Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, June 3, 2011

Dnevnik Nedjelja, 20.03.1994.

Draga Nađa,
Na Stadionu "Koševo" se održava prva fudbalska utakmica od početka rata (FC "Sarajevo": UNPROFOR). Stadion je pretrpan! Tata i Omer su otišli, mene nisu htjeli povesti! Još uvijek imamo struju, tako da mogu gledati utakmicu na TV-u. Samo se nadam da neće pasti granata, kao što je jučer pala na Alipašino polje (poginula je jedna četverogodišnja djevojčica, a nekoliko ljudi je ranjeno). Jedan helikopter UNPROFOR-a stalno nadlijeće Sarajevo i pazi na srpske linije oko grada. U Ulici Đure Đakovića radi rasvjeta! Otvaraju se prve benzinske pumpe! Kod nas su danas došli teta Nura, čika Omer i mala Emina sa Otoke - TRAMVAJEM!
SARAJEVO ŽIVI!
13.28h Tako se neobično osjećam! Da li je ovo kraj rata???
Rat je počeo mitinzima i protestima, možda se tako i završava?! MIR! SLOBODA! Totalno sam podjetinjila! Upravo su Nerma i Selma, koje se vani rolaju, došle da mi kažu da su vidjele Mxxxx na okuci - dakle, ipak nije otišao na utakmicu.
13:45h Atmosfera je potpuno ista kao na početku rata. Zrak je ispunjen napetošću, uzbuđena sam i srce mi ubrzano kuca. Michaelu Roseu će upravo dodijeliti neku zlatnu plaketu. Na stadionu je oko 15000 gledalaca. Novinari su posvuda.
13:59h Padobranci su izveli predstavu. Na teren je izašao orkestar, a potom Pušina, Ganić i Kreševljaković.
A u neposrednoj blizini stadiona tužna slika groblja "Lav"....humke još svježe....

No comments:

Post a Comment