Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, August 6, 2011

Dnevnik Subota, 08.10.1994.

Draga Nađa,
Evo pišem lektiru („Antigonu“).
Svašta se nešto izdešavalo, pa da krenem sa servisnim informacijama:
-          Plin, kao i prošle godine, sada dolazi samo noću
-          Imali smo struju sinoć od 24h do 7h ujutro
-          Užasno je hladno i već dva dana hodam u đubretarcu
A sada, najvažniji događaj: naime, jučer je neko pokucao na vrata oko četiri i petnaest tako snažno da sam odmah pomislila na vojnu policiju ili nekog njima sličnog. Kada sam otvorila vrata, zamalo se nisam onesvijestila: pred vratima je stajao Mxxxx! Došao je kod Omera, da se razmijeni za romane, jer je njegov brat bolestan. Omera nije bilo kod kuće, tako da sam ga ja primila. Njemu je bilo kao neugodno i izvinjavao se je što ja moram donositi romane i sl. Tada je došao tata, sav u čudu.  Kada je Mxxxx otišao, pitala sam tatu da li mogu ići danas u pozorište. Rekao je „Samo ako ćeš sa Mxxxx! Jao i ti si zaljubljena u onog kretena!“. To je sada glavna zezancija: na sve što ih pitam, odgovore mi „Da, ako će i Mxxxx“.
Ja sam otišla u Narodno pozorište sa Ivanama, Merisom i Andreom. Bio je koncert Gudačkog kvarteta K.teatra 55 i „Bolero“. Bilo je dobro, osim što su na „Boleru“ nedostajale dvije balerine. Kada se je koncert završio, već je vani bio mrak. Vidjevši upaljenu uličnu rasvjetu u Titovoj, poželjeli smo da se ne vratimo kući. Bilo je tako lijepo i romantično!

15:25h Danas su sa brda pucali na tramvaj. Mnogo je ljudi poginulo i ranjeno.

No comments:

Post a Comment