Draga Nađa,
13.02. naveče je počeo padati snijeg: padao je cijelu noć i cijeli slijedeći dan dok potpuno nije prekrio Sarajevo. Nažalost, bila sam svega sat vremena vani, jer je bilo strašno hladno. Na vijestima su javili da je to najhladniji dan u ovoj godini, a temperatura je bila oko -10 st C. Međutim, ja se ne bih zvala Selma, da nisam sve to jučer nadoknadila. Cijeli sam dan bila na snijegu! Sankali smo se niz ulicu, a cak sam i SKIJALA! Posudila sam skije od Ivane R. Bile su mi malo velike, ali nema veze. Često se pitam zašto sam baš ja izbjeglica?! Kada pričam prijateljima da sam prije rata imala npr skije - niko mi ne vjeruje! Srećom, na slikama koje je mama donijela sa Grbavice se vidi da sam skijala! Došla je mamina prijateljica i gledali smo slike njene kćerke i unučića koji su itišli u Zagreb. Da vidiš samo kako im je lijepo! Sve kao prije rata! Jedva čekam kada će doći mir i kada će sve biti kao ranije. Tako bih voljela otići iz Sarajeva - na zauvijek, već samo na nekoliko dana, da vidim kako je živjeti negdje drugo. Dosadio mi je rat i želim malo slobode i izobilja!
Upravo sam se posvađala sa mamom i plačem. Ona mene nikako ne razumije! Nije ovo ona glupa fraza svakog "pubertetlije", ovo je zaista tako!
No comments:
Post a Comment