Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Thursday, July 14, 2011

Dnevnik Nedjelja, 10.07.1994.

Draga Nađa,
cijelo jutro sam bila na izložbi pasa u parku kod I gimnazije. Povela sam i Omera sa sobom. Bili su Merisa, Nina i Armin. Bilo je haoooossss!
U mom životu se dogodila još jedna promjena: do daske sam se zatreskala u jednog tipa, kojem ne znam ime, a koji često, sam ili sa djevojkom, prođe mojom ulicom. Ima dugu kosu, malo narkomansku facu i nosi motorku. Danas sam ga srela na izložbi, bio je sa svojim psom.
Upravo je mama skontala da sam mazijala eurokrem i poludila je, jer ga je čuvala za palačinke.
P.S. Jučer smo Merisa, Sabina, Džena, Nadžida i ja bile na kursu matematike u II gimnaziji. Upoznala sam dvije super cure iz I gimnazije: Binasu i Dinu. Dinu sam danas srela također na izložbi i pričale smo sat vremena. Rekla sam joj kako želim postati novinarka, a ona je rekla da to nikada ne bi mogla biti, jer novinari karijeru grade n atuđoj nesreći. Nikada ranije o tome nisam razmišljala na taj način?!
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)