19h Draga Nađa,
Trenutno je sat šutnje kao posljednja počast poginulim građanima. Na Markalama je poginula 51 osoba, a 104 su ranjene! Na Radiju BiH su zvuci masakra. Kod nas su tetka Lela i Itet, pričaju sa mamom i tatom o politici. Kažu da nakon ovog događaja mora doći do vojne intervencije, jer svijet neće dopustiti da nas ubijaju kao golubove. Pokraj mene su "svitac" i svijeća, čitam stripove Alan Ford.Bila sam kod Merise-pošto nismo mogle izaći, stajale smo na njenom balkonu, naslonjene na cijevi za plin i sjećale se ljeta 1992.Ulica je bila pusta, nije odzvanjao smijeh i zvuk košarkaške lopte kao jutros. Da li će sreća ikada doći? Čini mi se da ću poludjeti! Rat, pucnjava, granate, ubijanje...A svijet ništa! HOĆU KUĆI! I WANT TO COME BACK TO MY SWEET HOME! Sve je tako strašno napeto...GIVE PEACE THE CHANCE! Više ne mogu izdržati u Sarajevu. Želim živjeti! I WANT TO LIVE! Samo samo da se ovaj užasni R A T završi! Moram reći da sam danas po prvi put osjetila onaj pravi, istinski strah od granate i ranjavanja. Užas!
No comments:
Post a Comment