Draga Nađa,
mrtva sam umorna! Zavalila sam se na kauču i nešto kobajagi piskaram. Jutros smo Merisa, Ivane i ja u 8h išle na Komandu po vodu – donijela sam 15l (kanister od 5l u ruksaku na leđima i po jedan u ruci). Jedva sam došla do kuće! Zastajala sam na svakom koraku. Čim smo stigli, bacila sam kanistere, okupala se, presvukla i otišla sa Ivanama u Kamerni. Dječica su to jako lijepo spremila i bili su simpa. Sabina i ona Selma iz „Kose“ su bile labudice i plesale djelić Labudovog jezera. Kada smo izašle iz Kamernog, padala je kiša. Bila sam se obukla totalno hipi: siva košulja, marama oko vrata, bermude, smajli privjesak, lenonke. Dogovarali smo se da danas idemo skupa sa Elvirom i Kenanom po vodu, jer oni imaju KOLICA, ali je Elvir izjavio „Neću da se brukam sa Selmom po gradu“. Ha-ha-ha! To je vic godine!
17:35h Posvuda odjekuju zvuci pješadijskog oružja praćeni detonacijama granata. Dugo nisam čula ovaj dobro poznati ODVRATNI JEZIVI PARAJUĆI zvuk granata i drugog oružja. FUJ! Mrzim rat! Neki kažu da se borba vodi na Vrbanja mostu. Ne mogu vani.
P.S.Nema struje, nema vode, nema plina, nema hljeba, pa evos e još i puca! Baš je apsurdna ova slika na prethodnoj strani (Garfield „Make Lunch not War“). Nisam više sposobna da mislim. RAT, SMRT, PUCNJAVA... bude se me višemjesečnog lijepog sna i ponovo kucaju na vrata Sarajeva. ODVRATNO JE! Osjećam onaj idiotski strah. GROZNO!
No comments:
Post a Comment