Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, November 4, 2011

Dnevnik Utorak, 03.01.1995.

19:47h Draga Nađa,
kada bi sto godina pogađala ne bi mogla pogoditi ko je upravo bio kod nas večeras!
Naime, Selma D.nas je pozvala da dođemo večeras kod nje, jer je bila sama u kući. Ivane F. i R. su morale učiti, Merise nije bilo, tako da smo otišle samo Sabina i ja. Ne znam uopće šta mi je bilo da okrenem Nxxxx telefon! Pričali smo i dogovorili se da ćemo se naći na kraju puteljka. Bila sam grozno uzbuđena i stalno gledala kroz prozor, dok se na kraju sa Merisom i Ivanom R (koje su u međuvremenu došle) nisam pokupila i otišla da ga sačekam. Bila sam ubijeđena da neće doći, ali kada sam došla do garaže 23, kod naše bandere-stajao je Nxxxx! Poljubio me je (u obraz). Da se ne bih počela tresti pred njim, isfolirala sam da moram nešto do kuće (samo sam se javila mami) i ostala malo u haustoru. Bilo me je stid da kažem da mi je izlaz samo do 7h pa sam rekla kako će mi doći tetkica i moram da joj pravim društvo. Otišli smo svi skupa kod Selme koja se je zamalo onesvijestila kada nas je sve ugledala na vratima! Samo što smo sjeli, došla je Selmina mama! Predstavili smo Nxxxx kao Merisinog rođaka iz Zenice. Ona ga je počela ispitivati kako je u Zenici, da li se tamo puca, imaju li struju i sl. On je bio učtiv i snalažljiv, tako da nije bilo problema. Selmina mama nas je nagovarala da sviramo, ali smo se izvadili na čangrizavu komšinicu. Pričali smo o svemu i svačemu.... saznala sam jednu lošu vijest: on treba ići iz sarajeva za dvije sedmice!!!Kladili smo se u poljubac da li će uspjeti otići ili ne.
Međutim, kako niti jedna stvarna priča nema sretan kraj - tako je i sa ovom mojom. Moja mama je bila sa Merisinom mamom kod tetke Lele i ona je rekla kako sam "podigla Merisu sa večere kako bih je sa nekim upoznala". Umjesto da kažem istinu (što bi bilo bezbolnije), ja sam se zapetljala rekavši da je to bio sabinin rođak koji je VIII razred, itd. Tata mi je zabranio da izlazim. Mami sam jutros ispričala ko je bio u pitanju, ali sam rekla varijantu da se njemu sviđa Merisa.
Žvaćem žvaku USA '94 (one su sada u modi, baš kao i Beverly Hills, Barbie, Petar Pan, Super Mario). Zavladala je opća manija ovih žvaka. Omer ih kupuje zbog sličica, a to meni pravo dobro dođe.
I tako, draga Nađa, ja sam ti u pravo gadnim g.... i ne znam šta da radim. Ako me roditelji objese, a Nxxxx raja isprosipaju.....ostaje mi jedino da čekam dalji razvoj situacije...

2 comments:

  1. draga marsovka,nazalost bila sam odsutna i bez svojih starih dnevnika, tako da nisam mogla pisati blog! nastavak slijedi slijedece sedmice,obecavam:) mnogo hvala na citanju!:)

    ReplyDelete