Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Wednesday, August 31, 2011

Dnevnik Petak, 23.12.1994.

Draga Nađa,
zima je jučer i zvanično počela. Ekvinocij je označio najkraći dan u godini, a ja i dalje ostajem ista, blesava Selma, koja ne može da živi bez samoprovaljivanja.
Sve je pod snijegom, čuje se škripa sanki i radosni dječiji uzvici, a ja žalim. Žalim što sam prerasla zimske radosti i veselu igru i trku u snijegu. Željela bih više nego bilo šta biti bezbrižna djevojčica, bez bolova u stomaku, koja ni ne sluti šta je čeka u ludim pubertetskim godinama. Svi kažu da su ovo najljepše godine, gimnazijski dani prošarani ljubavlju, smijehom i prvim poljupcima... ali tako je teško biti četrnaestogodišnjakinja! Zaljubiš se u nekog kretena, a on te maksimalno provaljuje!
Sinoć sam bila kod Ivane F. Telefon na stolu me je naprosto "mamio". Nazvala sam ga i kao napala zašto me je zezao na telefon (izmislila sam to). On se je "zijanio" i rekao da zaključujem kao dijete od tri godine! Isprosipala sam se kao tuka! Osjećams e glupo, mrzim ga, nervira me! Sranje! Izvini zbog prostačke naravi moje, ali sve me užasno nervira! Ujedam!
Danas sam napravila top-listu "živcirista" (osoba koje mi idu na živce). Mogu ti reći da mi je trebalo mnogo papira! Ne znam šta više da ti šišem. Doviđentos!
Sky News: U Čečeniji je frka, pravi rat. Grozni gori. Sve je potpuno isto kao kod nas. Rusi govore da ovi sami sebe granatiraju. Avioni bez prestanka bombarduju Grozni. Jadni ljudi.

2 comments:

  1. što si se ulijenila.... ja čekam nastavak...

    ReplyDelete
  2. ubrzo ce nastavak!!! bila sam malcice odsutna, za nekih desetak dana slijede novi postovi! nemojte izgubiti strpljenje!:)

    ReplyDelete