen je tako super! Iako ljude ne treba pretjerano hvaliti, jer poslije budeš razočaran, njega zaista moram. On je nešto posebno! Veoma je zanimljiv i osjećam se ugodno u njegovom društvu. Zato najviše volim dio dana od 18:30-19h: tada obično Alen bude sa nama. Sa njim čovjeku nikada nije dosadno! Možemo razgovarati o svemu! Voli slikarstvo, ide u Srednju umjetničku, svira gitaru i ima svoj bend. Tako bih te voljela upoznati sa njim! Ne,ne,ne - nemoj misliti da sam se zaljubila u njega! Zaista ga volim - ali kao prijatelja! Tako bih voljela pisati....
Ne želim da ti pričam više o Mxxxx, jer to sve već znaš i sve ti je to dosadno. Moj je život prilično monoton, ali ipak osjećam kako se neke stvari mijenjaju... Osjećam kako me pubertet trese! More riječi i vasiona snova u meni! Mislim da je Alen skontao u koga sam se zaljubila. Odoh pokušati napisati pjesmu! Hvala na društvu, oraspoložila si me!

Friday, April 15, 2011

Dnevnik Nedjelja, 03.10.1993.

Draga Nađa,
evo nas opet u novom ruhu(tj rokovniku)! Nažalost, ona velika sveska je elastična, mekanih korica, vrlo nepraktična - ne može stati u koferčić za slučaj da bježimo u podrum.
Sinoć sam izašla vani - ali nisam uspjela doći ni do srednjeg haustora, kada su roknule dvije granate na Velešiće. Morala sam odmah ući u kuću! Baš sam peh.
Sinoć nam je u dvadeset do devet došla VODA!!! Još uvijek uživamo u njenom prisustvu.
Brzo završavam ovu današnju ispovijest.

Dnevnik Subota, 02.10.1993.

Draga Nađa,
prehlađena sam i ne mogu da dišem na nos!
Sinoć sam bila vani sa Merisom, Anisom, Nenom i Alenom. Nije bilo Mxxxx! Baš sam peh! A ono veče kada se je tata naljutio na Omera je sve vrijeme šetao ulicom gore-dole!
Mxxxx zaista nije lijep (čak je i pomalo ružan?!), ali ima nešto privlačno i simpatično u sebi. Sigurno bi ti se svidio kada bi ga vidjela.
Dobila sam 5- iz kontrolnog iz matematike, 5 iz lektire (Bašta sljezove boje), 5 iz likovnog.
U utorak smo dobili paket od rodice Jace! Njen muž Anes je dolazio na sjednicu Vlade u Sarajevo (oni žive u Zenici) i donio nam je: SUHO MESO, PRAVI EUROKREM OD LJEŠNIKA, DŽEM OD ŠLJIVA, KOKOS, ORAHE, VEGETU, KAFU ZA MAJKU i još nekih điđa! Dobila sam i neku majicu i super narandžaste štramplice!
15:51h Imamo struju tra-la-la-la-la! Došla nam je u petnaest do dvanaest. Ivana F. mi je dala kasetu Đ.Balaševića da preslušam. Tu su "Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja", "Lepa Protina kći", "Slovenska", "Prva ljubav", "Priča o Vasi Ladačkom" i dr. Joj, počela je da pada kiša!
Jučer je Mireli bio rođendan-još uvijek nisam smislila poklon.
U Indiji je bio zemljotres - 20 000 ljudi je stradalo! Grozno!
Fikret Avdić je napravio sopstvene paravojne jedinice i sprema se da napadne Bihać.
Na bijelu zgradu iznad ceste je pala granata, ali nekim čudom nije eksplodirala.

Dnevnik Četvrtak, 30.09.1993.

Draga Nađa,
Morala sam otvoriti prozor, jer je u sobi zagušljivo i sada se smrzavam.
Majka je jako loše, tako se plašim da će umrijeti!
Sinoć me je zvala Ninela: ona je ranjena i ima fiksator na nozi. Pala je granata tačno u grupu djece koja su sjedila u parkiću na Malti. Baš mi je žao! Pitala sam se zašto mi se dugo ne javlja, a ona je u stvari bila u bolnici.
Omer i njegova raja su jučer otišli u onu napuštenu fabriku sokova u Velešiće, kako bi uzeli gajbe. Nisu se nikome javili gdje idu, a u međuvremenu se počelo pucati. Tata se jako naljutio i sada smo oboje u kazni! Deset dana ne mogu izaći vani! Užas!!!!
Sinoć sam čula Mxxxx glas: izašao je kada sam ja legla na spavanje! A ja bih kao sa njim "furala"?!
Dobio je malu macu, pa je sretan.
Jučer smo u školi imali kontrolni iz matematike-imam osjećaj da sam ga užasno uradila!
Opet se mora ići po vodu na Bistrik.

Dnevnik Ponedjeljak, 27.09.1993.

Draga Nađa,
evo nas u novom ruhu! Da li ti se sviđa ova nova sveska? Moram da se spremam za školu i jako žurim. Nastava počinje u 13h. Jutros sam bila kod Merise, pravile smo "gatalice". Možeš li zamisliti: sinoć sam bil avani i stajali smo sa Mxxxx rajom!!! Bilo je super! Međutim, pošto se sat pomjerio unazad, morala sam kući u 19h. Pod hitno se moram prestati družiti sa Belmom i Mirelom. One su krasne, ali su tek VI razred i kada sam sa njima osjećam se kao prava beba! Više volim izlaziti sa rajom iz srednje škole. Uostalom-pa zar nisam i ja sada VIII razred?!
Ne razgovaram niti sa jednim članom familije, opet smo se sinoć posvađali. Stvarno žurim, javit ću se kasnije.
17:20h Nekako me ova sveska i jesen koja dolazi tako podsjećaju na mir! Valjda ću se nekada vratiti na Grbavicu i ponovo biti sa svojom starom rajom! Ali da ne bih opet počela filozofirati, promijenit ću temu. Danas se, dok smo bili na času fizike, osjetio zemljotres! Samo nam je još to trebalo! Imali smo muzičko, historiju, matematiku, fiziku i maternji. Dobila sam prvu peticu iz matematike kod Volodera (tačno sam uradila zadatak na tabli). Možeš li zamisliti: dobila sam 4 iz pismene vježbe, sa objašnjenjem da "opisani događaj nije dovoljno uzbudljiv"?!
Već se smrkava. Odoh vaniiiiii!!!!

Thursday, April 14, 2011

Dnevnik Nedjelja,26.09.1993.

