Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Thursday, June 23, 2011

Dnevnik Četvrtak,12.05.1995.

Draga Nađa,
Dok sam večerala (palačinke!) čula sam na radiju vijest da su Amerikanci izglasali da se ukine embargo na uvoz oružja za Bosnu. Haos! Pišem ti na-vrat-na-nos, ali zaista nemam vremena. Moram crtati likovno. Jučer sam nacrtala odličan rad na temu "Djeca u ratu". Olgica kaže da će nekoliko najboljih radova (među njima i moj) ići na izložbu i takmičenje, a potom i na međunarodne izložbe.
Večeras sam bil avani sa Ivanama i Merisom, a kasnije je došla i Nina. Naravno, sjedile smo na ogradi na okuci, pod divnim procvjetalim mirisnim kestenom. Bilo je odlično! Nismo uopće tračale, već smo raspravljale o životu, perspektivama, vjeri...Nedostaju nam dečki.
Danas sam morala svoju pismenu vježbu iz bosanskog (na temu "Glasam za ljubav") pročitati pred cijelim razredom. Poslije su svoj rad pročitale i Ivana i Envina.
Inače, nema ništa novo, osim što sada skoro cijelid an nosim cvike.
U Sarajevu su pale cijene hrane, izbor je veći. Pojavila su se čak i jaja.
Zanimam se za engleski, radim po knjizi za II razred srednjeg usmjerenog obrazovanja.

No comments:

Post a Comment