Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, May 6, 2011

Dnevnik Četvrtak,16.12.1993.

Draga Nađa,
u Sarajevu vlada epidemija žutice. A znaš li šta sam upravo otkrila kod sebe?-Prve simptome! Ne smijem reći ništa mami i tati,strah me je. Beonjače su mi žute, stomak me boli i osjećam mučninu. To znači: nema izlazaka, nema Mxxxx, nema dobrog života! Nema Ivaninog i Nelinog rođendana, na koje sam pozvana. Šta ako dobijem visoku temperaturu i počnem da buncam?! Dok ti ovo pišem osjećam kako mi temperatura raste. Večeras će se odigrati idiotske stvari: počet ću povraćati, stanje će se pogoršati.Najgore od svega je što će me svi izbjegavati! Niko se neće htjeti družiti sa mnom!
Danas sam bila u školi. Imali smo samo matematiku i engleski, a pošto nas je bilo malo, spojili su VIII1 i VIII2. Zavijala je sirena za opštu opasnost dok smo sjedili na času. Sada neprestano zavijaju sirene! Puca se svuda, posebno oko Grbavice, na Jevrejskom groblju i Vracama. Na radiju upozoravaju stanovništvo da ne izlazi iz kuće i da se što manje kreće po gradu.
Poslije nastave sam bila kod Ivane R. Tu su bile još i Nerma i Selma D. Lupale smo po klaviru i upisivale se Selmi u spomenar.
Čitam knjigu "Čiča Tomina koliba", divna je. Znam da je dječija, ali nema veze. Moram se naoružati knjigama za slučaj da....uh, opet ja!
Selma kaže da Alenov bend rastura muziciranje svaki put kada dođe struja (ona živi odmah prekoputa). Pošto nemaju uslove niti prostor za vježbanje, okupljaju se kod Alena i tu održavaju probe. Uhhh,ako dobijem....... ne želim reći šta..... neću moći na Alenov koncert 24.12.!!!
Moj mali satić, moj dragi prijatelj u dobru i zlu, je bolestan i ne radi kako treba!

Na radiju su upravo javili da su srušene i dvije posljednje džamije u Banja Luci. Zašto nekome smetaju vjerski objekti?
Sutra je godina dana od smrti Merisinog XXXXX.

No comments:

Post a Comment