Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, July 9, 2011

Dnevnik Utorak,14.06.1994.

Draga Nađa,
Maloprije sam se vratila sa kursa kompjutera. Radili smo nešto sa disketama. Najgora sam iz igrice "Packman".
Sabinu je pravo uhvatila alergija na polen.
D.L. je totalno zatreskan u mene - jučer me je gnjavio cijeli dan!
Anela ima sliku Toma Cruisea sa potpisom koju joj je dala neka novinarka. Navodno je original.
Jučer smo imali iznenadni pismeni iz matematike.
23:21h Spremam se na spavanje.Upravo sam dovršila gledanje filma "Nevjesta u crnini".Dajem mu ocjenu 8. Jučer je na "Čičku" bio također neki super film, ali ne znam naziv. Dajem mu ocjenu 9.
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)