Draga Nađa,
sinoć se sat pomjerio na zimsko vrijeme! Sada ću morati da dolazim kući u sedam, možda, ako tata bude dobre volje, u pola osam! Jučer su mi dolazila raja iz razreda u posjetu (Nihada, Nermina, Alma i Faris, a poslije Sabina i IvanaR.). Gledali smo "Gremline" na TV Hayat. Jedva smo uspjelu završiti film kada je nestalo struje i od tada više nije dolazila. Ponovo sam se zbližila sa Merisom. Nela me nervira, jako se uobrazila od kada joj je Neno rekao da liči na Whitney Houston.
Počela sam slušati grupu "Azra" i jako mi se sviđa (i Mxxxx je voli). Očito imamo sličan ukus, osim što on navija za "Sarajevo", a ja navijam naravno za "Želju".
Jučer smo vani igrali "Između dvije vatre". U mojoj ekipi su bile Andrea, Mirela, Nina, Nerma i ja, a u suparničkoj Ivana F., Ivana R., Belma i Selma D. Namučili smo se dok smo našli loptu-na kraju nam je Sanjica posudila svoju.
Ivana F. i ja smo sinoć dugo pričale o Mxxxx. Ona kaže da je i njoj jako privlačan. Prije nekoliko dana su ona i Anisa bile vani sa njim. Pošto nije bilo dovoljno mjesta, nekako su se svi zgurali na ogradi. Ona je stajala tako da je morala ruku držati u zraku, pa joj je rekao da je slobodno spusti na njegovo koljeno. Poslije joj je dao svoju jaknu sa se ogrne jer joj je bilo hladno. Ivana me je pitala da li se ljutim zbog toga. Naravno da ne!
Obavezno moram promijeniti ovaj rokovnik, jer je pola rokovnika ispunjeno slikama i pričom o "Palčićima". Užas!

Dnevnik Četvrtak, 23.09.1993.

Draga Nađa,
sjedim u krevetu  i slušam neku modernu obradu klasične muzike. Prilično bez veze. Oko 7h smo dobili struju. Trebala sam danas biti u školi (ispituje matematiku i hemiju, imamo kontriš iz fizike, ocjenjuje zadaće iz maternjeg), ali sam ja u krevetu, jer sam cijelu noć povraćala i grlo me boli.
Super je što nisam bila danas u školi, ali je grozno što neću moći izaći vani i vidjeti Mxxxx!
Majka je jučer bila jako bolesna. Mislili smo da će umrijeti. Mama joj je dala tabletice nitroglicerina pod jezik. Sada je malo bolje.
Danas je prvi dan jeseni.
Meni je stravično dosadno. Kada osjetim neki miris, stomak se prevrne i  odmah moram ići da povraćam.

Wednesday, April 13, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 20.09.1993.

Draga Nađa,
danas sam cijeli dan bila duhom odsutna u školi. Sve vrijeme sam mislila na Mxxxx! Kada me je Voloder izveo na tablu da radim zadatak, potpuno sam se zbunila! Njemu je to bilo čudno i pitao me je u čemu je problem, ja sam rekla da se nisam naspavala. Za sada u školi imam samo tri ocjene(petice): likovno, geografija i muzičko. Danas smo u školi dobili humanitarnu pomoć: tri velike sveske, bojice, gumicu, linijar, uglomjer, grafitnu olovku i dvije hemijske olovke. Pošto sam dobila dvije žute, mijenjala sam se sa Farisom za jednu zelenu.
Danas smo imali pakleni plan: pobjeći sa časa historije! Međutim, raja koja su sjedila u prvim klupama nisu htjeli bježati, tako da smo se svi vratili. Na kraju historiju nismo ni imali, jer su nam dijelili sveske baš tada. Ponovo smo htjeli pobjeći sa maternjeg, ali je Danijel ostao! Zbog njega ssmo se morali vratiti, ali neki su već bili otišli kući.
Dok ti ovo pišem, jedem grožđe (pravo grožđe!) koje nam je donijela teta Fahra.
Danas je Belmi rođendan. Sašila sam joj klauna, nadam se da će joj se svidjeti. Meni je presladak.
Dvije su još važne stvari koje ti trebam reći:
1.XXXXX želi da se pomiri sa mnom?!
2.Izgleda da ćemo uskoro seliti na Breku

Dnevnik Subota,18.09.1993.

Draga Nađa,
Pročitala sam knjigu "Dnevnik Zlate Filipović" koju sam dobila od Selme Dragulj. Knjiga je slatka, ima dobrih folova. Onda sam čitala svoj stari dnevnik i valjala se od smijeha. Pogotovo kada sam čitala onaj dio koji se odnosi na zabavljanje sa XXXXX! Baš sam nešto razmišljala-kako bih se ja uopće zabavljala sa Mxxxx, kada ja ulazim u kuću u 8h, a on tada tek izlazi vani?! Uz to mu se uopće ne sviđam i četiri godine je stariji od mene.
Vani je opet toplo, tokom dana sam u majici kratkih rukava. Međutim, već u petnaest do osam je mrkli mrak!

Dnevnik Friday,17.09.1993.

Dear Nađa,
sorry for my bad English. I am writing you in English, because I want to learn this language. I went to school at one o'clock. I didn't know where is my geography book and I had to prepare myself for class.
My new class-mate Aida is - Mxxxx neighbor! She told me about her birthday party: he was playing guitar and kissing with Anela. I felt sick, and my stomach was ill. He is an idiot.

Dnevnik Utorak, 14.09.1993.

Draga Nađa,
evo pišem ti naliv-perom, ne samo zato što najviše volim pisati perom, već što više nemam u kući niti jednu jedinu hemijsku olovku koja radi! Dogodila se strašna stvar!
Kada ti ispričam, valjat ćeš se od smijeha! (a ja od užasa)
Naime, meni je Selma Draguljče posudila role na nekoliko dana. Ivana R., Andrea i ja smo se rolale i ja sam se nešto folirala i glupirala. Dok sam vozila niz okuku, ugledam Mxxxx i skljokam se na cestu! Dječica su vrištala "Hoćemo reprizu!". Ja sam opet sjela na cestu i rekla "Evo repriza". Mxxxx, Asim, Buba i Igor su igrali fudbala i počeli se smijati. Što je najtragičnije, morala sam proći pokraj njih da bih došla do kuće. Baš kada sam bila ispred Mxxxx opet sam pala i ispružila se koliko sam duga i široka na cesti! Gotovo da sam poljubila beton! Mxxxx se nasmijao i rekao " Ima li gljiva?" Na ogradi su stajale Ivana F i Anisa. Svi su plakali od smijeha i hvatali se za stomak. Onda je Mxxxx rekao "Da je stavimo za golmana? Brani k'o Hadžialagić!".
Zamisli kako sam se osjećala!!! (iako je i meni na kraju sve to skupa bilo smiješno)

Dnevnik Srijeda, 08.09.1993.

Draga Nađa,
danas sam se cijelo poslijepodne rolala! Posudila mi je Selma Dragulj role. Omer je bio na svom improviziranom skate-boardu. Baš kada smo se spuštali niz ulicu, ja sam se zapričala i - zamalo da udarim u Mxxxx!!! Srećom, na vrijeme se pomjerio! Projurila sam brže-bolje niz okuku, jadni Omer za mnom. Neki su malci pokušali da me štipaju, ali me je Omer odbranio i uspjeli smo pobjeći.
6. septembra nam je počela nastava. Došlo je mnogo novih đaka, koji su polagali VII razred. Razrednica nam je Amra, predaje muzičko. Ida nam predaje engleski, a Voloder matematiku. Mogla bih o školi da pišem još 100 godina, ali moram da štedim ovaj rokovnik kako bi mi što duže trajao.
Tri dana nismo dobivali struju. Na kraju su svi dobili-samo naš stan ne! Došli su čika Kenan, Merisin tata, i Itet i ustanovili neki problem sa osiguračima. Uspjeli su otkloniti kvar i konačno smo struju dobili oko 16h. Došao nam je čika Rašo.
Mxxxx je rekao Elviru da više neće izlaziti na ogradu ispred naše zgrade. To je očigledno istina, jer se negdje skroz u daljini čuje gitara i njegov glas.
P:S: Za prvi dan škole sam se super obukla: teget štramplice, teksas bermude, teget majicu kratkih rukava i teksas košulju, uz brosovke

Dnevnik Nedjelja, 05.09.1993.

