Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, November 4, 2011

Dnevnik Utorak, 03.01.1995.

Draga Nađa,
svašta se jučer izdešavalo!
Jutros sam išla da mi uzmu mjeru za MARTINKE!!! Čika Marko je obećao da će pokloniti meni i Omeru po jedan par za Novu godinu!
Zvala sam od Merise Mxxxx (maloprije) i čestitala mu NG. Zahvaljivao se je i rekao da više ne govorim kako sam dosadna, jer da sam dosadna on ne bi razgovarao sa mnom(?!). Pričali smo o NG, on je bio na nekim raznim dernecima, sve je ispričao gdje su bili i šta su radili, bilo im je sjajno. Curu (srećom)nije spominjao.
Mama je bolesna, ima užasnu glavobolju. Ja se tako plašim! Naveče kada legne, ja je budim i smišljamm razloge da je zovnem, samo da vidim je li sve u redu! Tako se plašim da je ne izgubim! Svoje osjećaje nikome ne mogu reći, a ne mogu ti opisati koliko me je strah!
Jučer sam lijepila slike i postere po zidovima.
Sinoć me je zvao Nxxxx kod Merise!!!Pričali smo duže od pola sata. Ispričao mi je kako ga je zvala neka Branka i zezala na telefon, a on misli da je to ista osoba koja zeza i mene na telefon u njegovo ime(??!!), jer je u stvari ljubomorna na njega i mene, da je to vjerovatno neko ko nas zna i ko nas viđa da skupa idemo kući (???!!!).Jao, uvalila sam se u g.... i ne znam kako sada da se izvučem iz toga! Plašim se da ne stradaju osobe koje nisu krive (npr Nela na koju on sumnja). A ako kažem istinu, ispast će još veća glupost! Pričao je kako je bio sa rođakom na nekom derneku na Alipašinom za NG i kako je zaglavio sa nekom curom, ali "to je samo za provod, jer samo je jedna prava, a sve ostale su bez veze" (??!!!)
Pričao je kako ne želi više ići na matematiku, jer mu osim mene tamo niko od raje ne odgovara, ali kako će ipak u nedjelju ići na informatiku, kako bismo se nas dvoje mogli skupa vraćati kući (???!!!). Kada je to ponovio drugi put, ja sam mu rekla "Zar ti stvarno misliš da se ja osjećam počašćeno što se vraćam sa tobom kući?". On se je na to jako uvrijedio i onda sam na kraju morala da kažem da ja njega volim (kao druga, naravno), na šta su se Ivane, Sabina, Merisa i Selma (koje su slušale cijeli razgovor) povikale "ooooooo" i ja sam morala da spustim slušalicu. Nervira me što se ponekad "zanesem" Nxxxx, smjestim g ameđu zvijezde, a on ispadne totalni kreten i ja se razočaram. Senida mi je rekla da joj je Nxxxx tražio jutros moj broj telefona (tj Merisin) sa opravdanjem da me "reda radi mora nazvati za NG". Pa stvarno je smrad!
Struje nema, voda je jutros dolazila, plin dolazi svaka 24h (očekujemo ga oko 14h). U kući je hladno, jučer je pao neki idiotski mokri snijeg i jutros se je sve zaledilo.
Ljudi masovno u Sarajevu umiru od srčanog udara.
Mama se opet žali da je boli glava. Joj.Strah me je!
P.S. Treba da se otvore Plavi putevi. Jutros su Srbi prekršili primirje: minobacačka granata ispaljena sa Grbavice je pogodila 7.sprat hotela Holiday Inn u kojem su smješteni stranci. Nije bilo žrtava.
Od jutros rade tramvaju na relaciji Baš-čaršija - Remiza, kao i neke kombi-linije.
U Čečeniji se ra nastavlja.
Najnoviji vic:
Sreli se Suljo i Mujo u Zagrebu. Jedan došao iz Bosne, drugi iz Čečenije.
"Kako je u Sarajevu?", pita Mujo
"Grozno", reče Suljo. "A u Čečeniji?"
"Sarajevski".

No comments:

Post a Comment