Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, August 20, 2011

Dnevnik Četvrtak, 13.10.1994.

Draga Nađa,
Upravo sam pročitala knjigu tvoje imenjakinje Nađe Halilbegović "Sarajevsko djetinjstvo ratom ranjeno". Onako, nije loša.
Danas je Vedrani 14.rođendan. Ona je malo mlađa od nas, jer je polagala osmi razred zbog stipendije u Engleskoj koja se je kasnije izjalovila. Nažalost, njeni roditelji insistiraju da se prebaci u Katoličku gimnaziju koja se uskoro otvara u Sarajevu. Prebacit će se i Ivana, Aida, Sabina i najvjerovatnije Senida. Škola je smještena u bivšoj SSK na Mejtašu i svježe je renovirana, zidovi su okrečeni i ima grijanje.
Šta da radim???!!! Tek sam našla društvo, a već svi odoše u novu školu!
Nadir, prijatelj iz razreda, mi je posudio kasetu Metallice "...and Justice for All".
Danas smo se u školi, po običaju, smrzavali. Imali smo čas fizike (kod tete Bere) i historiju (kod Ešrefe Gačanin koju svi zbog mršavosti zovu Tviga).
Tako bih voljela da se dopisujem i upoznajem nove ljude! Voljela bih da završim svoj roman "Stazama mladosti" i da nekada bude objavljen. Merisa kaže da joj se sviđa (ona je moj glavni kritičar).
18:30h Došla nam je struja u 15h, super! Gledala sam film na Hayatu "Bočni udarac". Glavni lik ima petnaestak godina i super izgleda. Sušim kosu, maloprije sam se kupala. Počela sam čitati "Demjana", super je.

No comments:

Post a Comment