Draga Nađa,
da li ti se sviđaju ove naljepnice? Zamisli, sutra krećemo u školu! Zar sam već osmaš?!
Mama i tata su ovih dana kao pas i mačka, stalno se nešto svađaju.
Cijelo jutro imamo struju! Mxxxx drug, Neno, drnda onu svoju električnu gitaru. Izgleda da oni ozbiljno misle napraviti grupu?! Došao je hljeb, odoh stati u red.
Na jedan kišni dan,
Tvoja Selma.

Dnevnik Petak, 03.09.1993.

Draga Nađa,
sjedim na krevetu i smrzavam se, iako na sebi imam debelu frotirnu pidžamu i ušuškana sam jorganom. Kada pomislim na Mxxxx, bude mi malo toplije. Danas poslijepodne mi je Merima posudila role, pa sam se rolala. Šteta što me Mxxxx nije vidio! Sada su svi od mene pokupili stil rolšuanja, pa se hvale kako dobro rolaju.
Danas sam vani opet obukla leviske, teksas košulju i brosovke.
Jučer sam prvi put u svom životu vidjela ranjenu ženu. Naime, Merisa i ja smo otišle do njene prijateljice Sanele da ona uzme neke knjige. Ona živi u zgradi pokraj nebodera, na putu prema Barama. Dok smo stajale na ulici zapucao je "sijač smrti". "Profijukali" su meci oko nas i jedan se zabio u stomak ženi koja je tuda prolazila. "Upomoć, ranjena sam! Zovite pomoć!", vrištala je. Još je jedna žena ranjena, ali u ruku. Ljudi su pritekli u pomoć, a nas su otjerali u haustor. Tu smo Merisa i ja kratko stajale, a onda smo bez daha dotrčale kući.
Lampa treperi, mislim da će nestati struje.

Dnevnik Srijeda, 01.09.1993.

Draga Nađa,
danas je prvo septembarsko jutro. Dan je vedar, apokoji rastresen oblak plovi nebom. Nekada smo na ovaj dan polazili u školu. Kako je sve tada bilo divno!
Sjedim na krevetu u frotirnoj pidžami, pokrivena jorganom i smrzavam se. Mislim na Mxxxx i to u meni budi neki čudan osjećaj: nešto mi treperi u stomaku. Nikada se ranije nisam ovako osjećala! Zamišljam kako bi izgledalo kada bismo zagrljeni šetali gradom? Znaš, draga Nađa, strašno je kada ti roditelji ne dozvoljavaju da nekog voliš! Ja jedva da smijem imati druga. Za Mxxxx se sređujem kada izlazim vani. Sada nosim uglavnom LEVISKE 501, ciklama majicu kratkih rukava, teksas košulju, teksas jaknu i brosovke. Na jaknu sam prišila neku naljepnicu: okrugla je, od platna, ima na sebi nešto svijetloplave, ljubičaste i crne boje, a naslikana je Minnie Mouse. Friz: "visoki" rep sa crno-bijelom trakicom.

Sunday, April 10, 2011

Nedjelja, 29.08.1993.

Draga Nađa,
iako je tek osam minuta do devet sati, već je mrkli mrak! Vani pada kiša i jako je hladno. Iako na sebi imam frotirnu pidžamu, smrzavam se! Večeras sam bila sa Andreom vani: obukla sam sivu košulju, tregeršlus, brosovke i teksas-jaknu i opet sam se zaledila! Mogao se je vidjeti dah dok govoriš!
Došla je struja prije nekih petnaestak minuta. na TV-u je film sa Dustinom Hoffmanom sniman sedamdesetih godina. Mama je danas pravila kolač-bombice. Odlične su! Vidjela sam danas Mxxxx sa prozora. Bio je sa muškom rajom u udubljenju ispred haustora. Sada mu je glavni štos "joj, stare mi!" i tu uzrečicu obilato koristi. Napisala sam pjesmu i posvetila je njemu.
Izvini što sitno pišem, ali moram da štedim rokovnik kako bi mi duže trajao.

Dnevnik Subota,28.08.1993.

Draga Nađa,
Sjedim na krevetu u spavaćoj sobi i pišem ti pismo. Sinoć i danas je sve vrijeme padala kiša i jako je hladno. Nema više onog slatkastog mirisa ljeta, a mrak pada već u osam sati. Bila sam malčice vani sa Mirelom, šetale smo. Pratila su nas neka dva dečka koji su dosađivali Mireli (očigledno je znaju od ranije).
Tako sam zaljubljena u Mxxxx! Uopće ne znam kako ću ići u školu - imat ću sve kečeve!
Na brzinu sam "smandrljala" pranje zuba (imamo nekakav francuski humanitarni kaladont od kojeg užasno škripe zubi). Večeras je mama pravila palačinke. Obzirom da nema džema, morali smo ih posuti kakaoom i šećerom. Mama i tata su danas išli u pozorište, tako da smo za ručak mazali hljeb, a večerali ono što je trebalo biti ručak. Danas je dolazio hljeb. Dobili smo humanitarnu: brašno, leća, mirišljavi kabaš. Danas mi je, nakon dugo vremena, bila Merisa: slušale smo muziku u mojoj sobi.

Dnevnik Petak,27.08.1993.

Draga Nađa,
danas sam totalno pobudalila za dopisivanjem! Napisala sam pisma za Heidi (to sam ti već rekla) i Silviju, ali je mama zahtijevala da ih pročita prije nego što budu poslana. Kada je vidjela cvjetiće, zamalo se nije onesvijestila i nije mi dozvolila da ih pošaljem. Molila sam je i plakala, ali je ostala pri svome. Od sada će moj dnevnik da liči na dnevnike koje pišu druga djeca, pa ću ti pisati kako sam provela dan (hronološkim redom)!
Jutros sam se probudila u 08:10h i čitala Mikijev almanah u krevetu (što me je podsjetilo na mir). Zatim sam se obukla, raspremila krevet i doručkovala kaficu i krišku pogače sa maslom. Poslije doručka sam pročitala Mikijev zabavnik u kojem je bio članak o Euro-Disneylandu koji se nalazi pokraj Pariza. Mama je otišla u grad da pomogne tati da donesu drva za loženje, a ja sam prepisivala adrese za dopisivanje iz Mikijevog almanaha. Pojela sam tri humanitarna keksa. U to je došao tata sa kolicima i tri vreće drva, pa smo mu pomogli da to unese. Kada smo ga pitali gdje je mama, rekao je "Pa zar je negdje izlazila?". Mi smo se pravo prepali! Pošto je vidio naša blijeda i zabrinuta lica, rekao je "Ma sve je u redu, mama je sa tetkom Lelom ostala na pijaci Ciglane". Kakva šala! Ubrzo je došla i mama, koja je uspjela kupiti samo jednu konzervu goveđeg mesa i to za deset njemačkih maraka! Draga Nađa, ovdje se sada sve uglavnom kupuje za njemačke marke i sve je jako skupo. Bosanski bonovi se gotovo i ne koriste, osim za hljeb i "Oslobođenje"(dnevne novine). Čitala sam strip (Mikijev zabavnik - broj 883 od 18.11.1991.), pa ručala. Za ručak je bila riža, neki sos od mesa iz konzerve i paradajz (dobila sam dvije trećine paradajza!). Sjedim u svojoj sobi i gledam kroz otvoren prozor. Dan je vedar, pokoji oblačić plovi nebom. Sve je tako tiho i još uvijek se osjeća ljeto. Toplo je, iako je jučer padala kiša. Jučer je bio pravi jesenji dan: prvo žuto lišće je vjetar razbacivao po sivim ulicama.
Omer laže da ga boli stomak (a može jesti krušku?). Morala sam mu donijeti stripove u krevet, kako me ne bi izdao mami da su nas jučer "ganjali" neki malo stariji dečki kojima se sviđa Mirela.

