Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, July 3, 2011

Dnevnik Subota,28.05.1994.

Draga Nađa,
Sama sam u kući, gledam koncert U2 na TV-u i ubijam se od dosade. Sinoć nam je vani bilo "pravo"(mada ne kao preksinoć).Dino i ja smo se u školi dogovorili da ćemo pokušati spojiti Ivanu i Mirzu. Kada smo izašli vani, svi smo bili kao na iglama i čekali kada će njih trojica doći. Počela je da pada kiša, takod a smo otišli pred srednji haustor. Kada smo izgubili svaku nadu da će se pojaviti-došli su pokisli i mokri. Zezali smo se, a kada je prestala kiša, otišli smo kod Selmine zgrade. Ivana i Mirza su se "spojili"! Oni su otišli šetati, a mi smo na kraju sjeli na okuku i smijali se.
Večeras je u NP premijera baleta "Bolero". Mama i tetka Lela će ići.
Jučer smo mama i ja išle na Mejtaš u "Dobrotvor" po paket od tete Vere. Zamalo nisam umrla noseći ga, a što je najgore, kada smo došli kući i otvorili ga imali smo šta vidjeti:sve se ubuđalo osim tatinih cipela i Omerovih autića!!! Vani je toplo, toplo, toplo -pretoplo!
Prije 4 minute je nestalo struje, šmrc!

No comments:

Post a Comment