Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Tuesday, August 23, 2011

Dnevnik Nedjelja, 06.11.1994.

Draga Nađa,
imam ti toliko toga za pričati, a tako malo vremena!
Naime, u četvrtak navečer me je zvala Nina Š! Pričale smo pola sata, nismo se čule od aprila '92. Tako sam se obradovala!
danas je u moje ruke, preko hiljadu veza stigao list "Rocky Express" (hrvatski teen časopis). Dobila sam ga na dva dana. Za to vrijeme smo ga svi ovdje zajednički listali, dok nismo potpuno pobudalili! Živimo zaista ispod zemlje, grozno, užas... Želim ići odavde!!! Pa makar samo na odmor! Toliko sam prolupala, da sam sinoć sanjala Williama Axla Rosea! I to da smo kao profurali i da je došao u Sarajevo sa Gunsima!
Cijelo jutro gledam MTV, divim se spotu Always, koji je naravno na prvom mjestu European Top 20. Puštali su Nirvanu, Brian Adamsa, Queen, GUNS ' N ' ROSES, Duran Duran, Metallicu....

No comments:

Post a Comment