Dnevnik Srijeda, 25.08.1993.

Draga Nađa,
sjedim za pisaćim stolom u svojoj sobi i pišem ti pismo. Prozor je otvoren, vjetrić me rashlađuje. Pokraj mene je kasetofon i muzika trešti. Snimam neke pjesme na kasetu. Prijepodne sam bila vani sa Ivanom R. i Nermom - "drndale" smo po gitari (iako ni jedna ne zna svirati). Merisa i Nina su otišle u posjetu Merisinoj nani, Mirela je na Višnjiku kod rodice, a Belma na Alipašinom polju kod tetke.
Jutros me je spopala neka užasna želja za Grbavicom i mojom rajom da to nije normalno! Tako sam silno željela da se igram "posla" sa Jovanom, Almicom, Jasminom, Tanjom, Dženetom, Aidom...Tako mi nedostaju! Plakala sam zbog toga. Ovdje se niko ne igra na način na koji smo se mi igrali. Sve im je glupo i svi misle da imaju po dvadeset godina (a ne 12 ili 13). Tako me ovi ljetni dani podsjećaju na Grbavicu! Ujutro udišem onaj isti svježi sarajevski zrak, kao nekada kada sam sa mamom subotom išla na pijacu. Toliko čeznem za mirom da ponekad pomislim da neću moći više izdržati toliku čežnju!
Svi pričaju o Nostradamusovom proročanstvu i trećem svjetskom ratu koji će početi 1994. godine i trajati sve do 2002. Navodno od tada će nastupiti "zlatno doba" kada neće biti više ratova i ubijanja. To "zlatno doba" će doživjeti samo par miliona ljudi na Zemlji. Ja se nadam da NEĆU biti među njima.
Počelo je ranije da se smrkava. Već oko pola devet je onaj divni, teški sumrak. Onda se sasvim smrači i na crnom nebu se oslikavaju obrisi oblačića. Tako volim ljetne večeri!

Dnevnik Utorak, 24.08.1993.

Draga Nađa,
tačno prije sat vremena sam nakon pune dvije godine probala, ni manje ni više, nego PRAVU PRAVCIJATU PAPRIKU! Jutros nam je tatin drug donio jednu papriku i nekoliko paradajzčića. Za doručak sam pojela čak pola paradajza! A ručak je bio pravi mirnodopski: buranija, supa sa noklicama i salata od paradajza, paprike i luka! A poslije ručka -velika divna kruška! Tati je drugi prijatelj donio cijeli paket pun povrća (krompir, paradajz i dr).
U posljednje vrijeme štošta podsjeća na mir - čak smo struju i vodu imali dva puta u isto vrijeme. Neki kažu da je rat završen, u šta ja, kao što sam ti već rekla, uopće ne vjerujem.
U Ženevi teku pregovori. Samo da bude mir!
Trenutno čitam knjigu "Neman napada" i ne sviđa mi se.
Prozor je otvoren, nebo bez oblačka, jako je toplo, a vjetrić pirka.....

Dnevnik Ponedjeljak,23.08.1993.

Draga Nađa,
struja je još uvijek tu, iako samo čekam da nestane! Sve tako podsjeća na mir!I voda nam je došla oko pola jedanaest, tako da sam oprala zube kao čovjek!(iako mi još uvijek cvokoću, jer je voda bila ledena).
Pogledala sam neki film o trkama Formule 1. Nije loš, dajem mu ocjenu 8.
Prozor je otvoren, kroz njega ulazi onaj slatkasti miris ljeta koji tako volim! Negdje u daljini se čula pucnjava, iako kažu da je rat završen (u šta ne vjerujem). Lampa nesigurno trepće, vjerovatno će nestati struje.

Saturday, April 9, 2011

Dnevnik Petak,21.08.1993.

Draga Nađa,
maloprije su dolazili majstori i pokušavali popraviti "sklopke" za struju u našoj zgradi (bezuspješno).
Ja stalno mislim na neka prošla vremena. Možda sam u nekom prijašnjem životu i ja živjela na dvorcu i nosila "krinolinu"? Tako volim one divne balske haljine!
Kao što vidiš, totalno sam prolupala. Pišem golubljim perom umjesto naliv-perom, modernim hemijskim olovkama ili flomasterima. Ruke su mi potpuno umazane tintom, koja se jako teško skida. Najsmješnije je što je baš na ovaj list zalutala slika Alfa (koju sam ranije zalijepila): a kao što znaš, on je vanzemaljac koji se je sticajem okolnosti našao na Zemlji (došao je svemirskim brodom).
Sinoć smo bile vani Merisa, Ivana R., Nina, Andrea i ja. Ivana je donijela gitaru, koja je bila sva raštimana. Pokušavali smo svirati, ali nam nije polazilo za rukom. U to su nam prišla starija raja, sjeli su pored nas, a ovaj jedan Goran nam je naštimao gitaru. Dugo su svirali i pjevali (mi smo samo pjevušile, jer nismo znale sve tekstove).
14:29h Sjedim u svojoj sobi i hvatam ritam muzike - sa KASETOFONA!!! Došla je struja!

Dnevnik Petak, 20.08.1993.

Draga Nađa,
kao što vidiš, pišem ti pravim perom, koje umačem u tintu koju sam ukrala tati. Nažalost, nije guščije, već golublje i strahovito škripi (da se sva ježim)! Potpuno sam se vratila u prošlost! (doduše, to i nije teško, obzirom da sam potpuno zaboravila kako to izgleda kada dođe struja). Čitam knjigu "Dezire",koja govori o Napoleonu i njegovoj vladavini, a piše je žena koja je zaljubljena u njega kao svoj dnevnik. Od čaršafa boje breskve sam napravila i pravu balsku haljinu!
Da li je istina da je svaki čovjek dio historije? U tom slučaju je i ovo što pišem dio historije, samo što ja ne bih mogla podnijeti da neko to čita.
Sjedim u sobi koja nije moja, ali imam svoj kutak za pisaćim stolom, pokraj otvorenog prozora. Dan je topao i sunčan, vjetrić pirka i ljuljuška zavjese.
Čeznem za Grbavicom. Često se sjećam onih prijeratnih nedjeljnih večeri: veš-mašina pravi buku, na šporetu šišti pretis-lonac u kojem se kuha grah za utorak, kada mama radi do 5h, tata gleda TV, Omer radi zadaću, a ja se spremam za školu ili nešto čitam... Kuća miriše na pečene paprike i ispeglano rublje. Tako bih voljela da mogu ponovo da doživim samo bar jedan ovakav dan!
Tako sam tužna, usamljena i nostalgična!

Dnevnik Četvrtak,19.08.1993.

