Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, May 29, 2011

Dnevnik Utorak,01.03.1994.

Draga Nađa,
U Sarajevu je pravo proljeće! Izlazim vani u teksas-jakni. Jučer je počela nastava.
Dobila sam od tate naliv-pero na pumpicu.
Sutra idem očnom ljekaru i jako me je strah šta će biti, jer ne vidim ništa, a ne nosim naočale.
Raspremila sam sobicu, napravila svoj radni kutak, sredila knjige i olovke. Ostalo je još samo da zalijepim nove postere.
Jučer je Kenan dok smo bili vani, stavio ruke na moja ramena i tu ih zadržao više nego što je normalno. Ignorisala sam ga, ali me je on nakon toga pokušao poljubiti!?! Srećom, na vrijeme sam se okrenula. Pravi je krkan!
Jučer su NATO-ovi avioni koji čuvaju naše plavetno nebo oborili četiri srpska aviona u blizini Travnika, koji su krenuli da bombarduju ovaj grad. Svi pričaju o tome da će se otvoriti "plavi put" preko mosta Bratstvo i jedinstvo za civile (koji je veza sa Grbavicom). Most je već otvoren za plavce. Nadam se da ću uskoro moći otići svojoj kući!
Posvađala sam se sa roditeljima jer mi ne dozvoljavaju da pozovem dječake na rođendan! Ja sam vrištala i plakala, ali bez uspjeha.
P.S.Počela me je jako interesovati psihologija.
20:40h Vani uz gitaru krešte Mxxxx i Neno. Pjevaju "Slovensku". Srce mi kuca u ritmu 100 otkucaja u sekundi.Aaaaa!

No comments:

Post a Comment