Draga Nađa,
Maloprije su Faris, Dino i Mirza došli ispred naše zgrade, gdje smo bile Merisa, Ivane, Nina, Nerma i ja. Zezali smo se i pričali viceve, valjali smo se od smijeha! Izlaz mi je produžen do 21h! Bilo mi je super u njihovom društvu, zaista sam se opustila i bila vesela, zaboravila sam na brige koje me muče.
Plašim se da budem sretna: u tim trenucima uvijek čekam kada će da se raspukne taj balon od sapunice i pitam se šta će se loše dogoditi. Osjećam kako najljepši dani mog života prolaze, a ja ne mogu da uhvatim ritam i osjećams e kao da sve pokraj mene protiče, a ja trunem, bez provoda i radosti koju imaju moji vršnjaci diljem svijeta. Kažu da je osmi razred najljepše doba u životu. Ja u svoj toj zbrci uopće ne mogud a se snađem i sve se odvija kao da je neko na daljinskom upravljaču pritisnuo dugme za ubrzavanje slike. Škola, kompjuteri, zadaća, učenje, izlazak od 18-21h...svakim danom sve isto...Tek danas mi se raspoloženje malo popravilo - "popustila" je ta neka čudna, samo meni jasna depresija. Čeznem za izlascima u grad, u kafiće,s a rajom...da li ću to ikada imati? A tek da odem na more, da imam dečka negdje na plaži uz miris soli. Nekada se pitam kako mogu biti tako nezahvalna?! Moram biti zadovoljna:imam krov nad glavom, ovih dana super klopu, pažnju, dovoljno struje, idem u školu...kada se samo sjetim druge polovine 1992. i prve polovine 1993.! Zašto čovjeku ono što ima nikada nije dovoljno?
22:24h Jedem svoju polovinu čokoladice koju su nam donijele teta Mica i teta Melita. Ivana F. i ja smo danas obišle veliki krug, skroz do H.Ozmo i M.T.Uče i brale smo ruže (kojih je Koševsko ove godine prepuno!). U školi ništa novo, osim što smo počeli dobivati užinu (i to dobru).
Odlučila sam da od sada slušam samo NIRVANU, METALLICU, THE DOORS, AZRU, i sl. Dosta više zafrkavanja sa dražesnim tzv rokerima. Želim divljati!
No comments:
Post a Comment