Draga Nađa,
maloprije sam završila pismo za Heidi, čiju sam adresu našla u nekom starom časopisu. Mama, Merisa i ja smo išle kod zubara na Stomatološki fakultet. Samo mi je pregledala zube i rekla da su svi zdravi i da dođem za dva mjeseca na kontrolu. Dobila sam od Merise knjige za osmi razred. Prije dva dana smo išli na Breku da mi mama i tata pokažu stan u koji bismo trebali preseliti. Zaista imaju super igrališta, ali ja uopće nisam vidjela djecu?! Svratili smo kod tete Nerme na Bjelave, ali oni nisu bili kod kuće (otišli su po vodu). Također smo svratili i do mamine prijateljice, tete Ljiljane na Višnjik. Tu sam upoznala njenu kći, tetu Marinu, koja je divna!

Dnevnik Ponedjeljak,16.08.1993.

Draga Nađa,
sada ću ti napisati jedan odlomak iz knjige koju upravo čitam:
"Možda je prijateljeva izdaja bolnija od izgubljene ljubavi. Je li istina? Izgubljena ljubav predstavlja silnu, nesavladivu bol. Prijateljeva je izdaja mračna patnja bez povratka, sjetan gubitak vjere, razočaranje što ga ne mogu odagnati nova prijateljstva, ako uopće budu moguća...ljubavni brodolom ne isključuje mogućnost nove ljubavi, ali razočaranje u prijateljstvo može zauvijek potkopati vjeru u prijateljstvo".
P.S. Draga Nađice, imam jednu vijest: Jaca se udala! Jaca je moja rodica, kćerka tatine sestre, koja ima 26 godina i malo je razmažena.

Dnevnik Nedjelja,15.08.1993.

Draga Nađa,
od sada ću ti morati pisati sa dozom opreza, jer moji roditelji i brat čitaju dnevnik!
Možeš li zamisliti da sam jučer išla i ja po vodu?! To mi je treći put da idem u grad od kako je počeo rat, a prvi put da idem po vodu! Tako mi je uvijek bilo krivo što svi drugi idu po vodu i muče se, a ja za to vrijeme ležim kod kuće i ljenčarim. Nosila sam kanister od 5l u ruci, a na leđima sam imala ruksak u kojem su bile četiri velike teške sveske debelih korica i tatin sako.Sve vrijeme sam se potajno nadala da me u stvari idu upisati u "Palčiće", ali sam se vratila kući razočarana. Ponovo je toplo, dani su pravi ljetni.
Skontala sam da bih polako trebala da zaboravim na "Palčiće". Zašto ja toliko žeilm pjevati u tom horu? I ovako mi se čini da su djevojčice koje tamo pjevaju prilično umišljene i uobražene. Ali, kada bih pjevala u "Palčićima", lakše bih se uklopila u društvo, ako se preselimo na Breku i tada me ne bi tamo gledali kao izbjeglicu.

Dnevnik Četvrtak,12.08.1993.

Draga Nađa,
osjećam se tako loše! Sinoć sam cijelu večer osjećala mučninu: kao da mi je neko stavio uteg na prsa i stomak. Pokušala sam ležati, ali kako god se namjestim u krevetu samo bude gore. Povratila sam nekoliko puta. Noć je bila užasna, kao i jučerašnji dan.
P.S. 09.08.1993. su zapaljeni relej RTVBiH na Bjelašnici, hoteli, olimpijski skijaški tereni i skakaonica na Bjelašnici i Igmanu. Navodno Amerikanci spremaju vojnu intervenciju na položaje oko Sarajeva. Pregovori u Ženevi još traju. Nadam se da će ispoštovati primirje.

Dnevnik Srijeda, 11.08.1993.

Draga Nađa,
maloprije su mama i tata došli kući (išli su po vodu) i donijeli mi groznu vijest! Naime, specijalno zbog mene su otišli kod tatinog prijatelja, čika Marka, i raspitali se kako me mogu upisati u "Palčiće". On je rekao da hor putuje za dva-tri dana u Francusku i da će ostati tamo do završetka rata! Najvjerovatnije uopće ne postoji sada mogućnost upisa! Ja sam se zaključala u WC i dugo plakala. Sve o čemu sam maštala, sve što sam željela i za šta sam živjela se srušilo! Sjećam se detalja iz razgovora mojih roditelja- često su pričali da bi me pustili da otputujem sama u inostranstvo, ako bi bili sigurni u okolnosti. Ostaje mi samo da tugujem!
P.S. Kada razmislim malo bolje -pa zar je ovo razlog za tugu i plač? (to kaže ona realna strana mene, dok ova druga nastavlja plakati)

Dnevnik Ponedjeljak, 09.08.1993.

Draga Nađa,
Sinoć sam imala pravu noćnu moru - sanjala sam da je mama ranjena! Poslije toga sam sanjala da je došao hljeb. Hljeb je danas zaista i došao - prvi put nakon dva mjeseca! Stajala sam sa Merisom u redu. Ispred nas je bila Andrea, a ja sam uzela karticu od Aide. Bila je užasna gužva. Iza nas je stajala jedna oblajhana krava koja nam je sve vrijeme dobacivala neke gluposti, ali smo je ignorisale (jednom prilikom sam se sa njom posvađala u redu za hljeb iz istog razloga). Znaš, draga Nađa, ja imam jednu veliku manu, a to je "dug jezik". Svađalica sam i to velika i uopće ne mogu da prešutim odgovor (pogotovo kada je u pitanju nepravda).
Upoznala sam jednu Lejlu sa Breke. Pričala mi je kako su tamo raja super i kako ima mnogo naših vršnjaka. Sva su igrališta ravna, bez obzira što je naselje okomito postavljeno na ostatak grada. Imaju i posebne terene za bicikl i rolšue!!! (ali i za tenis, fudbal, košarku...)
Morat ću prekinuti pisanje, jer se je jako smračilo. Vani je prava oluja: pljušti kiša, sijeva, grmi, puše strašan vjetar koji samo što ne iščupa jadna preostala stabla iz zemlje.
Jučer je bilo hladno vani, tako da sam obukla tregeršlus, žutu majicu kratkih rukava, plavu Mickey Mouse majicu, brosovke i teksas-jaknu. Imala sam "visoki" rep i dvije šnale (crveno-bijelu sa pajacem i zelenu sa djevojčicom). Sinoć sam se presvlačila u sobi i to rekla ukućanima prilično glasno(prozor je bio otvoren), na šta mi je mama odgovorila "Ne mora Mxxxx da zna da se ti presvlačiš" (oni su svirali na ogradi ispred zgrade). Hmmm...da li mama čita moj dnevnik?

Dnevnik Sarajevo,07.08.1993.

Draga Nađa,
od sada si ti moja najbolja prijateljica. Odlučila sam promijeniti neke stvari u životu, u Maju više nemam povjerenja. Nadam se da me ti nećeš iznevjeriti, da nećeš nikome pokazivati ova pisma i da ćeš mi pomoći da riješim svoje emocionalne probleme. Iako imam mnogo prijatelja, ja sam u stvari jako usamljena! Od početka aprila (tačnije od one noći ispred haustora kada su me Itet i tetka Lela vidjeli da stojim sa Rusmirom), ja osjećam kako me niko ne razumije!
Zaljubljena sam u Mxxxx, koji me uopće ne primjećuje! Dok sam se družila sa Belmom i Nermom, ponašala sam se kao prava bebica:skupljala sam salvete i mijenjala se sa prčuladijom za njih. Potpuno sam pokvarila svoj imidž! Inače, Mxxxx ima smeđu kosu, zelene oči, uske i malčice rastavljene zube, širok osmijeh. Veoma je visok i pritom mršav, tako da je prilično poguren. Završava drugi razred srednje škole i u horoskopu je rak.Svira gitaru i ima svoju grupu. Nisam ga vidjela od prekjučer i već sam pobudalila!
Sada potpuna promjena teme: Bjelašnicu i Igman su zauzeli Srbi desantom. Amerikanci žele vojnu intervenciju u Bosni. Owen i Vance žele prvo konsultaciju sa NATO-om. Engleska, Francuska i Danska insistiraju na pregovorima i smatraju da je vojna intervencija nepotrebna. Da imamo naftu kao Kuvajt, svi bi nam odmah priletili u pomoć! Više se nikome ne može vjerovati.

