Draga Nađa,
napokon sam slobodna! Bila sam na takmičenju iz hemije u Srednjoj umjetničkoj školi i bilo je pravo! Učestvovalo je 28 osnovnih škola, mahom su bila djeca-izbjeglice (tako da su većina raje bili sa Grbavice i Dobrinje ili iz Vogošće). Prekrasno je vidjeti staro društvo i ispričati se sa njima, osjećati se "svoj sa svojima". Bile su Ninela, Katja, Lejla K., Nataša, Caca, Aleksandra, Alen, Aldijana iz Tanjinog razreda.... Raja sa Grbavice su najbolja raja na svijetu!
Poslije sam malo sa Melisom i Amrom Z. po ovoj vrućini odlutala do Baščaršije, potom tramvajem do Higijenskog zavoda i onda pjehe kroz tunel kući.
Draga moja Nađice, čak i da ne osvojim neki plasman na takmičenju, uopće mi nije važno! Važno je da sam srela sve te stare prijatelje. Prije četiri godine, baš u vrijeme Svjetskog prvenstva u fudbalu, Katja i ja smo bile sa školom na moru u Trpnju i provodile se. Ni jedna ni druga nikada nećemo zaboraviti te dane!
21:47h Upravo sam došla kući iz jedne nezaboravne avanture. Vodič je bio Faris, a Nela, Andrea, Altijana, Dino i ja ovčice, odnosno izgubljeni turisti. Prvo smo sjedili ispred "Kima", smijali se i provaljivali. Onda sam ja otišla da skinem sočiva. Kada sam se vratila Faris je predložio da upadnemo Eldinu na dernek. Mirza i Ivana su otišli svojim putem, a mi ostali preko nekih mahala sve do magistrale-koja je poznata po žrtvama od snajpera! Jao kada smo počeli trčati! Nekako smo uspjeli doći do Eldinove kuće, ali smo na derneku bili vrlo kratko i ubrzo se pokupili. Vani je već bio mrak, u dolini svijetli Sarajevo...magistrala poput magistrale na moru,s amo što na ovoj puca snajper...mi u poderanim farmericama...pravi otkačeni tinejdžeri....
Ludim za modom sa kraja 60.tih!!!
No comments:
Post a Comment