Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, June 3, 2011

Dnevnik Utorak, 08.03.1994.

Draga Nađa,
Jučer i danas je bio užasan dan. Strahovito sam tužna i neraspoložena. Moja jadna majka je na umoru. Jučer joj je pozlilo i od tada je jako loše. Mislili smo da neće preživjeti noć.
Mama je za moj rođendan napravila samo bombice i slane kiflice (od tijesta za hljeb), jer šećera imamo samo za osnovne potrebe. Dobila sam mnogo poklona: od Merise svilenu traku za kosu i crni češalj na bijele tufnice, od Ivane R.kao što sam ti već rekla pismo i knjigu, od Ivane F.privjesak za ključeve, od Nele knjigu "Nečista krv", Andrea mi je poklonila "Jade mladog Vertera", Selma knjigu "Nada" i lančić, Nerma traku za kosu, mala Merima četkicu za zube i kaladont. Jako sam se obradovala poklonima. Kako mi je nekada izgledalo veliko i nedostižno imati 14 godina! Od rođendana sam napravila veliki događaj, ali šta sada to znači?! Sve je to svakako glupost, niti ću moći osvojiti Mxxxx sa jednom godinom više, niti ću imati duži izlaz naveče, niti će me roditelji posmatrati kao odraslu! Samo ću imati više obaveza, pogotovo ako se odlučim upisati u Prvu gimnaziju.
Na Alenov koncert nisam uspjela otići, jer mi roditelji nisu dopustili da idem u grad. Faris iz razreda mi je rekao da koncert u stvari i nije bio čemu, da nije bilo mnogo raje i da je Neno pravo loše svirao. Bila sam jako ljuta i tužna što propuštam koncert, pa mi je sada malo lakše.

16:07h Upravo sam došla iz škole.Dobila sam 5 iz lektire, ali sam užasno uradila pismenu vježbu iz engleskog. Sa hemije smo luftali! I to zamisli, pobjegli su odlični učenici, a propaliteti su se vratili na čas!?! I to nas je hemičarka još vidjela kako bježimo!
Majka je jako loše. Uopće ne zna za sebe.
Danas je u Sarajevu proradio prvi tramvaj od početka rata! Sarajevo je opet grad! Sarajevo živi! U nedjelju će se održati i prva fudbalska utakmica na Stadionu "Koševo"!

No comments:

Post a Comment