Dnevnik - Petak, 20.01.1995.

19:50h Draga Nađa,
Grickam košpice i tako liječim napaćene živce - danas su se, jadni, umorili jako.
Krenimo, dakle, od početka:
Jučer me je telefonom zvao Nxxxx (prva riječ je bila "Selmice ljubavi", a neću ni govoriti kakve je gluposti poslije toga valjao - nisam znala da li da se smijem ili da plačem). Ponovo me je pozvao da izađemo (ono neizbježno "Hoćemo li izaći? Gdje???").
Dogovorili smo se da mu se javim oko 17h, što sam i učinila (jedva sam dočekala peticu!).
Došao je sa Švabom, stajali smo na ogradi kod Sašine zgrade. Sve vrijeme me je nešto gledao, osmjehivao se i namigivao. Kakav foler!
Pričali su gluposti o nekim curama iz Hrasnog "sa kojima će profurati sutra"(stvarno su mogli smisliti nešto pametnije!).
I tako je moj dan bio buran, uzbudljiv, maybe nezaboravan. Ah, da - danas sam mu "naslutila" da će dobiti pasoš. Ide u srijedu. Nervira me njegova umišljenost.
Danas sam bila na konsultacijama iz matematike - trajale su svega 15 minuta. Vraćala sam se kući sa Selmom D.
Sky News: u Kobeu je opet bio zemljotres. Tragičan bilans: 4300 mrtvih, najmanje 6000 nestalih.
Rusi su zauzeli predsjedničku palaču u Groznom, ali se Čečeni ne predaju.