Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, July 17, 2011

Dnevnik Subota, 06.08.1994.

Draga Nađa,
Jutros sam išla na matematiku, bilo je super. Bila su i ona trojica što smo ih upoznali u Parku kod I gimnazije (Vedran, Bojan i Edo). Razmišljam da li da se ipak, umjesto u Prvu, upišem u Drugu gimnaziju?
Jučer su bile teta Mica, Ida i Ina. One su tako simpatične!
Evo nekoliko informacija iz politike:
- frka je sa Avdićevim sljedbenicima u Bihaću
- obustavili su saobraćaj tramvajima zbog snajpera
- Plavi put je zatvoren od 27.07.: Sarajevo je opet potpuno blokirano!
- navodno je Srbija prekinula odnose sa Srbima u Bosni (u šta svi čisto sumnjamo)
Sve miriše na ponovni rat!Fujjjjj!!!!
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)