Sunday, April 3, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 02.08.1993.

Draga Majo,
Upravo sam dobila knjižicu sa ocjenama (sve petice+pohvala). Obukla sam mornarsku haljinu sa Grbavice, što mi je dajo donio iz Grčke. Baš su nas izradili: rekli su nam da dođemo u 10h i čekali smo knjižice skoro cijeli sat. Maja iz Omerovog razreda je došla po mene, zatim smo svratile po Ivanu R.i skupa otišle u školu. Nerma nije htjela ići sa nama. U školi je bilo mnoštvo raje - što iz ostalih VII-ih razreda, što iz VIII-ih razreda. Stajala sam sa Ivanom, Majom, Andreom, Dženom i Ajlom. Došli su Adin i Muamer. Zezali smo se i pričali, bilo nam je super.
Sinoć sam bila vani gotovo do deset sati! Bila je mjesečina i bilo je divno! Nina, Merisa, mala Merima, Mirela i ja smo šetale. Na ogradi su sjedila raja.
Jučer mi je dolazila Jasmina! Išla je sa mamom u posjetu prijateljici na Ciglane, pa je svratila i kod mene. Bile smo vani, pokazala sam joj sva mjesta i ljude.
Sa Merisom sam se opet zbližila, jer se prestala družiti sa Nelom.
Sa ukućanima sam i dalje u zavadi (pogotovo sa mamom). Kako me ne razumiju?! Kao da mi nisu pravi roditelji??! Ali da ne odem predaleko sa ovom temom, promijenit ću je.
Opet sam zaljubljena u Mxxxx. Tako ga volim! To sam shvatila sinoć kada sam ga čula kako svira gitaru.
Tako se grozno osjećam pošto me je vidio sa koferčićem (na kojem je oslikana Sarah Key!) u kojem su bile salvete!
Draga Majo, zaista ne znam šta da radim. Da li ću ikada biti sretna?

Moda u ratu

Iako su padale granate, po vodu se išlo čak do Bistrika, a jeli smo samo makarone, rižu, grah i leću naizmjenično, sarajevskim djevojčicama, djevojkama i ženama se mora odati priznanje za lijepo oblačenje i dobar stil! Od preostalih prijeratnih krpica, poklonjenih stvari sa nečijeg tavana, sasušenog laka za nokte, ostataka maskare i karmina stvarala su se čuda! Uvijek dotjerane, prkosile smo poniženju. Pa ako poginemo-bar ćemo biti lijepe!
A kako su tek modni časopisi, pristigli kroz tunel i stari par mjeseci, kružili iz ruke u ruku i gledani sa oduševljenjem! Pod utiskom jednog od njih, nastao je i slijedeći crtež........

Dnevnik Subota, 31.07.1993.

Draga Majo,
upravo me je probudila pjesma "I da li još svirate noću pored rijeke, sada je došlo lijepo rvijeme, pjevate li one naše pjesme. I da li ponekad sretneš moju dragu, je li još uvijek onako lijepa, pita li za mene i da li me čeka. Piši mi sve". Neko je odvrnuo tranzistor ili radio na akumulator do daske. Sada je u toku neka vjerska emisija (katolička) sa sakralnom muzikom.
Jučer smo prokuhali od vrućine! Bilo je oko 37-40 stepeni C! Oko tri sata sam oprala kosu i sušila sam je na balkonu. Uz to sam čitala knjigu "Tajna zamka Chimneys" A.Christie. Toliko je bilo toplo da sam gotovo dobila sunčanicu! Jučer sam vani obukla bijelu tatinu majicu kratkih rukava (što sam je uspjela poderati, pa ju je mama nekako zakrpila), crveno-bijelu suknju Benetton sa Grbavice i bijele tene. Što je najgore, moram nositi potkošulju, jer sam "previše razvijena za svoje godine".
Sinoć sam se opet posvađala sa mamom i tatom. Dva puta su Omera slali po mene da večeram sa njima, ali iz principa nisam htjela. Jedva čekam kada ću otići sa Palčićima na turneju. Tada će im svima biti diovno bez mene.
P.S.Jučer su gađali VBR-om Mejtaš. Bilans: 7 poginulih i 30 ranjenih.

Dnevnik Ponedjeljak, 26.07.1993.

Draga Majo,
mama i tata su ponovo jučer uspostavili diplomatske odnose. Prije nekih pola sata su otišli na pijacu Ciglane. Draga Majo, da samo znaš kako ta pijaca sada izgleda! Sve sami lopovi i šverceri, ratni profiteri!
Jučer i prekjučer su mama i tata ranim jutrom išli po vodu, a ja sam morala biti budna, kako bih čuvala kuću. Od četvrtka, pa sve do sinoć nisam izlazila vani zbog pucnjave. Tek sam sinoć izašla oko pola sedam i ostala sve do deset do devet! Bili smo Ivana R., Belma, Nerma, Nina, Merisa i ja. Sa Merisom sam opet počela pričati. Kako bih voljela pjevati u Palčićima! Tata mi je rekao "Kako ti ti idioti padaju na pamet, kada nema šta da se jede?!". A ja znam da će oni otići na turneju i da ja nikada sa njima neću pjevati.
Jučer sam za jedan dan pročitala knjigu "Ubistvo u Orijent-expressu".

Dnevnik Četvrtak, 22.07.1993.

Draga Majo,
stravično se puca! UŽAS!!! Da stvar bude gora, tata je danas otišao na posao. Tako se brinem za njega! Došla je tetka Lela i donijela pisma od Adijevog tate. Oni su izbjegli iz Dervente prvo u Rijeku, potom u Švedsku.
Tako bih voljela da mogu da putujem i da obiđem cijeli svijet! Palčići idu sada na turneju po svijetu.
Mama mi je 19.07. svečano obećala da će se raspitati kako da me upiše (pod uslovom da nije mnogo opasno ići na probe).
Nažalost, moram se vratiti na ovaj sumorni dan i groznu svakodnevnicu. Danas se strašno puca, kako nije unazad godinu dana! U noći između 15. i 16.07. sam sanjala tako ružan san, da sam još uvijek pod njegovim dojmom i plašim se da će se nešto strašno dogoditi mojim bližnjim.
Vildana je izašla iz bolnice i skinula je konce. Asim je također bio ranjen, dole u Đure Đakovića, pokraj komande UNPROFOR-a. Izašao je iz bolnice i već hoda i svira gitaru.
Sa Merisom i Nelom sam "iskopala ratnu sjekiru".
17.07. sam nalakirala nokte drečavim ružičasto-narandžastim lakom.
Vrijeme je oblačno i kišovito.
Igra u modi: skupljanje razglednica, pantomima, "Magarac" (sa kartama).
Društvo u modi: Ivana R., Belma i Nerma.

