Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, June 26, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 23.05.1994.

Draga Nađa,
pijuckam sok, jedem čokoladu...za ručak sam jela HRENOVKE, MAJONEZU I TVRDO KUHANO JAJE! Šta kažeš na to??! Zar to nije haos??! Moj stomačić nije baš naviknut na takvu hranu....
Najvažnija novost od danas jeste ta da smo u sred bijelog dana napravili dernek kod Farisa! Bile smo Ivana R.,Sabina, Mirza, Dino, Faris i ja. Pušili smo cigarete, pili kafu i puštali "Azru" i "Zabranjeno pušenje". Osjećala sam se kao pravi tinejdžer!
Sinoć je u kafiću na Obali gdje izlaze sarajevska raja bio maskembal. Ja nisam mogla ići, jer mi nisu dozvolili mama i tata. Kažu da je bilo pravo!Imam takvu želju da izlazim naveče u grad!
Moram pisati lektiru, referat iz hemije i učiti "Odbranu i zaštitu". Još moram oprati suđe! Upomooooooćććć!!!!
Sučan je i topao dan, ptičice cvrkuću. Naveče sve tako divno miriše.
Dobila sam na poklon kolonjsku vodu koja miriše kao krem aza sunčanje i budi uspomene.
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)