Vrijeme prolazi, svakim slijedećim danom sam sve starija, što je užasno.
Pokušavam izgraditi neki svoj stil oblačenja, neku mješavinu šezdesetih i devedesetih, nešto što drugi nemaju.
Ivane i ja smo išli gledati „Sarajevske skice“ sinoć u 18h. Predstava je kasnila, jer nije bilo struje. Predstava je super. Poslije smo obišle krug po gradu, otišle smo pred Akademiju (gdje je bio koncert). Kada smo se vratile na Titovu, bila je ugodna noć i radila ulična rasvjeta. Sve tako podsjeća na mir!
Morale smo, nažalost, trčati kući. Došla sam sva „u goloj vodi“, a starci su srećom bili raspoloženi i jedino pitanje je bilo „Kakva je predstava?“. Ostala sam još sat vremena ispred zgrade.
Jučer kada smo krenuli u Kamerni, došla je Ivana R.do mene i rekla mi je kako Alen sjedi ispred „Civilne zaštite“ i plače. U tom sam trenutku jako željela otići da ga utješim, ali nisam, jer mi je bilo neugodno.
No comments:
Post a Comment