16:06h Mama i tata su se sada užasno posvađali. I to pred čika Rašom. Doživjela sam traumu!
Posljednji put se ovakva stvar dogodila u januaru 1991.. Taj dan mi je tata poklonio naliv-pero, a sa mamom smo poslije vodili Omera na šišanje, pa išli na ćevapčiće i kolu u Zagrebačku. Te večeri sam u majkinoj sobi gledala "Danny Kaye" festival, kada je pobijedila ona mala Francuskinja.

Dnevnik Ponedjeljak, 19.07.1993.

Draga Majo,
upravo sam pojela RUMBA ČOKOLADICU!!! A prije toga sam pojela KRASTAVAC!!! Donijela ga je neki dan jedna tatina učenica. To je prvi krastavac ove godine. Za ručak su bili makaroni sa nekim sosom, ali krastavac je sve uljepšao. Od 12-14h smo se sunčali na livadici iznad Nerminog haustora, čak sam uhvatila malo boje. Ovih dana se uglavnom družim sa Ivanom R, Nermom i Belmom. Naljutila sam se na Nelu i Merisu. Jučer je Nini bio 19.rođendan, ali ga nije slavila. Odlučila sam da sama pošaljem pismo Palčićima, pošto starci ne čine ništa po tom pitanju. Tata kaže da sam "klipača", a mama dodaje "Ko bi te vodio na hor pod granatama".Znaš kakvo sam pismo napisala! Poslat ću ga "Malim novinama", a oni će ga proslijediti Palčićima.
Belma me je zvala da izađemo vani, ali mi ne dozvoljavaju, jer se puca. Pokušat ću da ih izmolim.
Moram ti ispričati kako sam se "prosula" pred Mxxxx! Nosim ja svoj koferčić sa salveticama i -bub! pravo naletim na njega! Znaš kako me je pogledao??!! "JAO BEBICEEEEE"
Koševskim brdom haraju vaške. Prestravljena sam! Sva djeca iznad ceste su se zarazila! Izvini, ako sam ti zgadila život!

Dnevnik Četvrtak, 15.07.1993.

Draga Majo,
maloprije je došao Adi sa viješću da su tatu "pokupili" na kopanje rovova. Jako sam se zabrinula!
Adi je ošišao mene i Omera.
Sinoć sam od tete Sane dobila BROSOVKE!!! Također sam dobila i "brodarice", lakovane cipelice i čizme.
Posjetila sam Vildanu, koja je ranjena.
Mxxxx i Anela su se pomirili (bili su prekinuli) i ljube se pred njenim haustorom.

Dnevnik Ponedjeljak, 12.07.1993.

Draga Majo,
znam da si mi ti jedina utjeha kada sam tužna! Ne znam da li sam ti rekla da ja tako rijetko plačem zbog "krupnih" stvari, a uvijek se rasplačem zbog gluposti. Tako je bilo i sada: zato što me mama i tata nisu pustili da izađem vani! Znam da su potpuno u pravu, jer je jedna granata maloprije pala na Ciglane. Pada neka dosadna kiša i nema žive duše na ulici (osim Anele i njene raje). Već se smrkava....
Tako sam poželila Grbavicu i moje društvo! Tako bih voljela da mogu ponovo da se zavučem u svoju sobicu i da tamo do mile volje crtam, pišem, učim, igram se... Jedva čekam kada ću dobiti pismo od Jovane!
Raspust je počeo 10. jula. Danas smo Ivana i ja išle da predamo knjižicu, ali ove knjižice "od prije rata" više ne važe.
U modi su nam salvete - uspjela sam skupiti nekolicinu i tako su divne! Belma, Nerma i ja stalno hodamo i gledamo ko želi da se mijenja. Danas sam gledala Ninine salvetice, tako su lijepe!
Evo i jedna loša vijest: pala je granata na Dobrinju, baš na mjesto gdje ljudi sipaju vodu - oko dvanaest ljudi je poginulo, jako mnogo je povrijeđeno.
Potpuno se je smračilo u "mojoj" sobi i ne vidim više pisati.

Dnevnik Petak, 09.07.1993.

Draga Majo,
maloprije sam se vratila iz škole, brzinski ručala (grah, krišku pogače, salatu i perca od luka) i požurila da ti se javim. Sutra se završava VII razred! Tako mi je žao! Tek što sam se uklopila u raju iz razreda, gotova nastava! Predstavljam ti svoj VII 1: Džena Hidović, Sabina Sokolović, Ivana Rodić, Dino Lukovac, Dženita Šahinagić, Dženana Omerović, Faris Hasanović, Andrea Kapidžić, Aida Mulahmetović, Alma Kapisazović, Elvira Kadrić, Alma Selvić, Ajla Klepo, Lejla Dedić, Adin Mocnaj, Mirza Rađo, Danijel Grčić, Muamer Pazarac.
Danas smo imali kontrolni iz matematike. Prve klupe su bile prazne. Letjele su gumice i papirići, uz pravu pantomimu sa x-ovima, minusima, plusevima i brojkama. Provjerila sam svoje zadatke sa Dženom. Mislim da smo svi uradili kontrolni jednako! Ovo je naš raspored časova za ovu godinu:
Ponedjeljak: OTVO, M-M, Maternji, HIST, BIO
Utorak: GEO, M-M; FV, FIZ, ENG
Srijeda: Maternji, HEM, BIO, PP, HIST
Četvrtak: Maternji, GEO, FIZ, M-M, LIK, FV
Petak: MUZ, ENG, Maternji, M-M, HEM
Uz sve ovo, utorkom smo u pola 12 imali prvu pomoć (kada smo druga smjena). Stalni predčas smo imali samo četvrtkom, kada smo druga smjena (FV). Išli smo u školu često i subotom, a u jednom navratu i nedjeljom, jer smo zbog granatiranja propuštali nastavu radnim danima.
Jučer sam konačno izašla vani (poslije dugog kućnog zatvora zbog pucnjave).

Dnevnik Srijeda, 07.07.1993.

Draga Majo,
Došla nam je Enisa, naša komšinica sa Grbavice. Oni sada ručaju, ja nisam gladna (za ručak su supa i pire-krompir). Danas je u školi bila sasvim smiješna situacija: na času maternjeg ispitivala je Lovorka sve koji nisu ocijenjeni iz gramatike ili književnosti (ni ja nemam ocjenu iz gramatike). Išla je po redu, kako smo upisani u dnevnik i baš kada je došla do Dženite, začula se prva eksplozija. Svi smo potrčali u hodnik. Lovorka je skočila kao da pravi "lastu" sa Starog mosta. To je bilo pravo smiješno. Proveli smo neko vrijeme u hodniku i samo što smo se vratili u učionicu, roknula je i druga granata. Opet smo istrčali, ali ovaj put sa stvarima. Dugo smo stajali u hodniku škole. Nekoliko granata je u međuvremeno palo u blizinu. Dok smo tako stajali na hodniku (a usred sve te frke), prišla je hemičarka Dženi i meni i zadala nam je da radimo neki glupi test!
Draga Majo, zaboravila sam ti reći da smo 27.06. imali priredbu. Super je bilo! Pobijedila je Lelica. Ali, o priredbi ću ti više pričati neki drugi put.
P.S.Danas je mami i tati godišnjica braka.
16:47h Posvađala sam se sa tatom. Uopće ne mogu da gledam od suza i ruke mi drhte. Sve, samo zato što sam htjela da idem kod Nine?! Golubovi slijeću na pleh ispred otvorenog prozora moje sobe. Hladno mi je i nesretna sam.

