Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Thursday, June 9, 2011

Dnevnik Utorak,19.04.1993.

Draga Nađa,
U Sarajevu je jučer održan miting podrške Goraždu.Htjeli smo "luftati" svi iz škole, ali smo se na kraju vratili. Sutra imamo kontriš iz matiša i historije. Upomoć!!! Razmišljam da ne odem na historiju, ali ne znam kako to izvesti. Danas sam dobila 5 iz matematike i dvije petice iz bosanskog.
Nastojim da se oblačim i ponašam kao klošar: poderane tole, koša duga šlampava, tenisice, teksas-jakna...Ma haos! Friz je pletenica podignuta u pundžu. Kretenski otkačeno! Čitam knjigu "Mi djeca sa Kolodvora Zoo". Riječ je o mladoj fikserici (mojoj vršnjakinji) koja se mora prostituisati kako bi zaradila novac za drogu.
Pošto mi je dosadilo da ti pišem (idem čitati knjigu), sada ću da te pozdravim.
P.S.U humanitarnoj pomoći smo prošle sedmice dobili SIR TRAPIST i JUICE. Teta Vera nam je poslala paketić u kojem je bio pileći parizer - zar to nije divno?! (nakon dvije godine )

No comments:

Post a Comment