Draga Nađa,
dugo ti se nisam javljala, nemam vremena. Na ovaj tipični jesenji dan ispraćam oktobar i štrebam latinski. Sva sam od uspomena i sve je nekako čudno, podsjeća me na stara vremena. Cijela se ulica žuti od opalog lišća, na okuci su krošnje u različitim nijansama. Jesen me tako podsjeća na djetinjstvo i školu! Sjećam se kada sam se, vraćajući se iz obdaništa, kupila na aleji u Šopingu prve kestene i kada smo kod učiteljice na likovnom skupljali lišće i pravili mozaik. Obećala sam da ti neću više pisati o tome, ali su mi uspomene jedina radost. Ove jesenje kiše me uvijek vraćaju u "Borišu", među svoje stare prijatelje... Zgrada Druge gimnazije me tako podsjeća na moju dragu osnovnu školu! Volim ono drveće ispred nje i puteljak posut šljunkom, srdačnu raju koja te lijepo dočekaju. Tako je austrougarska zgrada moje škole nekako masivna i hladna, a raja i profesori se čine tako ufurani, osobiti maturanti koju su jako arogantni.
14:15h Stigla je naredba od Štaba Civilne zaštite da se ne izlazi nigdje iz kuće bez prijeke potrebe. Buaaaaa! Ne opet!!!
P.S. Imamo struju - gledala sam European Top 20. Prvi je Bon Jovi! Pjesma se zove "Always" i tako je super!!! Frajer sa spota (slikar) je još bolji!
No comments:
Post a Comment