Saturday, April 2, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 05.07.1993.

Draga Majo,
sjedim u spavaćoj sobi i plačem. Pokušavam jesti krišku hljeba sa mekinjama, namazanu maslom, a krevet mi je poslužio kao sto. Mama i tata mi ne dozvoljavaju da izađem vani, iako se ni jučer ni danas nije pucalo. Školu danas nismo imali iz bezbjedonosnih razloga. Dobili smo humanitarnu pomoć: pire-krompir u prahu (prvi put), brašno, ulje, maslo i kabaš (sapun). Omer i ja smo igrali monopola od 14h do 18:15h, kada smo ustanovili da Omer ima temperaturu, tj da se je razbolio. Ja sam ga "nabušila" (imala sam lanac hotela na crenim, plavim i oker poljima, potom hotele na žutim poljima i brdo love; Omer je imao hotele na narandžastim, zelenim i ljubičastim poljima i također guticu love).
Jučer su mama i tata tri puta išli na Bistrik po vodu: prvi put ujutro oko pola sedam, drugi put oko podne i treći put poslijepodne, oko 5h. Meni su za to vrijeme bile Nina i Merisa - igrale smo se Šerloka Holmsa sa likovima iz serije "Dinastija". Nisam pogodila ko je bio ubica.
Merisa je jučer saznala da je njen dajidža ranjen - srećom ne teško.
Danas je mojoj Skipper rođendan! Tačno su dvije godine od kako sam je kupila.Poklonila sam joj kompletić: kratku "dekolte" majicu i "lambada" suknjicu koju sam joj sama napravila od bijelog konca. Tako me ovi ljetni dani podsjećaju na vrijeme kada smo se na Grbavici igrali "žmire", "ganje", "ebarečke- abertude", "kavolin-kavolin-kvizin-kvešte", Barbika, "između dvije vatre"... Tako čeznem za našom rajom na garažama, Grbavicom, našom zgradom, stanom, mojom malom sobom! Tako mi se sve nešto "skupilo", stalno bih plakala! Jedva čekam kada će se ovaj glupi rat završiti. Dosta mi je svega!  Možda osjećam ovu nostalgiju zato što ne smijem izaći vani, što sam kao starica sama u kući, zaključana, bez društva?
Samo mi ostaješ ti, draga Majo, i ovaj rokovnik što sam ga nazvala Dnevnikom...
P.S. Ne znam da li sam ti ikada rekla da me osim novinarstva zanima i psihologija djeteta i pedagogija?

Dnevnik Subota, 03.07.1993.

Draga Majo,
upravo sam ušla u kuću. Nisam bila sa rajom ispred zgrade, već u - PODRUMU. Tamo smo proveli nekih pola sata, jer je roknula granata (odnosno dvije) u Dijaninu zgradu, koja je prekoputa naše. Dijana i njena mama su ranjene. Sada sam pogledala kroz prozor mjesto granatiranja: nema stakla, njišu se zavjese, a ugao zgrade je sada kosa linija. Nama su pukla oba stakla na prozoru u spavaćoj sobi, a mama i tata su našli i geler (srećom nije veliki). Počeo me je hvatati strah. Plašim se za sve nas! Cijeli dan granatiraju Koševsko. Nina kaže da je čula kako je roknula granata na Velešiće, te da je nekoliko ljudi i djece ubijeno i ranjeno. Neka žena je plakala nad svojim djetetom i govorila "Mrtvo moje". Naježila sam se kada je to pričala. Jutros je roknula granata i na teta Advijinu zgradu (koja se nalazi odmah do naše, ispod ceste). Srećom, pogodila je dimnjak, tako da nema veće štete od komadića cigle po cesti. Ta je granata pala oko 5h jutros i tada smo se premjestili u dnevnu sobu (gdje je,kao, sigurnije) i tamo sam nastavila spavati.
Caco, komandant vojne jedinice,  pravi haos po gradu. Njegovi vojnici se sukobljavaju sa OSBiH i MUP-om. Stari Grad je pravi pakao! (iako ni u Centru nije ništa bolje)
Opet se puca. Ispaljuju granate sa poljina (namjerno sam napisala malim slovom).
Članovi Predsjedništva štrajkuju glađu. UN proglašavaju Bosnu propalim planom, najneuspješnijom i najgorom akcijom koju su ikada poduzeli. Ukratko: U-Ž-A-S!!!!!
Promaha je (jer nemamo prozore), iako je sunčano. Vani je prekrasan dan! Tata je danas išao u grad: po vodu i u školu, ali su ga zbog haosa policajci vratili. Upravo na radiju izvještavaju o tome. Sve podsjeća na "barikade" iz marta 1992. Onemogućen je saobraćaj sa desne na lijevu obalu Miljacke. Pakao, eto šta! Na vijestima koje traju još uvijek - sve gore i gore stvari! Tata kaže da je uhapšen Caco, mama je dodala da tako i treba da bude, jer je obični kriminalac.

Friday, April 1, 2011

Dnevnik Ponedjelja, 28.06.1993.

Draga Majo,
sama sam u kući sa majkom, jer je tata na poslu, a mama je otišla na Bistrik po vodu. Posvađala sam se sa mamom. Rekla sam joj ružne riječi i sada me je stid i užasno se osjećam.
Sada sam sasvim sama. Merisa i Nela skupa provode vrijeme. Mxxxx je zaljubljen.
U subotu sam dobila svoju prvu dvicu u životu, i to iz -FIZIČKOG!
Jedino mi ostaješ ti, draga Majo, kao moja najbolja drugarica.

Dnevnik Četvrtak, 24.06.1993.

Draga Majo,
izvini što ti se dugo nisam javljala, ali zaista nisam imala slobodnog vremena. U školi je strašno naporno. Stalno učimo novo i novo gradivo, neprestano su kontrolni, svakodnevno ispituju.
Mxxxx i njegova raja su slavili Anelin rođendan -do kasno u noć u sjedili i pjevali. Niko od nas nije bio pozvan.
Nela mi je postala malo dosadna. Ona je draga i simpatična, ali mi se malo penje na vrh glave. Znam da nije fazon što je ovako tračam, ali moram.
Moram prekinuti pisanje, mama me zove na doručak! (zamalo ne rekoh rođendan)

20:47h Draga Majo,
sjedim sama na Omerovom mjestašcetu na balkonu. Kiša pada i pirka neki vjetar. Hladno je, pa sam obukla teksas-jaknu. Merisa me je iznevjerila. Sada se stalno druži sa Nelom, a mene se sjeti samo kada treba ići kući (jer živimo u istoj zgradi). Sabina stanuje daleko i ne mogu biti sa njom svaki dan. Maloprije sam bila vani sa Ivanom F. Pitala sam je da li bi ona htjela biti sa mnom najbolja drugarica.Pritom sam potpuno zaboravila da ona ima svoju prijateljicu Sanelu B., ali je rekla da možemo sve tri biti najbolje drugarice.
Ježim se od hladnoće i usamljena sam. Već je mrak, a ja ne želim ući u stan. Uopće ne mogu da učim. Za utjehu pravim priredbe sa djecom. Pošto više ne mogu pisati (jer se je sada potpuno smračilo), želim ti laku noć.