Draga Majo,
sjedim u spavaćoj sobi i plačem. Pokušavam jesti krišku hljeba sa mekinjama, namazanu maslom, a krevet mi je poslužio kao sto. Mama i tata mi ne dozvoljavaju da izađem vani, iako se ni jučer ni danas nije pucalo. Školu danas nismo imali iz bezbjedonosnih razloga. Dobili smo humanitarnu pomoć: pire-krompir u prahu (prvi put), brašno, ulje, maslo i kabaš (sapun). Omer i ja smo igrali monopola od 14h do 18:15h, kada smo ustanovili da Omer ima temperaturu, tj da se je razbolio. Ja sam ga "nabušila" (imala sam lanac hotela na crenim, plavim i oker poljima, potom hotele na žutim poljima i brdo love; Omer je imao hotele na narandžastim, zelenim i ljubičastim poljima i također guticu love).
Jučer su mama i tata tri puta išli na Bistrik po vodu: prvi put ujutro oko pola sedam, drugi put oko podne i treći put poslijepodne, oko 5h. Meni su za to vrijeme bile Nina i Merisa - igrale smo se Šerloka Holmsa sa likovima iz serije "Dinastija". Nisam pogodila ko je bio ubica.
Merisa je jučer saznala da je njen dajidža ranjen - srećom ne teško.
Danas je mojoj Skipper rođendan! Tačno su dvije godine od kako sam je kupila.Poklonila sam joj kompletić: kratku "dekolte" majicu i "lambada" suknjicu koju sam joj sama napravila od bijelog konca. Tako me ovi ljetni dani podsjećaju na vrijeme kada smo se na Grbavici igrali "žmire", "ganje", "ebarečke- abertude", "kavolin-kavolin-kvizin-kvešte", Barbika, "između dvije vatre"... Tako čeznem za našom rajom na garažama, Grbavicom, našom zgradom, stanom, mojom malom sobom! Tako mi se sve nešto "skupilo", stalno bih plakala! Jedva čekam kada će se ovaj glupi rat završiti. Dosta mi je svega! Možda osjećam ovu nostalgiju zato što ne smijem izaći vani, što sam kao starica sama u kući, zaključana, bez društva?
Samo mi ostaješ ti, draga Majo, i ovaj rokovnik što sam ga nazvala Dnevnikom...
P.S. Ne znam da li sam ti ikada rekla da me osim novinarstva zanima i psihologija djeteta i pedagogija?
No comments:
Post a Comment