Draga Nađa,
sinoć ipak nisam umrla (iako stravično kašljem), a novi dan je donio sa sobom nove ljepote. Od danas primamo hljeb u Konzumu (drugi crveni neboder kada se krene prema Barama), a ne više u onoj našoj dragoj "bijeloj samoposluzi". Nakon što su nas izvozali u vezi sa mjestom gdje će doći hljeb, Merisa, Sanela i ja smo konačno oko 10:15h stale u red. Sa nama je bio i Neno. Pošto je bilo suviše hladno za stajati, a navodno je hljeb tek trebao doći poslijepodne, razišli smo se kućama i dogovorili da dođemo ponovo oko podne.Kada Merisa, Sanela i ja ponovo išle prema Konzumu, srele smo Nenu i Mxxxx! Pozdravio se je sa "Ćao,ćao,ćao" (valjda po jedno "ćao" za svaku od nas). Oni su išli istim poslom. Međutim, kada se je formirao red, oni su uspjeli biti na samom početku. Nakon nekog vremena je iznenada prošao kroz masu i stao pokraj nas. Čangrizavi starci su počeli da viču i samo što ga nisu ubili. Pokušavao je da im objasni da je samo stao sa drugaricama, da nam neće dati svoje kartice i da ima svoje mjesto u redu. Međutim razularena gomila ga je ipak uspjela otjerati.Pošto hljeb nije dolazio, Merisa i Sanela su meni ostavile svoje kartice i otišle kući (ja nisam htjela otići iz reda). Na kraju je oko tri sata konačno došao hljeb i pošto su mene gurali sa svih strana, čika Bajro mi je uspio uzeti kartice: po trećina hljeba za 40 osoba! Srećom došle su Merisa i Sanela i uzele svoj dio. Kod kuće sam ručala leću i čula Nenu i Mxxxx kako se vraćaju i oni kući. Mama je ljutito pitala da li su i oni sa nama stajali u redu za hljeb. Nisam danas izlazila vani,jer sam u redu stajala sve do petnaest do četiri i bila sam suviše umorna (a uz to sam i bolesna).
Upravo je odjeknula granata u blizini. Jučer, kada se pucalo, pala je granata na krov Aleksića zgrade.
Ali mene neće pomesti granate u ljubavi! Nipošto!
No comments:
Post a Comment