Dnevnik - Nedjelja, 29.01.1995.

22:22h Draga Nađa,
nekada bih za događaje koji su se danas zbili pisala stranice i stranice prepune uzdaha i ljubavnih izjava, ali ja se osjećam samo iznerviranom, malčice razočaranom i zasićenom - nakon duuugog predavanja koje nam je držao Mxxxx potpuno sam "ispeglana".
Naime, Ivana F., Merisa i ja smo svratile do njega da ga pitamo da li ima knjigu "Zlatarevo zlato" koja njima treba za lektiru (a on ima bblioteku kod kuce). Knjigu nije imao i zauzvrat nas je počeo gnjaviti. Prvi put sam primijetila da može ponekad biti jako dosadan! Posadio nas je oko sebe, kao malu djecu i počeo da pametuje o odnosima između muškaraca i žena (kako treba da budemo cool, da ne "vučemo dečke za nos" i sl). Ne mogu reći da nije tu bilo i nekih korisnih savjeta (prigodnih za moj slučaj), ali nije više bilo one euforije, uzbuđenja, straha kada sam ga vidjela (možda samo malo u početku, ali više zato što mi je bilo neprijatno i što nisam htjela da se prospem). Potpuno sam se ohladila od njega. Sada bar znam da imam prijatelja i to dobrog, sa kojim mogu razgovarati, kojem se mogu povjeriti i od njega zatražiti savjet. Drago mi je zbog toga.
Bila sam na matematici - sjedila sam sa jednim Tarikom iz drugog, kritičan je.
U Drugoj se otvorio klub - fantastičan je. Bar svi mogu ući!
Odlučila sam da se prebacim tamo, ali su roditelji protiv. Kažu "Kada smo te molili da upišeš Drugu, jer je bliže, nisi htjela. Sada ostani lijepo u Prvoj, to si htjela".
Volim te,
Tvoja Selma
P.S. Zaboravih ti reći da sam bila na kompjuterima - Omerovoj generaciji su dijelili diplome. Izradili su slike sa naše dodjele diploma, super su! Na kompjuterima nas je ganjala neka talijanska TV, a na matematici smo uspjeli zbrisati od nekih nasih novinara.