Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, May 29, 2011

Dnevnik Petak,25.02.1994.

Draga Nađa,
Sjedim u kuhinji, obzirom da se tu nalazi jedina slobodna utičnica. Pokušavam slušati kasetofon, ali on užasno škripi, star je i raskliman. Vjerovatno je jedan od prvih koji su se pojavili na tržištu. Umjesto muzike se čuje samo pištanje i neki čudan šum. A uz to sve-uopće ne funkcioniše dugme "Play"! Tako je to kada imaš posla sa pokvarenim i glupim staromodnim kasetofonom. Što više stoji bez upotrebe, sve više divlja. A nisam ga koristila puna dva mjeseca, jer tako dugo nije bilo struje.
Ovdje su svi zaljubljeni: svi furaju između sebe, grle se, ljube i vole. Problem je jedino što često furaju sa jednima, a vole druge, no to im ne smeta da se ljube pred svima. Ovih dana uglavnom pjevamo uz Asimovu gitaru na stepenicama. Čak nas je snimila i neka strana TV kuća.
Neki dan smo stajali sa Mxxxx i pričali o svemu. Pitao me je o čemu ja pišem u svom dnevniku.
Mama i tata gledaju neki glupi film i komentarišu ga kao mala djeca "Sada će oni ući, zbog plamena" i sl.

No comments:

Post a Comment